Kad smo bili djeca, ništa mi nije bilo gore nego pisati onaj već poznati sastav koji kola školskim hodnicima: Kako sam provela ljetne praznike?

Dobila bi sjede od tog naslova. Sad zamislite jedno čupavo dijete koje je uvijek voljelo pisati, ali ne po zadatku, kako sjedi nad tom bilježnicom s crtama i pokušava sve doživljaje pretočiti na jednu jedinu stranicu papira. Dakle, kako ste proveli praznike? Pardon, odmor.

Ako ste među onim sretnicima koji još broje dane do početka škole, moram reći da vam malo zavidim, a ako ste pak među radnim narodom pa plačete za slobodnim danima, moja sućut. Znam kako vam je. Ovo pišem u zadnjim danima godišnjeg odmora koji je proletio, prohujao, prozujao. Sjediti na podu spavaće sobe, s laptopom pod nogama, kavom u jednoj ruci, prstima na tipkovnici i fejsbukom u drugom prozoru, nije moj pojam godišnjeg odmora.

Ali, ovo glupavo 21. stoljeće i ubrzan ritam života, ugurao se i u moj raspored. Pa i u godišnji. Ljeto je doba kad je sve dopušteno, kad vam se smiješi godišnji odmor, ljetna avantura, noćno kupanje, kokteli. (Sve navedeno vrijedi za starije od 18., naravno.)

Sve počinje i završava vašim geografskim podrijetlom. Moje je potpuno poznato jer ga ističem u svakoj prilici. Ja sam, naime, bodulica s velikim B. I lito nije lito ako se ne zaputim na trajekt i onog trena kad se Mihovil više ne vidi s prozora, počinje neki drugi svijet. Svijet potpunog tupila i pravo značenje riječi „mozak na pašu", može početi. I za ništa me nije briga, za ništa me nije volja. Osim kupanja i ispijanja kava po tri ure jer u gradu za to vremena jednostavno nemam.

Dakle, sva su bodulska dječica navikla kupati se po buri koja puše toliko da vam usta pomodre u roku odmah. I po jugu, svi znate što to znači. Sve to vrijedi za ono bezbrižno vrijeme kad se školujete pa praznici traju od do. Od zadnjeg dana škole, do prvog. Danas? Tri tjedna godišnjeg koji planirate u toliko sitne detalje da se zna i kad idete u dućan, da svo vaše teško zarađeno slobodno vrijeme bude iskorišteno. Pa se umorite od tolikog planiranja. Zaželite se spontanosti. A što ćete spontanije od ljetne ljubavi?

Nekad je, po lovačkim pričama dalmatinskih galebova, sve bilo drugačije. Ljeto je bilo vrijeme osvajanja strankinja po skrovitim plažama i terasama hotela sa živom muzikom. Danas? Ni galeba, ni žive muzike, samo natruhe dalmatinskog šarma koji progovara kroz mladca od 20 godina otprilike ovako: Maća, a okle s' ti?

Na to su spali zloglasni Dalmatinci i njihovi purgerski wanabe klonovi. Vrhunac upucavanja dobro je poznata fora sa plaćanjem pića po konobaru onoj plavoj s kraja šanka. Da, kao netko pada na to. Malo se potrudite, možda bi koja Čehinja i pala na to da joj sami priđete. Tako konobari postaju ljubavni posrednici.

Kad s noćnog izlaska šmugnete kući prije nego prve zrake sunca najave novi dan, jasno vam je da je izlazak bio dobar. Kad shvatite da vam godine idu? Kad idete na kupanje poslije 4 jer je sunce do tada prejako. Kad sjednete u hlad i ne mrdate nego palcem za okretanje stranice knjige. Kad u noćnom izlasku nakon prvog koktela shvatite da vam se manta i da već sanjate krevet.

Ja obožavam bablje ljeto. Kad deveti mjesec stigne na prstićima, kad turisti pobjegnu odakle su došli, a grad pomalo tužno sipa zadnje kapi morskih radosti. Tad se domaći ljudi napokon nauživaju grada. Samo, požurite. Još malo pa nestalo. Zato, uživajte još par tjedana kalendarskog ljeta s porukom: Alo lito, lipo te bilo vidit...