Ubojstvo je relativan pojam, bar što se zemljopisa i gledanosti tiče

U subotu navečer, oko 3 ujutro, pronašao sam inspiraciju za današnju kolumnu. Dakle, nas desetak momaka je stajalo na centru jednog malog otočkog mjesta. Najednom su se na tom mjestu stvorila tri automobila iz kojeg je izašlo otprilike desetak mladića i jedna cura, a neki od njih su imali palice.

Bili su to mladići iz susjednog mjesta, a došli su radi te Marice koja je bila s njima. Naime, ona se prije par sati potukla s curom iz našeg mjesta, a jedan od naših momaka je htio prekinuti taj fight.

Budući da je Marica trenutno pobjeđivala u vrištanju, grebanju i potezanju za kosu, mirotvorca je ošamarila i zauzvrat dobila plesku. Uplakana i osramoćena zvala je svog dečka koji je nazvao svoje momke te su se krenuli obračunati s zlotvorom koji ju je ošamario.

Došli su do nas i nekoliko trenutaka je izgledalo kao da će vaš kolumnist sudjelovati u punokrvnoj masovnoj tučnjavi. No, to se nije dogodilo. Bilo je malo guranja, no budući da se radilo o ljudima u srednjim i kasnim dvadesetim koji se međusobno poznaju, glas razuma je prevladao.

Maricu su ušutkali i strpali u auto te smo se mirno razišli. E da, zaboravio sam reći da je mirotvorac vidio što mu se sprema i zaključao se u WC obližnjeg kafića. Junačina.

No, takav scenarij se nije dogodio u Zagrebu prošli tjedan. Navijači su se potukli s metalcima i jedan mladić je završio na Mirogoju. Svadili su se oko gluposti, počeli se gurati, a jedan od njih je nosio nož. Vjerojatno jer se radi njega osjećao kao faca. Ponekad ga je vadio ispred ekipe i mahao s njime, ali uglavnom mu je služio za otvaranje boca.

Ovaj put ga je zabio u drugog momka, a da vjerojatno nije ni znao što radi. Tek kada je krenulo vrištanje i krv shvatio je što je napravio. Jedan život je završio, a drugi se nepovratno promijenio.

To je strašno, no neću o tome pisati. Zanimljivije mi je ono što se poslije događalo. Cijela Hrvatska je znala detalje jer su svi mediji danima pisali o tome. Radile su se emisije na tu temu, stručnjaci su govorili kako su krivi Marilyn Manson i video igrice, odgoj, bolesno društvo i slično. Jedan od efekata koji je proizvela medijska histerija je i poziv zagrebačkih tifosa na obračun sa alternativcima, pankerima i metalcima.

To je bilo za očekivati, jer je sva ta medijska pažnja oko ubojstva njihovog člana među navijačima doživljena kao pozivanje na osvetu. Cijela Hrvatska gleda kako su prljavi metalci ubili njihovog člana, a oni da sjede prekrštenih ruku? Nema šanse! Slijedeći put kad neki Boys premlati ili izbode nekog pankera bit će to u ime Frane koji je ubijen prošli tjedan.

Mediji o tome možda neće izvještavati jer će nešto drugo biti zanimljivije, kao što neće izvještavati o desecima takvih situacija što se događaji svaki dan.

Sjećate li se kada je prije nekoliko mjeseci izboden mladi Zadranin ispred Foruma? Ili kada je prije mjesec dana u Splitu nožem ubijen momak iz Solina? Koliko se tada pisalo, izvještavalo i raspravljalo o tome na nacionalnoj razini?

U usporedbi s ovim što se dogodilo prošli tjedan, mizerno. Po članak u crnoj kronici, spominjanje u informativnim emisijama i to je to. Solinjanin je ubijen, a Zadranin je izbušen nožem ni kriv ni dužan. Zašto se oko tih slučajeva nije stvorila tolika medijska buka?! Odgovor je jednostavan. Nije se dogodilo u Zagrebu i bilo je zanimljvijih vijesti, možda Vlatka Pokos.