Zašto Tarantino? Zato što je to jedini redatelj koji se sa svakim filmom usudi ići sve dalje, koji u glavi uvijek ima neku novu i još ne ispričanu priču

Svaki razgovor o filmu prije ili kasnije mora doći do onog nezahvalnog pitanja, jednog od rijetkih na koje nikad nisam mogao sasvim iskreno odgovoriti. To pitanje obično sadrži superlativ "najbolji" (ili ponekad "najdraži") i krajnje je nezahvalno za svakog pravog filmofila. Kako izdvojiti najbolji film, glumca, glumicu, ulogu, lika, seriju iz desetaka (ponekad čak i stotina) pravih odgovora? No, na jedno sam pitanje uvijek mogao odgovoriti. Najbolji redatelj?

Nema potrebe za razmišljanjem. Jedan jedini - Quentin Tarantino! Uz obavezni dodatak "otkad je umro Stanley Kubrick", iako duboko vjerujem da će QT u skoroj budućnosti nadmašiti čak i njega i popeti se na sam vrh mog osobnog filmskog panteona. Već sada je "Zeus" opasno uzdrman.

"Zašto Tarantino?", često me pitaju mnogi koje njegov rad uglavnom zabavlja, ali nisu njime opsjednuti kao ja. Ili koji ga jednostavno ne vole. Što je relativno česta pojava, jer Tarantino je jedan od onih redatelja koji vam se ili uvuku duboko pod kožu i više ih se ne možete riješiti ili vam je jednostavno "pre". Prenapadan, preglasan, prenapuhan, preekscentričan, prekrvav, prenasilan, previše neumjeren i izvan svih granica dobrog ukusa. On doista jest sve to i baš zato je veći od života!

Bacimo samo pogled na njegovu kratku, ali impresivnu biografiju. "Pravu romansu" je Tony Scott snimio po njegovom scenariju i tako je nastao ponajbolji akcijski triler devedesetih. Stvorio je Roberta Rodrigueza i Elija Rotha, te nam tako indirektno podario klasike "pulpa" kao što su "Od sumraka do zore", "Sin City", "Hostel", "Desperado"... Stvorio je legije imitatora diljem svijeta i postao pridjev ("tarantinovski") prije nego je napunio 30 godina. Za minorne izmjene scenarija za "Grimizne rijeke" plaćen je više od 1000 dolara po riječi. Zaslužan je za afirmaciju i reafirmaciju desetaka glumaca među kojima su Tim Roth, Samuel L. Jackson, John Travolta, Bruce Willis, Uma Thurman, David Carradine... A usput je režirao i par filmova koji su svi postali klasici i već im se sad posvećuju seminari na filmskim akademijama diljem svijeta. A najbolje godine su tek pred njim.

Jedina mu je zapravo greška što je zbog kronične besparice morao prodati maestralni scenarij za "Rođene ubojice", koji je kasnije došao do Olivera Stonea. I koji ga je uspješno upropastio, zbog čega se Tarantino tog filma kasnije i odrekao. No, to ćemo ostaviti u prošlosti i okrenuti se budućnosti jer u hrvatska kina za koji tjedan stiže "Inglorious Basterds" kojim će najveći redatelj našeg doba još jednom srušiti sve granice dobrog ukusa i postati još bolji i još luđi.

Zašto Tarantino? Zato što je to jedini redatelj danas koji se sa svakim filmom usudi ići sve dalje, koji u glavi uvijek ima neku novu i još ne ispričanu priču i za kojeg originalnost i inventivnost nisu apstraktni pojmovi. Zato što (zahvaljujući fotografskom pamćenju) može od starog i prožvakanog stvoriti novi i neviđeni mozaik savršenstva u kojem nitko, ali baš nitko ne može prepoznati sve komadiće obojanog stakla. Zato što s glumcima radi bolje od ijednog drugog redatelja i izvlači iz njih talent koji nisu ni sami znali da posjeduju. Zato što je jednostavno - najbolji!