"Cool Hand Luke" (ili kako se u Hrvatskoj često pogrešno prevodi "Hladnoruki kažnjenik", iako naslov ovog filma doista ne zahtjeva prijevod s obzirom da se radi o imenu ili točnije nadimku) je prožet metaforama od života, koje temeljito raščlanjuju brojne društvene probleme, iako se naoko radi samo o još jednom zatvorskom filmu, uvijek omiljenom i rado viđenom (pod)žanru

Režija: Stuart Rosenberg
Uloge: Paul Newman, George Kennedy, Lou Antonio, Morgan Woodward, Strother Martin
Trajanje: 126 minuta
Godina: 1967.
Produkcija: Warner Bros

"What we have here... is a failure to communicate"

"Cool Hand Luke" je, složit će se mnogi, najsvjetliji trenutak u glumačkoj karijeri nedavno preminulog velikana Paula Newmana. Osobno se s tim ne mogu složiti jer mi je srcu nekako ipak više prirastao "Fast" Eddie Felson iz, ali ipak ne mogu poreći da je ovaj film puno kompleksniji, kvalitetniji i kulturološki značajniji od "Hazardera". Razloga za ovu tvrdnju ima mnogo pa je najbolje da krenemo od početka.

"Cool Hand Luke" (ili kako se u Hrvatskoj često pogrešno prevodi "Hladnoruki kažnjenik", iako naslov ovog filma doista ne zahtjeva prijevod s obzirom da se radi o imenu ili točnije nadimku) je prožet metaforama od života, koje temeljito raščlanjuju brojne društvene probleme, iako se naoko radi samo o još jednom zatvorskom filmu, uvijek omiljenom i rado viđenom (pod)žanru. Kritika društva i trulog sistema prilično je očita i iščitava se već iz same priče. Luke je Vijetnamski veteran koji je nakon povratka iz rata izgubljen poput mnogih drugih pa se tijekom jedne pijane noći odluči zabaviti rastavljanjem satova za parkiranje, onih stvari koje često vidimo u starim američkim filmovima kraj kojih ostavite auto i u njih ubacite novčić da vam policija ne bi opalila kaznu. Zbog tog manjeg prekršaja dobiva dvije godine zatvora, jer se ipak radi o uništavanju državne imovine, a država ne oprašta onima koji je se usude udariti gdje najviše boli - po džepu.

Teatar apsurda nastavlja se u zatvoru u kojem Luke odslužuje kaznu, na prvi pogled mirnoj i veseloj zajednici kažnjenika koji svakog dana izmišljaju nove načine da im prođe vrijeme. Najčešće su to duge partije pokera i besmislene oklade na sve i svašta pa će se Luke tako okladiti da može pojesti pedeset tvrdo kuhanih jaja. Po jedno za svakog zatvorenika u kaznionici, fini okrugli broj. Unatoč njegovom dugom jeziku i posprdnom stavu Lukea će uskoro zavoljeti čak i čuvari, koji se na prvi pogled ne čine tako loši u usporedbi s, recimo, sadistima iz "Iskupljenja u Shawshanku" ili popularne tv serije "Oz". Ali to ih i dalje neće spriječiti da ga bace u samicu samo zato što je dobio vijest da mu je umrla majka, a takve vijesti kažnjeniku mogu u glavu utuviti glupe ideje, poput pokušaja bijega. Takve i slične situacije Lukeova su svakodnevica, a on je čini se jedini koji shvaća društvenu nepravdu. I nije ga uopće briga. Jer i on je, poput većine onih koji su dovoljno inteligentni da sa svijetom nešto nije u redu, previše malodušan da bi išta pokušao promijeniti. "Samo ubijam vrijeme", jedna je od Lukeovih dražih uzrečica jer život je za njega ionako "samo vožnja", kako je to svojevremeno sročio preminuli komičar Bill Hicks koji je iz ovog filma vjerojatno crpio inspiraciju za mnoge nastupe. Glavnu poantu filma tako možemo naći u citatu iznad ovog teksta, najpoznatijoj rečenici iz scenarija "Cool Hand Lukea". Sve to skupa je samo jedan veliki poremećaj u komunikaciji.

Nadalje, "Cool Hand Luke" uvelike se bavi i problemom religije, odnosno religijske zatupljenosti i slijepe vjere u Boga, onakvim kakvim ga predstavlja katolička Crkva. "Vjeruj u Boga ili vječno gori u paklu", to su nam, ako ćemo vjerovati kleru, jedine opcije. Luke, za razliku od svojih "cimera", ne vjeruje u Boga, a kad to jasno obznani jednom od čuvara istog trena postaje jasno kako je "fin, uredan, pošten mladić poput njega, odlikovani ratni veteran, završio u istoj rupi sa zadnjim ljudskim ološem". Simbolika križa prisutna je kroz cijeli film; vidimo ga na poderanoj fotografiji koju je Luke poslao svojim prijateljima u zatvor nakon drugog bijega, na krovu crkvice u kojoj potraži utočište, na cesti u odrazu sunčanih naočala "šefa" Godfreyja, a posebnu jačinu ima scena u kojoj Luke leži iscrpljen na stolu kantine nakon što je pojeo pedeset jaja. U istoj pozi u kojoj je Isus razapet na križu.

Jer ostalim zatvorenicima on je uzor, vođa, spasitelj. Oni svoj kukavički život žive kroz njega, kad on bježi iz zatvora napokon se osjećaju kao ljudi jer im se čini da su sposobni i sami pobjeći. On mora patiti, prolaziti kroz fizičko i psihološko mučenje od strane čuvara i tako na sebe preuzeti grijehe "cijelog svijeta", a kaznionica i ostali zatvorenici u njoj i jesu cijeli njegov svijet, njegovo stado. Vidimo to i u načinu na koji Dragline priča o Lukeu nakon njegove smrti. Cijeli monolog odiše biblijskim tonom, a Dragline među ostalim zatvorenicima širi riječ "spasitelja" nakon njegovog simboličnog raspeća. Smijati se instituciji crkve u lice kroz jedan mainstream film prije više od 40 godina je, priznat ćete, bilo prilično hrabro. Ali "Cool Hand Luke" svoju kritiku iznosi tako fino, u rukavicama, i upućuje je samo onima koji su je spremni vidjeti da se nitko čak nije ni sjetio prigovoriti. A svi znamo koliko su religijske institucije spremne prigovarati i protiv najmanjih sitnica koje im ne pašu. No, ovu su pljusku previdjele.

To nas dovodi i do samog glavnog lika i njegove važnosti za cjelokupnu filmsku povijest. Luke je nova vrsta antiheroja, junak koji nam se ne želi svidjeti, koji ne želi da se s njim identificiramo. Odnosno to do kraja filma postaje. Nezaboravna je scena kad ga čuvari vraćaju u kaznionicu nakon još jednog neuspješnog bijega, polumrtvog od batina, ostali se zatvorenici oko njega skupljaju kao oko mesije da čuju što se dogodilo. "Ostavite me na miru i prestanite živjeti svoj život kroz mene", poručuje im Luke koliko mu se svi skupa gade, ali ga oni i dalje idealiziraju. Prije njega antiheroji su bili oni likovi koje smo voljeli baš zato što su takvi kakvi jesu, nesavršeni i neprilagođeni, ali koji su ipak tražili i trebali našu pažnju. "Cool Hand Luke" je sasvim novi tip antijunaka. Njega ne zanima što itko misli o njemu, ne želi da ga mi volimo jer on nas sve skupa prezire. Samo Paul Newman mogao je iznijeti takvu ulogu. Zbog prodornih plavih očiju i dječačkog osmijeha i neviđene karizme, to je jedini glumac koji u svoj antipatičnosti svog lika i dalje može biti simpatičan. I dalje može postati idol svim ostalim zatvorenicima; ostati vječno upamćen kao junak veći od života koji to nipošto nije i ne želi biti.