Užitak je gledati London očima Tima Burtona, ali priča je mogla biti i bolje ispričana

Izvorni naslov: Sweeney Todd: The Demonic Barber of Fleet Street
Režija: Tim Burton
Uloge: Johnny Depp, Helena Bonham-Carter, Alan Rickman, Timothy Spall
Trajanje: 116 minuta
Ocjena: 6/10

Nakon nebrojenih kazališnih i nekoliko (loših) filmskih uprizorenja, britanska legenda o demonskom brijaču Sweeneyju Toddu dobila je svoju prvu pravu filmsku ekranizaciju u rukama Tima Burtona, ali ipak ostaje dojam da je redatelj njegovog kalibra mogao s ovakvom pričom obaviti puno bolji posao.

Neki tvrde da je Sweeney Todd samo engleska babaroga kojom se straše mala djeca, drugi smatraju kako je demonski brijač iz Fleet Streeta stvarno postojao, a prvi ga je dokumentirao Christopher Bond krajem 18. stoljeća u svom romanu "String of Pearls". Legenda se nastavila prenositi i nakon toga, a detalji su se s vremenom mijenjali pa je verzija koju je Burton odlučio ispričati samo jedna od mnogih, ali sve varijante priče imaju nekoliko osnovnih dodirnih točaka. Benjamin Barker (Depp) je najbolji londonski brijač koji ima mladu ženu i kćer koje voli više od ičeg na svijetu. No, idilični život mladog para uništit će pohotni sudac Turpin (Rickman) koji Barkera šalje u kolonijalni zatvor kako bi mu preoteo suprugu. 15 godina kasnije Barker se vraća u London s osvetom na pameti, a nju će izvršiti kao Sweeney Todd; demonski brijač koji svojim mušterijama reže vratove, nakon čega ih njegova prijateljica gospođa Lovett (Bonham-Carter) koristi za izradu mesnih pita - od ljudskog mesa.

"Sweeney Todd" snimljen je u poznatom burtonovskom mračnom stilu. Njegov se London doima prijeteć i groteskan, kao da iza svakog ugla u sjeni vreba neka opasna tajna. Izgled glavnog britanskog grada u filmu je krajnje stiliziran u tamnim tonovima koje povremeno narušava tek zasljepljujuće crvenilo krvi. Vizualnom se identitetu filma doista ništa ne može prigovoriti i uistinu je užitak gledati London Burtonovim očima.

No, "Sweeney Todd" ipak ima svojih manjkavosti koje se prije svega odnose na priču. Ona je dobro poznata i prilično jasno ispričana, ali forma mjuzikla u ovom je filmu pomalo promašena. Pjesme koje u kazalištu možda funkcioniraju i smislu razvijanja radnje, na filmskom platnu djeluju pomalo opterećujuće. Burton songove koristi kako bi iznio unutarnja razmišljanja likova i dodatno ih okarakterizirao, ali sve što je njima rečeno sasvim je jasno i bez da se to otpjeva tako da pjesme radnju bespotrebno usporavaju umjesto da je guraju prema naprijed.

Ali ako ništa drugo, barem smo saznali da Helena Bonham-Carter i Johnny Depp imaju sluha i vrlo ugodne pjevačke glasove. Glavni su glumci svoj posao odradili doista izvrsno, Depp briljira kao demonski brijač Todd, a njegov odnos s gospođom Lovett usprkos svoj svojoj grotesknosti nije lišen crnog humora. Alan Rickman još jednom je pokazao da stari kao fino vino, a s obzirom da ovom britanskom šekspirijancu uloge negativaca najbolje leže, sudac Turpin je teško mogao dobiti boljeg tumača.

Nažalost, samo glumačko umijeće glavnih aktera, kao ni vizualni identitet filma, nisu dovoljni da bi "Sweeney Todda" proglasili remek-djelom, iako je imao sve predispozicije da to postane. Ovako smo dobili jedan pristojan, kvalitetno snimljen film kojem malo fali da postane vrhunska priča. Ali to malo je, nažalost, previše.