Izvorni naslov: The Warriors
Režija: Walter Hill
Uloge: Michael Beck, James Remar, Dorsey Wright, David Partick Kelly
Trajanje: 93 minute
Godina: 1979.
Produkcija: Paramount Pictures

"Warriors... Come out to play - i - ay."

"Ratnici podzemlja" Waltera Hilla film je koji nije unio nikakve tektonske promjene u suvremenu američku kinematografiju poput nekih drugih naslova obrađivanih u ovoj kolumni, ali svojom je nepretencioznošću zbog koje i danas, nakon 20 godina, predstavlja vrhunsku filmsku zabavu zaslužio mjesto među klasicima i jako se brzo prometnuo u kult.

Priča ovog filma više podsjeća na jeftinu video-igru, sinopsis se svodi isključivo na red bježanja, red tuče i tako do finalnog obračuna. U fokusu radnje je malobrojna banda s njujorškog Coney Islanda, Warriorsi, koja odlazi na veliki skup svih bandi u gradu koji je sazvao Cyrus, vođa najveće bande u New Yorku. Za vrijeme Cyrusovog govora u kojem poziva sve bande da se ujedine i zajedno suprotstave mrskom neprijatelju, policiji, Lutor, vođa Roguesa, ubija Cyrusa i krivnju svaljuje na Warriorse. Naši protagonisti zbog toga su prisiljeni bježati prema jedinom sigurnom terenu koji u New Yorku za njih postoji, svom Coney Islandu, no prije toga moraju proći kroz cijeli grad dok su sve ostale bande u lovu na njihove skalpove.

Iako su "Ratnici podzemlja" vrlo nasilan film, Walter Hill je problemu nasilja bandi koje je New York potresao 70-ih godina, a potresa ga i dalje u ponešto drukčijem obliku, pristupio krajnje stilizirano. Svaka banda tako ima specifična obilježja, u vidu klaunske odjeće, šminke na licu, kožnih prsluka sa svojim emblemom... New York koji je Walter Hill stvorio u "Ratnicima podzemlja" ni malo ne nalikuje velegradu kakvog vidimo u ostalim američkim filmovima; ovdje je "grad koji nikad ne spava" šarena neonska groteska čiji su stanovnici samo policajci, članovi bandi i njihove djevojke.

Glumačke izvedbe protagonista "Ratnika podzemlja" uglavnom su toliko loše da graniče s parodijom, stoga ne čudi što se nitko od glavnih glumaca, usprkos kultnom statusu koji je ovaj film stekao, nije probio u američkoj filmskoj industriji. Izraz parodija nisam odabrao slučajno, jer "Ratnici podzemlja" u svojoj su osnovi upravo to. Parodija na tada aktualni život u SAD-u i goruće probleme kakvi su svaki dan bili prisutni u rubrikama crne kronike. U tom kontekstu, "Ratnici podzemlja" nisu samo priglupi akcijski film o obračunima bandi, oni su Hillov hipijevski udarac u lice yuppiejevskoj Americi, bunt protiv obične, bezlične svakodnevice u kojoj nema mjesta za bizarno.

No, "Ratnici podzemlja" prije svega su dobra i nadasve otkačena zabava i kao takve ih treba promatrati. Bez trunke realizma, prepuni loših glumaca, na samoj granici trasha, a često i van svake granice dobrog ukusa, "Ratnici podzemlja" su uradak kojeg niti jedan filmofil ne bi trebao propustiti. Barem zbog nesvakidašnjeg kinematografskog iskustva.