Nitko nije ostao ravnodušan kilometarskom kolonom ljubitelja Harley Davidsona, koji su protutnjali našim gradom. Donosimo mali kolaž filmova o easy riderima...

Iskreno govoreći, mislio sam ovaj tjedan pisati o nastavku hita The Hangover iliti Mamurluk no umjesto kina, subotnja večer protekla je uz čašu pive i finale lige prvaka. Ne zamjerite što ću komentar tog filma ostaviti za neku sljedeću priliku. U svakom slučaju, dok sam pijuckao pivo došao sam do ideje za ovotjednu kolumnu, a to je svojevrsna posveta ovim, nazovimo modernim nomadima, koji su na svojim motornim ljubimcima protutnjali kroz naš grad na putu ka Biogradu.

Pretpostavljam da je malo tko od vas ostao ravnodušan gledajući te slobodne ljude kako ponosito zavaljeni u sjedala ističu svoje motorne zvijeri na oduševljenje svih prolaznika. Zasigurno su mnogi osjetili laganu zavist prema veseljacima i slobodnim dušama, no tko zna, možda jednog dana nekog od nas pomiluje sudbina pa i sami proživimo takve osjećaje. Kako bilo, vratimo se prvobitnoj zamisli, a to je svojevrsni kolaž i posveta filmovima koji na određene načine prikazuju živote easy ridera. Za početak film o kojem ne treba trošiti previše riječi jer malo tko ga nije gledao.

Easy Rider (1969)

Režija: Dennis Hopper

Uloge: Peter Fonda, Dennis Hopper, Jack Nicholson, Karen Black, Toni Basil...

Žanr: Drama

Trajanje: 95 min.

Nastao krajem revolucionarnih 60-ih film Easy Rider ili, kako su ga naši distributeri mudro preveli - Goli u sedlu, izazvao je svojevremenu senzaciju i postao instantni kult klasik među mlađim naraštajima tadašnje hipi generacije.

Priča je to o dvojici prijatelja Wyattu (P. Fonda) i Billyu (D. Hopper) koji prodajom određene količine droge skupe novac za put na festival (točnije Mardi Gras) u New Orleansu. Na put se upute na svojim motorima koji će im pružiti taj nužan osjećaj slobode dok bezbrižne voze prema cilju. Putem susretnu odvjetnika i lokalnog pijanca Georga (J. Nicholson) koji im se pridruži. Nažalost, uz nekolicinu dobrih likova, susretnu i hrpu primitivaca koji ne prihvaćajući njihov način življenja, što izazove niz događaja koji završe tragično po naše likove.

Bio bi to nekakav kraći osvrt na ovaj svevremenski ep o slobodi, ispunjen životopisnim likovima, hrpom dobre glazbe (spomenut ću barem nezaboravni Born To Be Wild grupe Steppenwolf) kao i nekim danas aktualnim pitanjima o predrasudama. Ne treba posebno naglašavati da je glumački trojac ovim naslovom zauvijek upisao svoja imena među legende modernog američkog filma. Dalo bi se o filmu još štošta ispisati, no to nam ne bi ostavilo prostora za još neke kultne filmove.

Par godina ranije (točnije 1966) nastao je još jedan kultni film s Peterom Fondom u naslovnoj ulozi a riječ je o The Wild Angels.

The Wild Angels (1966)

Režija: Roger Corman

Uloge: Peter Fonda, Nancy Sinatra, Bruce Dern, Diane Ladd, Buck Taylor...

Žanr: Drama, akcija

Trajanje: 86 min.

Heavenly Blues (P. Fonda) lider je Hell's Angelsa, ogranka Venice (California), koji pokuša s prijateljem Loserom (B. Dern) povratiti Loserov ukradeni motor, no nakon okršaja, Loser završi u bolnici. Angelsi ga izvuku iz bolnice, no Loser uskoro umire te mu Blues priredi pogreb nakon koje uslijedi i pogrebna zabava...

To bi bio nekakav suvisliji opis ne toliko radnjom bogatog nazovimo trash naslova legendarnog Rogera Cormana. Kako to inače kod Cormana biva, film je uz B produkciju ispunjen scenama nasilja, seksa i dobre glazbe, no ono što ga izdvaja od hrpe sličnih filmova je nezaboravni Peter Fonda koji je kako je jedan kritičar spomenuo ulogom zaslužio Oscara za cool izvedbu. Valja spomenuti da je glavnu žensku ulogu tumačila ne baš kvalitetna glumica koliko pjevačica Nancy Sinatra, kći slavnog Franka. Također treba istaknuti da je film i inspirirao popriličan broj (uglavnom loših) filmova gdje su glavni protagonisti ozloglašeni Hell's Angelsi. Jedan od takvih je još jedan trash klasik, Hells Angels On the Wheels.

Hells Angels On Wheels (1967)

Režija: Richard Rush

Uloge: Adam Roarke, Jack Nicholson, Sabrina Scharf, Jana Taylor...

Žanr: Krimi, drama

Trajanje: 95 min. Jack Nicholson tumači takozvanog Poeta, radnika na benzinskoj postaji koji, družeći se sa Hell's Angelsima, uskoro i sam postane njihov član. Prvotno divljenje prijateljima preraste u šok kad Poet shvati da Angelsi vode poprilično nasilne živote te da ne prežu niti od ubojstava. Nevolje za Poeta nastanu kad se upusti u vezu sa Shill (S. Scharf) bivšom djevojkom lidera bande Buddya (A. Roarke)...

Kao i hrpa sličnih uradaka Hell's Angels On Wheels obilježen je ne osobito pametnom pričom, dobrom glazbom i zbirkom nezaboravnim motocikala među kojima naravno prednjače Harley Davidsoni. Kako sam već naglasio, 60-ih i 70-ih je nastao niz sličnih B pa u nekim slučajevima i C filmova koje bi mogao nabrajati do sutra pa ću spomenuti samo neke: The Born Losers (1967), She-Devils On Wheels (1968), The Glory Stompers (1968), Satan's Sadists (1969), The Cycle Savages (1969), The Rebel Rousers (1970), Werewolves On Wheels (1971), Psychomania (1973)... Primijetit ćete da su neki od ovih naslova spoj žanrova, točnije bajkerskog i horor filma no uz navedene postoji još puno raznoraznih kombinacija uglavnom trash filmova.

Za kraj ovog svojevrsnog hommagea bajkerskom filmu spomenut ću vam film koji je na neki način i započeo tu cijelu fascinaciju sa filmova o bajkerima i njihovim motorima...

The Wild One (1953)

Režija: Laslo Benedek

Uloge: Marlon Brando, Mary Murphy, Robert Keith, Lee Marvin, Jay C. Flippen...

Žanr: Drama

Trajanje: 79 min.

The Black Rebels Motorcycle Club je grupa bajkera predvođena Johnnyem Strablerom (M. Brandom), buntovnikom koji svojim stavom želi izazvati strahopoštovanje gdje god se pojavi. Johnny se sabandom pojavi u Carbonvilleu gdje se upravo odvijala motociklistička utrka, te izazivaju nerede. Potom se upute ka Wrightsvilleu, gdje Johnny upozna Kathie (M. Murphy) što kod Johnnya izazove neke prije nedoživljene osjećaje. Uskoro se u gradić stigne i suparnička banda The Beetles, predvođena Chinom (L. Marvin), što eskalira sukobom dviju bandi te natjera Johnnya da preispita svoj način življenja...

Gledajući iz današnje perspektive, ne vjerujem da bi film zauzeo neko posebno mjesto u filmskim analima da glavnu ulogu nije tumačio nezaboravni Marlon Brando, koji je sasvim banalnu priču uzdigao na sasvim veću razinu. Ikonografskom odjećom (koža, kapa...) i buntovničkim stavom, Brando je inspirirao niz sličnih uradaka kao i osnivanja bezbroj bajkerskih bandi.

Može se slobodno reći da je i većina bajkera koja je protutnjala našim gradom naveliko inspirirana pojedinim naslovima, a zasigurno bi neki od njih i sami mogli ispričati bezbroj zanimljivih događaja koji bi bili dobri predlošci za kakav moderni bajkerski klasik.

Poštovanje gospodo, samo nastavite živjeti život!