Komentari ne ostavljaju modrice, ali ipak...

Tristotinjak ljudi sjedi u jednoj prostoriji na nekakvom druženju. Ljudi svih generacija i zaleđa sjede po stolovima, pijuckaju kavu, grickaju kekse i razgovaraju o svakodnevnim temama kao što su vrijeme, režije, djeca i tako dalje.

Svaki od njih nosi malu pločicu sa svojim imenom i prezimenom, ali i jednu pločicu na kojoj je nekakvo ime skriveno naljepnicom.

Većina njih se ne poznaje od prije, no neugodna tišina uvijek progura temu za razgovor.

Razgovaraju tako programer Ivan i komercijalist Marko o djeci i vade slike iz novčanika i pokazuju ih jedno drugom.

Mnogo je takvih upoznavanja u prostoriji kad se najednom preko zvučnika objavi obavijest kako je došlo vrijeme da se skinu naljepnice koje skrivaju drugo ime.

Ljudi se malo zagledaju jedni drugima u pločice i u većem dijelu nastaje kaos! Stolice i čaše lete po cijeloj dvorani, a Marko koji inače trenira jiujitsu davi svog novog prijatelja Ivana i mahnito viče „smrade, naša san te! Sad ćeš viditi čija majka crnu vunu prede!!!"...

Što se dogodilo, tko su ti ljudi i zašto se najednom mlate međusobno? To ste vi dragi čitatelji, korisnici eZadra koji ste tijekom postojanja našeg portala komentirali ove ili one vijesti.

Priču sam smislio čitajući komentare na člancima o narodnjacima i drugim kontroverznim temama. Tu se proklinjalo jedno drugog do sedmog kolina, prijetilo molotovljevim koktelima, spolno općilo s rodbinom i kućnim ljubimcima itd., naravno sve preko tipkovnice, virtualnim putem. Najveće prijetnje su one tipa,"znamo ko si i di si", što je među internetskom populacijom tabu.

Što mislite da se vi dragi čitatelji, odnosno najaktivniji komentatori eZadra, stvarno skupite u jednu prostoriju i odbacite svoja elektronička alter ega, bi li bilo krvi do kolina? Mislim ipak da ne bi.

Jedna stvar je groziti se preko komentara i napinjati megabajtne mišiće, a sasvim druga stvar je dići se iz fotelje i otiči ostvariti što si napisao/la.

Moje mišljenje je da bi u takvoj situaciji ljudi prvo ogledali oko sebe i skužili tko je tko, pa bi onda krenulo „a to si ti! Znaš najradije bi te bio ubio na onoj temi o ...".

Bilo bi puno iznenađenja, doznalo bi se da su neki korisnici koji su poznati po velikim slovima, kobasica komentarima i najgorem vrijeđanju zapravo trbušasti sredovječni ljudi kojima je vrhunac incidentnosti kad namjerno ne pozdrave susjeda na stubištu zgrade.

Neugodna situacija bi nastala kad bi sin saznao da se upucavao majci na članku o ljubiteljima stopala.

Među najvećim psovačima bi se našlo odgojitelja i ljudi iz prvog reda na misi, a najlascivnije komentare s naglaskom na veliko seksualno iskustvo bi prema očekivanju napisao jedan šesnaestogodišnjak.

Vjerojatno bi bilo podignutih tonova i žučnih rasprava, ali mi smo u ogromnoj većini civilizirani i pristojni ljudi koji si ne bi dopustili da u javnosti odvale nekog pepeljarom u glavu. Uostalom, postoje zakoni koji to kažnjavaju.

Eeee, ali na internetu zakoni ne postoje i ta krajnja demokracija potiče verbalnu, odnosno tekstualnu anarhiju. Tipkovnica trpi svakakva sranja i gadarije i ne gleda na nikoga prijekim okom moralnih normi kao što to radi društvo. I dobro da je tako, jer bi u suprotnom slučaju okolo hodali s bejzbol palicama i letvama.

Komentari ne ostavljaju modrice, ali nikad ne znate kome vi to zapravo želite polaganu i bolnu smrt. Stoga dragi čitatelji, sljedeći put kad nekom napišete da ćete mu prste polomiti sjetite se da bi to mogao biti vaš zubar.