Najbolje bi bilo kada bi se ovisnost o nikotinu proglasila duševnom bolešću

Ne znam da li ste već to primijetili, ali novi zakon o zabrani pušenja u javnim prostorima pruža velike mogućnosti za zaradu. Naime, prema tom zakonu jedno od mjesta gdje će se moći pušiti će biti odjeli psihijatrije i psihijatrijske ambulante.

To mi je razumljivo, situacija u kojoj pet-šest pušača paranoidnih šizofreničara grize nokte u čekaonici za sestre, doktore i ostale pacijente vjerojatno nije nimalo ugodna.

No, postrožena su pravila oko pušenja u prostorima koji su za prosječnog Hrvata nezamislivi bez duhanskog dima, kafića i drugih ugostiteljskih objekata. Ugostitelji već jadikuju oko nadolazećeg pada prometa, a nikotinski ovisnici stišću požutjele pesnice prema antipušačkoj Vladi. Sve je glasnije hroptavo gunđanje isprekidano kašljem dok se među pušačima se sve polako stvara osjećaj kako su popušili.

E sad, tko se prvi sjeti kombinirati psihijatriju s ugostiteljstvom mogao bi dobro zaraditi. Možda se već ovih dana otvore prvi kafići "Umobolnica" ili birtije "Kod pomračena uma". Ne znam da li je to zakonski izvedivo, no nema štete da malo razmislim o tom konceptu.

Recimo, za voditelja kafića zaposliš nekog psihijatra koje je bez posla ili nezadovoljan plaćom u bolnici. Još ako je sklon čašici, dušu dao za birtaša. Konobarice mogu biti medicinske sestre, ne trebaju ni mijenjati uniforme. Samo umjesto pladnjeva s instrumentima u rukama tacne. Pepeljare bi morale biti kao one iz psihijatrije, po mogućnosti zakucane u pod.

Kako je osoblje koje radi s psihičkim bolesnicima naviklo na povremene nasilne ispade, ne bi trebali imati problema s nasilnim pijancima. Dvije budale se zakače oko muzike na jukeboksu i krenu se šakati. Uto doleti konobarica/medicinska sestra i spiči im svakome po injekciju Apaurina. Pa da vidiš kako bi se umirili.

I ponuda koktela bi se trebala prilagoditi. Kakav Sex on the beach, dođe shizofrenik i naruči: "Dajte mi jedan Akineton-Haldol, promiješan, ne promućkan." Najpopularniji shooter bi sigurno dobio naziv Prozac.

Ako bi zakonodavac ograničio posjete takvim objektima samo za psihičke bolesnike, to stvarno ne bi bio problem. Kod nas se za male pare može dobiti bilo kakva dijagnoza. Pa kad središ papir radi odgode suđenja ili statusa invalida vrijedi ti i za ulaz u kafić. I ne samo to, parkinga ko u priči! Ideš kod psihijatra i rečeš mu da si potpuno poludio otkad su ti zabranili pušenje na poslu.

U kratko vrijeme si postao plačljiv i razdražljiv, no doktor kaže nema frke i uz rješenje ti uvali letak od disko kluba "Bipolarni poremećaj". Hrvatska bi u kratko vrijeme mogla doživjeti epidemiju psihičkih oboljenja, a upisne kvote na studijima medicine i psihologije bi se udvostručile.

I duhanska industrija bi dala svoj doprinos. Ubrzo bi se pojavilo "istraživanje" prema kojem pušenje može uzrokovati blaže oblike paranoje. Pa pogledajte samo Big Brader. Na tržištu bi se pojavili novi brandovi duhanskih proizvoda. "Švika-škilja" za motanje, "Terapija lights", "Bulimija slims" i "Stres 100's" na primjer.

Phillip Morris bi Marlborovog kauboja mogao zamijeniti čovjekom u luđačkoj košulju koji među nožnim prstima drži zippo. Geslo im može ostati isti, "The taste of freedom".

Što više razmišljam o ovome, ideja mi se čini sve ostvarivija. Dapače, mislim da mi se mišić ispod oka počeo nekontrolirano trzati. Neki od vas će sigurno pomisliti da sam lud, no zna li itko za kakav poslovni prostor s mekanim zidovima?