Aramis Naglić odradio je sinoć prvi trening kao novi trener KK Zadar. Bivši igrač Kvarnera i osvajač nacionalnih košarkaških prvenstava sa Zadrom, Cibonom i Splitom, poručio je svojim igračima na prvom zajedničkom treningu u dvorani „Krešimir Ćosić“, kako mu je osnovni cilj vratiti igračima strast za košarkom

Uz veću brzinu igre i bolju energiju, novi strateg na klupi Zadra vjeruje da će samim time i rezultati doći na svoje. Želimo mu u puno sreće i da na klupi Zadra ostane dosta duže nego što je to bio slučaj s prethodna dva trenera.  

Naglić je tako nakon četiri mjeseca košarkaške sezone, u kojoj KK Zadar sudjeluje na dva različita fronta, već treći trener kluba s Višnjika. Zadrani su u sezonu ušli pod vodstvom bivšeg igrača i legende kluba Ante Matulovića, koji je prvi napustio klub koncem studenog.

Tjedan dana kasnije, sportski direktor kluba Branko Skroče predstavio je zadarskoj košarkaškoj javnosti Nevena Plantaka kao sljedećeg trenera Zadra, nadalo se do kraja sezone. U međuvremenu prvi pomoćnik Franko Sterle, vodio je dvije utakmice Zadra protiv Vrijednosnica Osijeka i Cibone, dok su igrači prije utakmice s Partizanom održali tihi štrajk. 

Plantak je debitirao početkom prosinca na utakmici protiv Karpoš Sokolija, da bi nakon manje od dva mjeseca na klupi Zadra, Neven napustio mjesto trenera u sporazumnom razlazu s klubom. I uza sav taj košmar koji je zahvatio klub, sportski direktor Branko Skroče i direktor kluba Boris Skroće, i dalje su na svojim pozicijama. Nakon toliko prolivene žuči i skandiranja navijača koji traže njihovo odstupanje, naš nepokolebljivi duo drži se one stare poslovice: „Psi laju, karavane prolaze“. 

Nažalost za to vrijeme, klubom je zavladala bolesna atmosfera u kojoj navijači nakon posljednjeg poraza od Krke, tolikom količinom bijesa vrijeđaju domaće igrače i stručni stožer, da se vjerojatno ti isti ljudi zapitaju što im je ovo u životu trebalo. Jer lijepo je biti igrač Zadra dok klub pobjeđuje, ali vjerujte ne bismo nikome poželjeli doživjeti bijes navijača Zadra kad zaredaju ovakvi porazi. 

No jesu li igrači, a i samim time već bivši treneri krivi za ovakvu situaciju. Je li kriva možda publika, što nemaju više živaca i strpljenja svake godine gledati svoj klub u borbi za opstanak. Kolijevka košarke, grad najljepše dvorane na ovim prostorima i najboljih hrvatskih košarkaških navijača, kojima je dovoljna samo jedna iskra poput prošlogodišnje završnice kupa Krešimira Ćosića, da na najbolji način pokažu kako ovaj klub zaslužuje i može pružiti puno više. 

Tko je kriv što klub ulazi u sezonu blokiran od strane FIBA-e, i nije u mogućnosti registrirati igrače koje je već unaprijed potpisao, valjda se nadajući nekom novom hrvatskom čudu oprosta dugova. Je su to možda Jozo Brkić, Romeo Travis, Aleš Pipan, Uroš Zadnik ili Goran Vrbanc koji su preko krovne košarkaške organizacije zatražili da im se zamislite, podmire dugovanja. 

Tko je kriv Anti Matuloviću što zbog te blokade nije mogao računati na dovoljan broj igrača za natjecanje na dva različita fronta. Možda je ipak trebao pričekati do polovice siječnja, kada je voda došla do grla i klubu je privremeno do polovice lipnja skinuta blokada jer je veći dio spornih dugovanja isplaćen. 

Tko je zaboravio na komemoraciju za Bruna Marcelića pa je ipak održao mjesec dana kasnije. Tko je zaboravio doći na predstavljanje knjige Drage Marića „Čovjek s Olimpa“. Tko je prije godinu dana najavio webshop i mogućnost kupovine dresova i rekvizita KK Zadar online. 

Tko je objavio natječaj za voditelja marketinga krajem rujna, da bi tek nedavno obznanio kako je to kompleksna tema jer je još uvijek nemaju potreban prostor za tog budućeg djelatnika i da će morati nažalost ponoviti natječaj. 

Tko to dovodi pojačanja ili bolje rečeno prinove, koji u utakmici protiv Šibenika zajedno ubace jedan koš, da bi sljedeću utakmicu protiv Krke prosjedili na klupi. Koliko su plaćeni ti igrači i koje su im reference. Kako je Yannick Franke, koji ovo ljeto nije prošao na probi u Splitu dospio u Zadar?

Tko je kriv što bivši igrači Zadra zaobilaze klub u širokom luku. Zar je slučajno da većina Zadrana koja u drugom dresu igra protiv matičnog kluba, redovito najbolje utakmice pruža baš protiv Zadra? Je li normalno da bivši kapetan Zadra Ive Ivanov prije potpiše za susjedni Šibenik nego se vrati kući?

Tko je kriv što bivši igrač Marko Ramljak, nakon šest godina provedenih u Zadru, javno preko medija poručuje da ne bih u ovom trenutku nikom poželio da zaigra u dresu Zadra.

Tko je kriv što omladinski pogon već godinama nije stvorio igrača? Tko je obećao reorganizaciju omladinskog pogona i oslanjanje na vlastiti igrački kadar? Tko je kriv što zadarski juniori više ne uspijevaju ući ni među četiri najbolje momčadi države. 

Što tek reći za veliki propust uoči utakmice s Krkom, kada minutom šutnje nije odana počast nedavno preminulom bivšem igraču Zadra Josipu Sičiću. Da ne spominjemo da košarkaši Zadra na dresu nisu imali crni flor. 

Veličina kluba ne očituje se samo kroz košarkaške rezultate. Veličinu kluba čini njegova prošlost, trofeji, tradicija, navijači ali i one sitnice koje se nekim pojedincima očito ne čine bitne. Pa bi tako i svaki djelatnik trebao svoj posao shvaćati i odrađivati ozbiljno ili snositi posljedice. Svugdje, ali ne i u KK Zadar. 

Reakciju s Narodnog trga još nismo dočekali. Dojma smo da ni najveći pesimisti nisu očekivali ovakav rasplet situacije. Klub je trenutno u ovakvom stanju preveliki uteg za gradski proračun koji je ionako već raznim rebalansima upumpavao novac za servisiranje osnovnih potreba. Vizije nema, očito ni strateških partnera. 

Teška vremena zahtijevaju donošenje teških odluka. KK Zadar je trenutno bolesnik održavan samo na aparatima. Danak prošlosti stigao je na naplatu, i kako kaže Murphyjev zakon da iz gore može ići samo u lošije, teško je na kraju očekivati nekakvo čudo. 

Jer čuda se događaju samo onima koji u njih vjeruju, a takvih koji trenutno vjeruju u svjetliju budućnost kluba pod ovakvim vodstvom, vrlo je mali broj.