Većina će zauvijek pamtiti 11 ožujka 2011.-e kao jedan od najtragičnijih dana u modernoj povijesti čovječanstva. Za one koji su možda već zaboravili, bio je to dan jednog od najrazornijih potresa posljednjih par stoljeća, koji je uz svesrdnu pomoć tsunamija odnio na desetke tisuća žrtava jedne od najponosnijih svjetskih nacija, Japana.

Posljednjih tjedana u medijima se sve češće spominje riječ vezana uz hrabre pojedince iz redova vatrogasaca, policajaca, humanitaraca... Istom riječju pozabavio bi se i dvotjednom kolumnom u kontekstu sedme umjetnosti, a ta riječ je naravno, samuraj.

Kada je riječ o japanskom filmu, mogao bi pisati mjesecima a da ne bi ni okrznuo komadić jedne od ponajboljih svjetskih kinematografija, no, u čast tih spomenutih modernih samuraja, pokušao sam barem djelomično ukazati na njihov filmski svijet koji je bio i ostao fascinacija većine filmoljubaca.

Od samih početaka svoje kinematografije Japanci su poput svojih zapadnjačkih kolega bili opsjednuti vlastitim povijesnim ličnostima te je na taj način nastao jidai-geki odnosno povijesni periodički film, čija se radnja odvijala uglavnom u Tokugawa eri (1600-1868). Nakon Drugog svjetskog rata iz tih povijesnih drama, koje su ipak oskudijevale akcijom, nastao je podžanr nazvan chanbara iliti mačevalački film. Uz povijesne ličnosti Japanci su sve češće počeli snimati filmove o svojim mačevalačkim legendama, od kojih je jedan od najpoznatijih Miyamoto Musashi.

Lik Miyamota Musashia utjelovio je jedan od ponajboljih i zasigurno najpoznatijih japanskih glumačkih legendi Toshirô Mifune u fascinantnoj Samurai trilogiji (1954 - 1956).

Trilogija prati sazrijevanje mladog i problematičnog Miyamota Musashia koji na najteže načine stiže do odgovora na neke od najbitnijih životnih pitanja. Putujući pitoresknim Japanom, spoznaje pravi smisao dostojanstva i časti, te pritom razvija svoja mačevalačka umijeća kojima stekne status legende, no također i privuče pozornost drugih mačevalaca željnih dokazivanja...

Prvi nastavak trilogije donio je uz globalnu popularnost glavnog protagonista i Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja.

 

Slavu o Miyamotu Musashiu pronio je i glumac Yoruzuya Kinnosuke koji je tumačio lik u čak 6 filmova i to u periodu od 1961-1971-e.

Iste godine kad je nastao i prvi dio spomenute trilogije nastao je i zasigurno najpoznatiji „samurajski" film za kojeg su čule i novije generacije. U režiji velikog Akire Kurosawe a paradoksalno pod popriličnim ujecajem američkog westerna (posebice filmova Johna Forda) nastalo je remek djelo poznatije kao Shichinin no Samurai (1954) iliti po naški Sedam Samuraja.

Priča je to o skupini seljaka koja nakon višegodišnje tiranije koju nad njihovim selom provode brdski razbojnici odluči unajmiti samuraje koji će ih braniti. Problem je što seljaci ne raspolažu novcem kojim bi iste mogli angažirati. U općoj neimaštini, susretnu ostarjelog ronina Kambeia Shimadu (Takashi Shimura), koji im ponudi svoje usluge kao i angažman drugih ronina, zauzvrat tražeći samo hranu i smještaj...

 

Kurosawino remek djelo osiguralo je globalnu popularizaciju japanskog filma kao i afirmaciju spomenutog Toshira Mifunea u međunarodnu zvijezdu, te brojne zapadnjačke filmske imitacije prvenstveno remake western (opet paradoksalno) The Magnific Seven (1960) koji je i sam postao klasik žanra.

Uz Sedmoricu Samuraja Kurosawa je zacementirao slavu Toshirea Mifunea klasicima poput Sanjûrô Tsubaki (1961) i Yôjinbô (1962) u kojima je Mifune tumačio bezimenog samuraja a koji su svoje remakeove doživjeli u vidu klasika spaghetti westerna velikog Sergia Leonea kao A Fistful Of Dollars (1964) odnosno For A Few Dollars More (1965) koji su pak bili odskočna daska za Clinta Eastwooda.

Kurosawa je naravno svijet samuraja prikazao i nekim svojim ranijim remek djelima u kojima su se žanr miješao sa npr. krimićem Rashômon (1950) ili ekranizacijom Shakespeareovog Macbetha Kumonosu-jô (1957) tj. Throne Of Blood u kojima je također surađivao sa Toshireom Mifuneom. Bez pretjerivanja se može istaknuti da su navedeni naslovi već u vrijeme prikazivanja stekli status klasika.

Početkom 60-ih ekranizaciju je dočekao jedna od najpopularnijih likova u japanskoj kinematografiji a riječ je slijepom mačevaocu Zatôichiu.

U režiji Kenji Misumia 1962-e nastao je film Zatôichi monogatori koji je svojem glavnom glumcu Shintarô Katsu osigurao status legende u rodnom Japanu a potom i šire.

 Zatôichi (S.Katsu) je slijepi maser lutalica koji putujući provincijama Japana svesrdno pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija. U svojem štapu skriva mač kojim se suprostavlja svakom koji narušava živote nedužnih...

O popularnosti Zatôichia svjedoči i podatak da je prvijenac polučio nevjerovatnih 25 nastavaka kao i TV seriju sa Shintarôm Katsuom u glavnoj ulozi.

 

Popularni lik svoju je reafirmaciju doživio u novom mileniju, no o tome u nastavku priče o samurajskom filmu te njegovim najbitnijim likovima i protagonistima - sljedeći tjedan!