Zaigrajte na vlastiti rizik

Izvorni naslov: The Crying Game
Režija: Neil Jordan
Uloge: Stephen Rea, Jaye Davidson, Forest Whitaker, Miranda Richardson
Trajanje: 112 minuta
Godina: 1992.
Produkcija: Channel Four Films

Jedna od ključnih riječi kojima se opisuje "Plačljiva igra" Neila Jordana na popularnom imdb-u, neizbježnoj internetskoj bazi svakog pravog filmofila, je "famous twist" ili u slobodnom prijevodu poznati obrat. Jedini film s kojim "Plačljiva igra" dijeli taj ključ je "Imperij uzvraća udarac", peti (ili drugi ako ste tradicionalist) dio u serijalu "Ratovi zvijezda". Iznenadni, neočekivani twist u "Plačljivoj igri" po toj se logici može usporediti samo s jednom od najslavnijih scena u kinematografskoj povijesti - riječ je naravno o trenutku u kojem Luke Skywalker otkriva da je Darth Vader njegov pravi otac.

Iz današnje perspektive ova scena može izgledati kao klišej, ali 1980. bila je produkt čiste genijalnosti Georgea Lucasa, isto kao i slavni obrat u "Plačljivoj igri". Oko te jedne legendarne scene Neil Jordan posložio je cijelu priču, likove, događaje... Danas, nakon što je M. Night Shayamalan sa "Šestim čulom" popularizirao neočekivane dramatske obrate, isti su se počeli pojavljivati u gotovo svakom filmu i nekoliko godina kasnije prosječni kino gledatelj s pravom može partizanski izjaviti kako ga više "ništa ne smije iznenaditi". Neočekivani obrati postali su toliko očekivani da su izgubili svu svoju draž, a kako publika već od početka filma počinje pogađati čime će ih redatelj ovoga puta pokušati šokirati, prilično je izvjesno da će shvatiti gdje je kvaka - s obzirom da su je sigurno negdje već vidjeli. Imajući sve to na umu, Jordanov film dobiva dodatnu težinu s obzirom da je i danas jednako šokantan kao što je bio 1992. godine.

Film počinje u Sjevernoj Irskoj, negdje oko Belfasta, gdje zamamna Irkinja koristi svoje čari kako bi u klopku namamila britanskog vojnika. Ona je pripadnica terorističke organizacije IRA, a vojnik im treba kako bi u zamjenu za njegov život dobili slobodu svojih prijatelja terorista. Britanska vlada ima tri dana da pusti nekoliko članova IRA-e na slobodu, inače će Jody (Whitaker) umrijeti. Za vrijeme zatočeništva britanski vojnik započinje razgovor s jednim od svojih otmičara, Fergusom (Rea), s kojim brzo nalazi zajednički jezik i dva muškarca u kratkom vremenu postanu prijatelji. Kad shvati da će umrijeti zbog ideala koji su mu strani, Jody svom novom prijatelju Fergusu pokazuje sliku svoje djevojke koja živi u Londonu i traži od njega da je ode posjetiti i poruči joj da je mislio na nju u zadnjim trenucima. Nakon što se situacija prilikom Jodyjevog smaknuća razvije drugačije od očekivanja, a kamp pripadnika IRA-e napadnu britanski vojnici, Fergus bježi u London i postaje "nevidljivi čovjek". Danju radi na baušteli, a noću potajno promatra Jodyjevu djevojku Dil (Davidson), koju je obećao posjetiti. Između njih dvoje uskoro se rađa čudna ljubavna veza koja će morati preživjeti brojne prepreke. A činjenica da je Fergus ubio Dilinog bivšeg ljubavnika Jodyja je najmanja među njima.

"Plačljiva igra" je film kojem je užasno teško odrediti žanr. Središnja i najvažnija tema je ljubavna priča između Fergusa i Dil, ali nikako ga ne možemo nazvati dramom ili ne daj Bože romansom. Podzaplet s pripadnicima IRA-e koji Fergusa naravno neće pustiti da uživa u svom novom životu najviše podsjeća na triler, a poneke scene u noćnom lokalu The Metro (središnja lokacija drugog dijela priče) i oko njega izgledaju kao da su iskočile ravno iz film noira četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća. Iako je "Plačljiva igra" prije svega ljubavna priča, ne očekujte sretan završetak ni tipičnu holivudsku romantičnu patetiku u kojoj je od samog početka jasno tko će s kim na kraju završiti. "Plačljiva igra" je film koji će publiku s lakoćom zainteresirati za likove i koji posjeduje dovoljno jak šok efekt da potakne žučnu diskusiju, ali taj dio priče vam nižepotpisani neće otkriti. Iznenadni obrat morat ćete otkriti sami.