Kako će dioničari i javnost ocjeniti Čačićev rad ako nisu vidjeli predizborni program?

Jučer je sportski Zadar imao priliku upoznati dva nova imena u košarkaškom klubu Zadar.

Jedan od njih je američki šuter Jordan Burgason koji se početkom tjedna na mjesec dana (nadajmo se i dulje) priključio rosteru trenera Nazora. O njemu i njegovim postignućima (hvala internetu) prosječni se zadarski navijač dobro informirao istog trenutka kad je procurila prva informacija o njegovom, tada još uvijek, potencijalnom dolasku u Zadar.

Od Burgasona svaki navijač Zadra očekuje da napokon razbije napadačku, pogotovo tricašku sterilnost koja od početka sezone stanuje na Višnjiku. Možda svojim dolaskom i nadajmo se energijom i preciznošću probudi i uspavane kolege, a to se posebno odnosi na Vrbanca i Batura.

Drugo jučer obavljeno predstavljanje, bilo je ono novog direktora š.d.d. KK Zadar, mladog komunikologa Marina Čačića. Podsjećamo, nakon osnivačke skupštine novog športskog  dioničkog društva, Nadzorni odbor izabrao je Čačića za direktora s mandatom tri godine. 

Sve ono što je prosječan košarkaški zaljubljenik u Zadru i šire u tren na internetu mogao saznati o Burgasonu, o novom direktoru nije mogao. Iz jednostavnog razloga što na internetu ne i postoji trag o njegovom djelovanju. Zadar je ipak mali grad i vrlo brzo se osoba povezala s licem, ali opet malo je onih koji su znali na koji način i na osnovu kakvog programa je NO odlučio njemu povjeriti tako kompleksan i odgovoran zadatak.

Stoga je zadarska košarkaška javnost s nestrpljenjem čekala jučerašnje predstavljanje Čačića kao osobe, ali i što je puno važnije, njegova pobjedničkog programa s barem nekakvim okvirnim rokovima izvedbe.

Međutim, na veliko razočaranje velikog broja okupljenih predstavnika medija, na predstavljanju smo saznali samo neke osnovne životne podatke novog direktora o čemu više možete pročitati u članku s predstavljanja , te ponešto općenitih razmišljanja, bolje rečeno floskula o budućem ustroju kluba i dioničkog društva. O konkretnim točkama pobjedničkog programa ni riječi. I ne da o programu javnost nije upoznata jučer, već je Čačić vrlo jasno poručio kako program uopće neće biti javno objavljen!

Dakle, za pretpostavit je kako je fantomski program do sad vidjelo sedam članova nadzornog odbora i eventualno još pokoji bliski prijatelj i lobist, ali nisu ga čuli ni vidjeli ostali dioničari novog društva, nije i neće s njim biti upoznata košarkaška i ina zainteresirana javnost, koja kao porezni obveznici participira u životu kluba (kao što je poznato Grad Zadar je najveći dioničar kluba i taj koji godišnje sudjeluje s najmanje 5 milijuna kuna u proračunu kluba). Kako će prosječni zadarski zaljubljenik u košarku, možda i dioničar ocjeniti direktorov rad, ako nema na uvid njegova predizborna obećanja? Osnovno pravilo demokracije ovdje je uspješno zamagljeno.

Kako to da novi, kako sam za sebe kaže, dobro informiran direktor ipak u pet dana od izbora nije uspio od prethodnika dobiti osnovne informacije o broju trenutačno zaposlenih djelatnika kluba, visini dugovanja s kojim novo društvo kreće u novi život i brojnim drugim važnim pitanjima o trenutačnoj situaciji u klubu. Pa na osnovu čega je onda rađen taj program?

Ali veseli što direktor kaže da zna kako zna način na koji će animirati sponzore i dogovoriti se s nestrpljivim vjerovnicima. Svi mi mu u tome od srca želimo puno uspjeha.

Realno, izuzetno je teško očekivati u vremenu u kojem živimo, neka nova spektakularna sponzorska imena s iznosima koji bi osigurali miran život i rad kluba i društva, te postupno vraćanje duga koji se procjenjuje na nekih 10 do 12 milijuna kuna. 

Kad smo već kod ostatka duga, nakon upisa dionica sklupljeno je samo 2 od ciljanih 6 do 7 milijuna kuna. Zašto je tome tako, treba pitati odgovorne u procesu preoblikovanja, prije svega dogradonačelnika Kasapa kao prve osobe u tom procesu. Svjedoci smo medijske ofenzive koju ovih dana u svom preoblikovanju radi KK Split i koji su vrlo blizu da skupe ciljani iznos od 7 milijuna kuna. U Zadru po tom pitanju nije napravljeno - ništa! U gradu košarke prodati dionica po cijeni od 250 kn, u ukupnoj vrijednosti 2 milijuna (od čega veći dio  otpada na upis dionica na temelju dugovanja) je zaista pravi -fjasko!

Da je taj dio odrađen na pravi način i novom direktoru bi bilo puno lakše planirati buduće korake. Ovako nisam baš siguran.

Kao jedan od primjera možemo uzeti dospjeli dug prema SC Višnjik, kojemu je klub dužan oko 3 milijuna kuna. Prva dugovanja već su polako pred zastarom i uprava Sportskog centra bit će uskoro po zakonu dužna poduzeti korake prisilne naplate dospjelog duga, što automatski novo društvo dovodi u velike probleme. Ne znam koliko će mu u tome moći pomoći Grad Zadar kao većinski vlasnik, ali i Grad na raspolaganju ima sve manje mogućnosti za rješenje tog problema. S nekim vjerovnicima će se sigurno moći razgovarati i postići prolongiranje plaćanja dospjelih dugova, s nekim to neće biti moguće. Što u startu nužno stvara dodatne poteškoće novom društvu i naravno funkcioniranju kluba.

Koliko će dosadašnje prodajno iskustvo u takvim situacijama koristiti novom direktoru, ostaje nam tek za otkriti. Da ne govorimo kako dioničko društvo, pa i ono športsko predstavlja najkompleksniji oblik poduzeća te kako je njegov rad reguliran brojnim zakonima: Zakonu o trgovačkim društvima, Zakonu o športu, poznavanjem Općeg poreznog, Ovršnog zakona, Zakona o radu i da ne nabrajamo dalje. 

Nakon što za petnaestak, dvadesetak dana novo športsko dioničko društvo bude upisano u sudski registar i kad porezni dug bude upisan u vlasničku strukturu, Grad Zadar bit će vlasnik gotovo 90 posto dionica kluba.

Ukoliko Grad kao vlasnik, uzgred poprilično prazne blagajne, zaista želi dobro klubu, tj. novom društvu, a nema razloga da sumnjamo u to, morat će se što prije pronaći potencijalni suvlasnik ili još bolje, većinski vlasnik koji će u takvo, ne baš do kraja počišćeno, društvo uložiti friški kapital ili u nekoj drugoj varijanti preuzeti na sebe postojeća dugovanja, što bi moglo klubu garantirati na duži period svjetliju budućnost.

Pogađate, jučer na prestavljanju o tome niti riječi. Kao što nije bilo riječi o marketingu i monetizaciji branda (pogledajmo što i kako rade HK Medveščak, KK Cedevita i sl.), suradnji s lokalnim, regionalnim i nacionalnim medijima i brojnim drugim izuzetno bitnim faktorima u dodatnom brandiranju i poslovanju jednog kluba i dioničkog društva.

Alternativu svi znamo, ne treba pogledati predaleko. Treba vidjeti što se događa u Hajduku u kojoj je Grad Split ostao većinski vlasnik. Tamo je isto tako napravljeno preoblikovanje, ali nije privatizacija i vidjeli smo gdje je to Hajduka dovelo nakon dvije godine.

Dakle, kako bi zadarski navijači i dalje imali svoj ponos, svoj košarkaški klub u najvišem rangu natjecanja (ABA liga, sutra Eurocup ili Euroliga) nužno je privatizirati klub što prije i što kvalitetnije. Na bazi dosadašnjeg iskustva novog direktora te njegove prepoznatljivosti u košarkaškim i što je još bitnije poslovnim krugovima, dopuštam si luksuz da posumnjam u skoru i kvalitetnu realizaciju takvog ishoda.

Od čovjeka koji sam za sebe kaže da je odlično upoznat sa situacijom jer godinama prati stanje u klubu te je na osnovu takvih informacija spremio fantomski pobjednički program, očekivalo bi se bolje poznavanje situacije i puno koncizniji planovi za budućnost kluba i društva, od onog što smo jučer imali prilike saznati. Previše je toga ostalo visjeti u zraku, odgovore na brojna krucijalna pitanja nismo dobili. Iako postoji još puno pitanja na koji bi navijač KK Zadar želio odgovor, nećemo ih postaviti niti u ovom članku. Bit će i za to vremena.

U svakom slučaju u demokratskim društvima novoizabranima se uvijek daje 100 dana, tako ćemo i mi dati novom direktoru vrijeme da pokaže svoje umijeće i prve rezultate. Pa ako i nismo i nećemo vidjeti program, nakon tri i pol mjeseca puno će toga svakom tko prati košarkaška zbivanja biti puno jasnije.

U međuvremenu, novom direktoru želimo svu sreću, u ime svih navijača KK Zadar!