Mislim da su ovi stihovi poznati i pticama na grani, ali nećemo pisati o glazbi Olivera Dragojević,a već o filmovima fantasy tematike.

Posljednjih desetak godina i sami smo svjedoci trenda snimanja filmova fantasy tematike koji su, ruku na srce, unatoč znatnom poboljšanju kompjuterskih efekata, kao i monstruznim budžetima, uglavnom solidni, ili u nekim slučajevima loši filmovi. Gledajući samu terminologiju izraza fantasy dolazimo do dileme - koje sve filmske naslove možemo svrstati pod taj, nazovimo 'žanr' jer i unutar ostalih filmskih žanrova poput znanstveno fantastičnih, horror, povijesno mitoloških i sl. često nailazimo na određene fantasy elemente, stoga ću se ovom prilikom držati filmova koji su strogo ispunjeni navedenom tematikom.

Kako se ne bih vraćao na same početke stvaranja filmske umjetnosti i naslove koji su balansirali među žanrovima, najbolje bi bilo da našu priču započnemo naslovom kojim je započeo prvi val fantasy filmova, a pretpostavljam da ste ga bar jednom imali priliku pogledati. Riječ je naravno o klasiku Conan The Barbarian (1982), redatelja Johna Miliusa, koji je, uz nastanak trenda snimanja fantasy filmova, stvorio i glumačku (nezavidne kvalitete) ikonu modernog Hollywooda, Arnolda Schwarzeneggera.

Lik Conana Barbarina nastao je još davnih 30-ih godina prošlog stoljeća u pričama Roberta E. Howarda, te je kasnije pronašao život kroz bezbroj stripova inspiriranih Howardovim pričama. Dugo pripremana filmska ekranizacija nastala je 1982 godine, a o ozbiljnosti samog projekta govore i činjenice da je Milius zgotovio scenarij uz pomoć velikog Olivera Stonea, te su uz dotad nepoznatog u glumi, ali globalno poznatog u bodybuildingu, Arnolda Schwarzeneggera, angažirali i provjerena glumačka imena, poput Maxa von Sydowa i Jamesa Earl Jonesa, te filmskog skladatelja Basila Poledourisa, koji je upisao svoje ime u filmsku povijest, skladajući jedan od ponajboljih filmskih soundtrackova spomenutog žanra.

Zahvaljujući popriličnoj zaradi na kino blagajnama i sasvim solidnim kritikama, bilo je vrijeme da i ostali izbace svoje, nažalost, uglavnom loše uratke. Unatoč tome što je snimljen godinu dana prije Conana, većina gledatelja je prionula ponovnom gledanju Dragonslayera (1981), upravo nakon uspjeha koji je polučio Conan, no kvalitetom je ipak bio daleko od istog, mada je i kao takav jedan od solidnijih predstavnika žanra.

Od ostalih boljih naslova nastalih 80-ih valja još spomenuti: The Beastmaster (1982) koji je polučio još dva manje kvalitetna nastavka, Conan The Destroyer (1984), nastavak spomenutog filma koji je ostavio poprilično loš dojam u odnosu na prvijenac, te Red Sonja (1985), također lik Howardovih priča, no poprilično loše ekraniziran.

Krajem 80-ih snimljen je još jedan naslov koji je obilježio žanr, no unatoč odličnim kritikama, nije polučio planiranu zaradu, te je iz istog razloga završena prva trendovska pomama za fantasy uradcima. Riječ je dakle o filmu Willow (1988).

U režiji Rona Howarda i sa provjerenim glumačkim imenima, ponajprije Valom Kilmerom, te odličnim (za ono vrijeme) efektima, Willow je bio (napokon) uradak koji je mogao stati uz bok sa predvodnikom žanra Conanom. Unatoč hvalospjevima kritike te velikom broju nagrada koji je film prikupio, zarada je zakazala, a to je bio dovoljan signal hollywoodskim gramzljivcima da obustave projekte slične tematike. Izuzev povremenih C uradaka, kao i tv- filmova, žanr je pritajeno vrebao u okviru drugih, te je novu priliku sa stilom zgrabio početkom milenija i to u vidu dva mega uspješna serijala zvana The Lord Of The Rings i Harry Potter.

Naujspješnija filmska trilogija svih vremena nastala je još u vihoru Drugog svjetskog rata iz pera J. R. R. Tolkiena, te je prvu ekranizaciju (polovičnu) doživjela još 1978-e, u vidu dugometražnog crtića Ralpha Bakshia, no radikalnim spojem igrano crtane animacije nije polučio planiran uspjeh, te je film pokrio samo dvije knjige. Rekao bih da je u pitanju jako dobar crtani film (više usmjeren odrasloj publici) te nije zaslužio toliko loš tretman kritike.

 

Sve glasnije priče o filmskoj ekranizaciji započele su krajem 90-ih, te unatoč nekim lucidnim idejama hollywoodskih producenata (npr. Sam je trebao biti ženski lik koji na kraju priče završi u ljubavno - idiličnom odnosu s Frodom, odnosno, da se sve tri knjige uguraju u jedan film), možemo biti sretni što je upornošću redatelja Petera Jacksona završni proizvod ispao onakvim kakvim ga danas već svi znamo. Prvi nastavak je nakon dugih godina priprema svjetla velikih ekrana ugledao 2001-e, a ostatak je već ušao u povijest. Drugi superuspješni serijal premijeru je imao također 2001-e, a riječ je o svima poznatom čarobnjaku Harryu Potteru.

Serijal knjiga J. K. Rowling uspješno je pretočen na filmsku vrpc,u te ćemo krajem ove godine doći i do završnog poglavlja priče o borbi sada već odraslog čarobnjaka Harry Pottera i njegovog nemesisa Lorda Voldemorta.

Ne treba niti isticati da su dva spomenuta serijala otpočela novi trend snimanja fantasy filmova, te je uz spomenute nastao i treći manje-više uspješan serijal zvan The Chronicles Of Narnia, od kojih je prvijenac i dalje najistaknutiji dio serijala. Knjige C. S. Lewisa o Narnijskim kronikama (točnije sedam knjiga) izdane su još 50-ih godina prošlog stoljeća, dok su svoju prvu ekranizaciju (TV) imale već 1967-e, odnosno krajem 80-ih i početkom 90-ih, u vidu BBC-og TV serijala koji je prikazivan i na našim prostorima. Prvu (i najbolju) filmsku ekranizaciju dočekao je 2005-e, nakon uspjeha The Lord Of The Rings i Harry Potter serijala.

Narednih godina uslijedili su neki manje uspješni fantasy uradci poput Eragona (2006), The Seeker: The Dark Is Rising (2007) ili recentnijih The Sorcerer's Apprentice (2010) odnosno The Last Airbender (2010) kao i solidni Solomon Kane (2009) (o istom nekom drugom prilikom). Unatoč i više nego pristojnim budžetima, kao i manje-više solidnim glumačkim postavama, navedeni naslovi nisu polučili ni očekivanu zaradu kao ni kvalitetu.

Za kraj bi naveo naslov koji je polučio solidan učinak na kinoblagajnama. Radi se o jako dobroj ekranizaciju knjige Neila Gaimana.

Jedan od boljih fantasy filmova u posljednjih par godina zasigurno je film Stardust (2007.), redatelja Matthewa Vaughna, koji je uz istaknuta glumačka imena Roberta De Nira i Michelle Pfeiffer, kao i mladi par Claire Danes i Charliea Coxa pružio jednu od ponajboljih fantasy priča koju smo imali priliku pogledati. Najbolja preporuka - umjesto opisa priče - bila bi ta da film, ako ste ga propustili, obavezno pozajmite u svojoj videoteci jer će vam zasigurno uljepšati dan.

Unatoč velikom padu kvalitete fantasy uradaka posljednjih nekoliko godina (čast iznimkama), nema bojazni da će se trend brzo prekinuti, jer su već za ovu godinu među ostalima najavljene i nove verzije Conana, odnosno Red Sonje, dok nas već slijedeće čeka Peter Jackson s prvim nastavkom Hobbita. Stoga, ljubitelji magije, čarobnjaka, zmajeva i ostalih fantasy pripadnika ne moraju strahovati da će brzo stići kraj ove epske borbe dobra i zla.