Izvorni naslov: Night of the Living Dead
Režija: John A. Romero
Uloge: Duane Jones, Judith O'Dea, Karl Hardman, Marilyn Eastman
Trajanje: 96 minuta
Godina: 1968.
Produkcija: Image Ten

Šezdesetih godina prošlog stoljeća horor filmovi bili su smatrani jeftinom razbibrigom za tinejdžere i spadali isključivo u domenu B filma. Bili su to izuzetno naivni filmovi neuvjerljivog izgleda, snimani s malim budžetima i dobrim dijelom improvizirani s obzirom da je uvjerljivost priče bila sasvim nevažna. Horori su, jednom riječju, bili najobičniji trash i to su prihvaćali. Sve dok na scenu nije stupio John A. Romero.

Put nastanka "Noći živih mrtvaca" bio je dug i trnovit. Film je isprva zamišljen kao križanac horora i komedije, a Romero je nakon toga još nekoliko puta mijenjao scenarij (koji u prvoj verziji nije sadržavao zombije već vanzemaljce) prije nego je došao do konačne verzije filma. Priča je morala biti uvelike podređena budžetu, s obzirom da je "Noć živih mrtvaca" snimljena u nezavisnoj produkciji sa samo 114 tisuća dolara koje su Romero i njegovi prijatelji uspjeli sakupiti. U skladu s tim, glavne su uloge pripale hrpi netalentiranih anonimusa, a priča je prepravljena tako da se glavnina filma odvija u jednoj prostoriji. Iz istog je razlika Romero morao snimati s 35 mm crno-bijelom kamerom, što se na kraju pokazalo presudnim potezom. Naime, zbog mizernog budžeta Romero nije mogao računati na specijalne efekte, koje je više nego dostojno zamijenila crno-bijela fotografija, s jakim kontrastima i naglašenim igrama sjena. U crno-bijelom su njegovi zombiji izgledali puno uvjerljivije nego što bi u koloru ikad mogli izgledati.

"Noć živih mrtvaca" probila je apsolutno sve granice horora. To više nije bila jeftina zabava, posebno ne za djecu koja su činila većinu horor publike. "Noć živih mrtvaca" bio je iznimno nasilan film koji se nije bojao zadirati u tabue. Romero je jako zorno prikazao ritual hranjenja zombija (iako on ta stvorenja u ovom filmu naziva "ghouls", a riječ zombi ne spominje se niti jednom; što je prilično ironično ako se uzme u obzir da je upravo "Noć živih mrtvaca" popularizirala zombije kao česte protagoniste horor priča i filmova), a tu spada i scena u kojoj djevojčica od svojih deset godina nemilosrdno proždire svoje roditelje.

Ali nije "Noć živih mrtvaca" u povijesti filma tako strašno važna samo zato što je bila nasilnija nego filmovi prije nje (niti je to, na kraju krajeva, sasvim točno). Romero nije horor film revolucionizirao tako što ga je učinio odvratnijim, nego tako što ga je učinio ozbiljnim. Ispod svoje trash fasade i jeftine priče "Noć živih mrtvaca" bavi se nekim jako važnim društvenim temama. Ona je metafora za ksenofobično društvo koje se nalazi na rubu propasti, a s posebnom se pozornošću Romero dotiče pitanja rase. Glavnog lika "Noći živih mrtvaca", poznatog samo kao Ben, odigrao je mladi crni glumac Duane Jones, a to nije bilo doba kad je Amerika pozdravljala crne heroje. Svoju poantu Romero je jasno naglasio na kraju filma, kad Bena bez razmišljanja ubiju šerifovi ljudi, jer su sto posto sigurni da on, kao pripadnik niže rase, nije mogao preživjeti najezdu živih mrtvaca. A to je također bilo doba kad junaci nisu pogibali na kraju, a čak su i horori imali obavezan happy end.

Treba li uopće spominjati da "Noć živih mrtvaca" nije dobro primljena? Javnost se bunila zbog monstruoznog nasilja koje traumatizira djecu (tada oznake tipa "zabranjeno za mlađe od 18" još nisu postojale, odnosno nisu se provodile), dežurni su ga moralisti nazivali "zadnjim smećem", a ni kritičari ga nisu dočekali s oduševljenjem s obzirom da je ugled horora bio takav kakav je bio. No, loša propaganda nije mu ni najmanje naškodila; "Noć živih mrtvaca" na američkim je kino blagajnama zaradila 12 milijuna dolara, a u Europi još 30 milijuna, što je bilo više nego dovoljno da Romero pokrene svoj "zombi serijal" koji je urodio nizom izvrsnih filmskih naslova. Trideset godina nakon što je "Noć živih mrtvaca" nastala, američka Kongresna knjižnica je to "zadnje smeće" zaštitila kao "materijal od posebne povijesne, kulturološke i estetske vrijednosti".