Priča o jednoj noći u splitskom getu neupitno je najbolje ostvarenje hrvatske kinematografije nakon rata

Režija: Arsen Anton Ostojić
Uloge: Mladen Vulić, Nives Ivanković, Marija Škaričić, Marinko Prga, Dino Dvornik
Trajanje: 100 minuta
Godina: 2004.
Produkcija: Alka Film

Za svoju povratničku kolumnu o klasicima filmske umjetnosti nakon podužeg izbivanja sa stranica eZadra izabrao sam "Tu divnu splitsku noć" iz dva razloga. Kao prvo, radi se o zasigurno najboljem filmu hrvatske kinematografije nakon raspada Jugoslavije, a kao drugo, i ne manje važno, kako bih odao počast preminulom velikanu hrvatske glazbe, koji je ovim filmom pokazao da je i nadaren glumac - Dinu Dvorniku.

"Ta divna splitska noć" smještena je u, kako sam naslov sugerira, jednu divnu splitsku noć i to ni manje ni više nego novogodišnju. Noć je to koja će odrediti sudbine nekolicini naizgled nepovezanih likova, koje u ovaj omnibus spaja koncert lokalne pop-rock zvijezde, a ujedno i narkobossa, na poznatom splitskom trgu Peristil. Sitni diler iz splitskog geta, Niko, u toj će večeri posjetiti svoju ljubavnicu Mariju koja u trošnom stanu živi s maloljetnim sinom, narkomanka Maja past će toliko nisko da će za paketić heroina prodati svoje tijelo američkom mornaru, a mladi će se par baciti u potragu za mjestom na kojem će si priuštiti prvo seksualno iskustvo začinjeno tripovanjem na LSD-u.

Ovaj film označava povratak mladog redatelja Arsena Antuna Ostojića u svoj rodni grad, nakon što je fakultetsku diplomu zaradio u Americi i s nekoliko kratkih filmova pobrao nagrade na prestižnim svjetskim festivalima. Za svoj prvi "pravi", dugometražni film, Ostojić je odabrao temu koja mu je dobro poznata, do koje mu je stalo - život u splitskom getu, prožet socijalnim jadom i bijedom i, naravno, drogom. Crno-bijeli tonovi koje je Ostojić izabrao za ekranizaciju ove priče s nevjerojatnom realnošću oslikavaju tamniju stranu života u dalmatinskoj metropoli. Ostojićeve redateljske bravure u pojedinim kadrovima doslovce ostavljaju bez daha, a posebno su impresivni prijelazi između priča u omnibusu koje je redatelj realizirao snimanjem kaleta u splitskom getu iz zraka, sve u jednom polaganom kadru, bez ikakvih rezova. Upravo su ti kadrovi presudni za prikazivanje prostora u kojem se radnja odvija i građenje specifične atmosfere.

Iako su glumci kojima je Ostojić povjerio uloge u "Toj divnoj splitskoj noći" dobrim djelom za vrijeme snimanja filma i dalje bili studenti na zagrebačkoj Akademiji, a ima među njima i naturščika, oni su svoje uloge odradili perfektno, ne iskače čak ni nekad poznati američki reper Coolio s kojim se Maja odlučila poševiti za jedan šut heroina. A posebno je impresivan Dino Dvornik, čijim se zanimljivim nastupom film i otvara i koji je ovdje donekle odglumio samog sebe, ujedno se sprdajući na svoj račun. Zadivljuje lakoća s kojom Dino ironizira vlastiti problem s drogom, a još više karizma kojom plijeni pažnju na ekranu.

"Da nije bilo Dina, ovaj film nikad ne bi postao toliki hit", tvrdi Ostojić prisjećajući se velikana hrvatskog funka nakon njegove smrti, koja se nekako poklopila s terminom kad su Amerikanci otkupili prava za izdavanje "A Wonderful Night in Split" na DVD-u na svom tržištu. Što je samo još jedno veliko priznanje za film koji je pokupio 23 nagrade na više od 40 festivala i tijekom cijele prošle godine igrao u američkim kinima. "Dino bi bio ponosan", zaključuje Ostojić. A mi se moramo složiti.