Ostalo / Kolumne

Film

Batman

Batman

"Have you ever danced with the Devil in the moonlight?"

Režija: Tim Burton
Glumci: Michael Keaton, Jack Nicholson, Kim Basinger, Jack Palance
Trajanje: 126 minuta
Godina: 1989.
Produkcija: Warner Bros

Prije gotovo 20 godina prvi sam put, koliko se sjećam, stupio u kino dvoranu sada već odavno zatvorenog i zaboravljenog Kina Zadar i prvi put ostao fasciniran velikim filmskim platnom. Taj me osjećaj ne napušta ni danas, ali prvo iskustvo uvijek je ono koje u sjećanju ostaje najmilije. A moje prvo iskustvo bio je "Batman".

Filmove koji su u djetinjstvu na mene ostavili jak utisak obično ne volim ponovo gledati, jer kasnije shvatim da se uglavnom radi o razočaravajućim, prosječnim filmovima, ali "Batman" Tima Burtona ni danas nije izgubio svoju draž. Upravo suprotno, s godinama je dobio sasvim nove dimenzije. Promatran dječjim očima, bila je to samo zabavna priča o popularnom čovjeku-šišmišu s čijim sam se figurica, igračkama ili crtanim filmovima već ranije susretao. Danas je sasvim jasno da je Burton jednu priču koja je davne 1939. započela kao šund odveo na jedan sasvim drugi nivo. No, za to mu se postignuće ipak ne mogu pripisati sve zasluge; dobar dio kredita treba dati i Franku Milleru, strip scenaristu koji je popularan postao zahvaljujući filmskim ekranizacijama njegovih uspješnica "Sin City" i "300".

Upravo je Miller svojom grafičkom novelom "Povratak mračnog viteza" 1986. godine ovom strip junaku dao jednu za taj žanr vrlo netipičnu, mračnu dimenziju koja je očuvana do današnjih dana. Miller je Batmana prikazao kao podijeljenu ličnost u psihološkom smislu; raskalašeni milijunaš-playboy danju, opasni psihopat u prijetećem kostimu noću. Njegov Batman gotovo se ničega ne ustručava kako bi ostvario svoj krajnji cilj, čišćenje ulica Gotham Cityja, njegovog grada, od kriminalaca koji ga već godinama drže u šaci.

Na tim je temeljima Burton gradio svoje viđenje Batmana, mračnog viteza uvjetovanog traumom iz djetinjstva kad je gledao kako mu roditelje zbog šake dolara ubija roditelje. Nakon toga mladi je Bruce Wayne prigrlio jedan od svojih najvećih strahova, strah od mraka, a dijete mraka - šišmiša - učinio svojim emblemom. I tu utjecaj stripa na Burtonov film gotovo prestaje. U svojoj ekscentričnoj maniri, Burton je odlučio ignorirati brojne elemente koji su DC-jevi strip scenaristi godinama stvarali, drastično izmijenio pojednie dijelove kontinuiteta i stvorio vlastitu viziju Batmanovog grada, karaktera i protivnika.

A za sam je početak odabrao upravo njegovog najopasnijeg i najkarakterističnijeg nemezisa. Joker je s vremenom postao institucija superjunačkog stripa, popularniji i od samog glavnog lika. Jedini negativac čija je mračna strana mračnija čak i od samog Batmana, jedini koji ga se ne boji, jedini čija psihoza seže preduboko da bi mogla biti analizirana. Burton se tada našao pred ogromnim problemom; bilo mu je jasno glavni junak ovisi o svom protivniku, on ga definira. Batman bez Jokera ne postoji. I obratno. Stoga je valjalo pronaći savršenog glumca za tako zahtjevnu ulogu. U razmatranju su bili Willem Defoe, David Bowie, John Lithgow i James Woods, zbog svoje fizičke sličnosti Jokeru, da bi na kraju izabran bio glumac koji mu ni najmanje nije nalik. Osim možda po karakteru.

Jacku Nicholsonu neki su kritičari zamjerali kako je navukavši Jokerov kostim sasvim izgubio mjeru i otišao u suludo preglumljavanje. Jack rezolutno odgovara: "Jeste li vi jebeno normalni?! Ta uloga nije imala apsolutno nikakvu mjeru!" Mora mu se priznati da je bio u pravu. Parafrazirajući naslov jednog od njegovih kasnijih filmova, bolje jednostavno nije moglo. Ali Michael Keaton je tek onda bio prestrašen. Tada još relativno mladi glumac, s malim brojem velikih uloga u svom životopisu, bio je istraumatiziran što mora utjeloviti ikonu na kojoj su odrastali milijuni američkih dječaka, među kojima je bio i on. A kad je saznao da će s "druge strane medalje" stajati Jack Nicholson, najveća glumačka ikona jedne ere, raspametio se od treme.

Imao je Jack i za to lijek. Jedini savjet koji je dao prestrašenom Keatonu glasio je: "Mali, opusti se i samo pusti taj kostim da glumi za tebe". I Batman je rođen.


Reci što misliš!