Prehrambene navike serijskih ubojica

Izvorni naslov: Silence of the Lambs
Režija: Jonathan Demme
Uloge: Jodie Foster, Anthony Hopkins, Scott Glenn, Anthony Heald
Trajanje: 118 minuta
Godina: 1991.
Produkcija: Orion Pictures Corporation

Nikad neću zaboraviti taj osjećaj. Clarice Sterling polagano se prošetava hodnikom mentalne institucije i zastaje ispred neprobojnog stakla. Kamera se okreće i tamo stoji on. Njegov manijakalno ludi, a opet neopisivo inteligentni pogled zuri ravno u njene oči i već je tada jasno da u kameru gleda najopakiji negativac ikad ovjekovječen na filmskoj traci.

Nema tog horora sposobnog dočarati takve osjećaje strave i tjeskobe kakve s ekrana projicira Hannibal Lecter. Ikona moderne kinematografije, simbol za negativca kakvog svijet dotad nije vidio. Za kakvog ni onda nije bio spreman. Jer koliko god gledatelj bio svjestan njegove okrutnosti, bezdušnosti na neki mu se perverzan način mora diviti.

21 minutu na ekranu Anthonyju Hopkinsu bilo je više nego dovoljno da osvoji Oscara za najbolju glavnu ulogu. Razlog je jednostavan; nakon što odgledate "Kad jaganjci utihnu", po prvi ili po šesti put, samo o njemu možete razmišljati. Hannibal Lecter je utjelovljenje zla, ali istovremeno i svega onoga što bi svi mi potajno željeli biti. Hladan k'o špricer, beskrupulozan, u svoj svojoj genijalnosti poremećen, ali unatoč svemu tome utjelovljenje coola.

Naravno, nije to jedina nagrada koju su "Jaganjci" pokupili. Oscari su osvojeni i u kategoriji najboljeg filma, režije (Jonathan Demme), glavne ženske uloge (Jodie Foster) i najboljeg adaptiranog scenarija (Tad Tally prema izvrsnom romanu Thomasa Harrisa), ali da nisu imali tog i takvog Hannibala Lectera, kojeg nitko osim Hopkinsa nije mogao dočarati, bio bi to samo još jedan prosječan triler.

Demme je to jako dobro znao. Upravo mu je zato izbor glavnog negativca bio najteži dio stvaranja ovog kultnog filma. Za ulogu Hannibala Lectera su redom kandidirali: Robert De Niro, Jack Nicholson, Robert Duvall, Patrick Stewart, John Hurt, Christopher Lloyd i Louis Gossett Jr. da bi ona na kraju bila ponuđena Jeremyju Ironsu. Ovaj ju je vrhunski britanski karakterni glumac nasreću odbio, nakon čega je doktor Lecter postao njegov glumački kolega s Otoka - Anthony Hopkins.

Stvoren je tako jedan od najkompleksnijih likova ikad viđenih na filmu. Glas Hannibala Lectera je, po Hopkinsovom priznanju "kombinacija Katherine Hepburn i Trumana Capotea", njegovo držanje superiorno je svim ostalim nižim primjercima ljudske rase, a najdraže mu je štivo, vjerovali ili ne, časopis "Bon Appetit" (pomalo ironično s obzirom na Lecterove prehrambene navike). Hopkins je osobno zatražio da njegov lik u prvom susretu s publikom gleda ravno u kameru. Smatrao je kako će tako odati dojam da Hannibal Lecter "zna apsolutno sve"; taj prvi dojam kasnije se više nije mogao izbrisati.

"Kad jaganjci utihnu" školski su primjer vrhunskog suspense trilera, koji pažnju publike uspijeva zadržati i bez da koristi drastične obrate u razvoju radnje. Jonathan Demme odlučio je svoju neobičnu priču ispričati na krajnje običan način. I održavajući stvari jasnima i jednostavnima postigao nemjerljiv učinak. Jer teško se nakon ovog filma ne zapitati obitava li neki Hannibal Lecter ili Buffalo Bill iza idućeg ugla.