Nema šopinga, nikavog razmetanja. Dapače, trebaju se napraviti siromašnijim nego što jesu

U maloj zagorskoj kući zavladala je ludnica kada su objavljeni dobitni bojevi za rekordan jackpot lota 7/39. Baka se stropoštala sa svoje stolice pored peći, a sretni dobitnik (podaci nepoznati redakciji op.a.) je krenuo puniti dvocijevku. Već je krenuo opaliti koju ispred kuće kada ga žena, inače rodom s jednog sjevernodalmatinskog otoka, zaustavi i reče mu "Razmisli".

Radi lakšeg snalaženja njega ćemo u daljenjem tekstu nazvati Franc, a nju Šimica.

Žena je, kao i obično kad su novci bili u pitanju, bila u pravu. Sazna li se da su dobili na lotu rodbina do devetog koljena i milijun poznanika i nepoznanika će doći tražiti lovu. Prvi će sigurno doći rođak Joža koji se već tri mjeseca skriva od kamatara po kletima. Prošli mjesec je jedva izvukao živu glavu kada je provalio u istu klet kao i Korade. "Sada trebamo biti pametni i praviti se kao da se ništa nije dogodilo" reče Šimica Francu.

Trebali su napraviti plan i držati ga se dok ne smisle kako će uložiti novce. Franc će morati nastaviti raditi kao poštar, posao koji je mrzio iz dna duše, jer ako naglo da otkaz sve će biti jasno. Selo je malo i zna se koji ljudi igraju loto. Nema nikakvog šopinga, nikavog razmetanja. Dapače, trebaju se napraviti siromašnijim nego što jesu.

Svak je morao dati svoj doprinos. Prva su na udaru bila djeca. "Nema novaca za školski gablec, žicajte." reče Franc unezvjerenoj djeci. Žrtvujući se za obitelj djeca su svoj posao izvrsno obavila. Cijelo selo je znalo da je sin uhvaćen kako krade perece u lokanoj pekari, a kad je malu kontrolor izbacio iz prepunog busa putnici su skupljali novce između sebe da sirotici plate kartu.

Nije ni baka zabušavala. Na misi je kao i obično sjela u prvi red, a kad je sakristan skupljao novce za lemozinu odglumila je ulogu života. Blago odgurnuvši košaricu teatralno je pognula glavu i glasno uzdahnula. Šapat koji se razlijegao crkvom je bio gromoglasan. Iz klupa pjevačkog zbora Šimica joj je zavjerenički kimnula glavom.

Najslabija karika plana je bio Franc. Nastavio je svakog jutra odlaziti na posao, ali se hrpa nedostavljene pošte sakrivena u štali nezaustavljivo povećavala. "Baš me briga" mislio je Franc "za mjesec dana ću biti na Karbima". Plan je skoro otkriven kada je morao pobjeći iz birtije bez da plati rundu, to je za njega ipak bilo previše. No, dosjetio se i uzeo rundu na dug, zadatak izvršen.

Epizoda sa ovrhovoditeljima je ipak bila Francova ideja. Bili su dužni HRT-u puno novaca za pretplatu. Taman su bili sakupili dovoljno da sve plate kada je došao jackpot. A onda se Franc sjetio.

Nazvao je ovrhovoditeljsku službu i molio ih da požure s ovrhom. Kada je došao dan obitelj je napravila prekrasnu scenu. Franc se lancima vezao za ulazna vrata i zapalio spomenicu iz Oluje, a djeca u poderanim hlačama su plakala i vrištala. A kad se skupilo dovoljno susjeda, baka je za krešendo legla ispred kotača HRT-ovog vozila. Predstava za Oscara!

Prošlo je nekoliko mjeseci i novci su sjeli na račun. Napravljen je aranžman s jednom financijskom kućom i novci su oročeni na duže vrijeme. Obitelj se odlučila preseliti kod Šimićinih na more, kupila se kuća i samo se trebalo odseliti. Nitko u selu nije ni posumnjao da su dobili silne milijune na lotu. Dapače, susjedi su im nekoliko puta donijeli brašna i riže.

No, par dana prije selidbe, Franc više nije mogao izdržati. Morao je pokazati selu tko je gazda. Kupio je novi BMW sa ful opremom i trijumfalno se vozao po selu. Velika greška. Nakon pola sata vožnje okružila su ga vozila specijalne policije i pred dugim cijevima je ispraćen u policijsku postaju. Uhićen je pod optužbom da je opljačkao kladionicu u Krapini. "Ali gospon policajac, BMW sam kupil od nofciju od lota!" jecao je Franc. "Reci to sucu" odvrati mu mrki inspektor i zalupi vrata ćelije.