Revoltiran novom porcijom virusa koja mi je u kratkom periodu donijela novu prehladu, ma koliko god bio kvalitetan, nisam htio poći u kino pogledati novi film Stevena Soderbergha Contagion gdje su upravo virusi (doduše fiktivni) glavni pokretači radnje. Kako god bilo, ipak ga neću zaobići kada dočeka svoju DVD premijeru, jer s obzirom na sva renomirana imena koja su uključena u projekt zasigurno je vrijedan pažnje.  

Ovaj tjedan ću vam po prvi put predstaviti jedan dokumentarac koji je napokon dočekao svoju DVD premijeru u našim videotekama i trgovinama jer datira još iz 2009-e. Osobno nisam neki osobit ljubitelj dokumentarnog filma, no ipak tu i tamo pogledam koji, ovisno o tematici ili njegovoj reputaciji. Oni koji nekim čudom ipak dospiju do lijepe naše su uglavnom američke produkcije i potpisuje ih najčešće najzvučnije, a po mnogima i najrazvikanije ime među dokumentaristima, a to je naravno Michael Moore. Srećom po vas i mene, prostor ovaj put neću prepustiti njegovoj (često licemjernoj) anti-ratnoj, anti-zdravstvenoj ili bilo kakvoj 'anti' tematici nego ću prednost pružiti filmu o rock grupi koja je duboko ucrtala svoje ime u povijest glazbene i jedne jedine nikad ponovljene hipi generacije koja je na svojstven način ljubavlju i mirom vodila rat protiv svoje tadašnje politike. 

When You're Strange (2009)

Režija: Tom DiCillio

Narator: Johnny Depp

Žanr: Dokumentrani, muzički

Trajanje: 86 min.

Za razliku od igranog ili animiranog filma, dokumentarni film je ipak teže opisati nekim slijedom radnje jer je to dokument jednog vremena.

 Film kronološki prati uspone i padove jednog od najpoznatijih i po mnogima najboljih rock bandova svih vremena, pritom fokusiran na alfu i omegu banda Jima Morrisona. Od dolaska u Kaliforniju, okupljanja banda, prvih gaža, prvog diskografskog ugovora pa sve do Jimovih sve učestalijih problema s drogom i alkoholom, sukoba s ostalim članovima banda, zakonom i na kraju još uvijek misterioznom i ranom smrću Jima Morrisona.

Par kraćih crtica bilo bi dovoljno da vam opiše radnju ovog odličnog dokumentarca, koji je uz pregršt zanimljivih detalja iz života Jima Morrisona odlično dočarao duh vremena u kojem je band izrastao u giganta rock glazbe, pa i same glazbene industrije općenito. Svojim radikalnim i nekompromisnim stavom band se uzdigao iz potpune anonimnosti do visina kojima se nitko od članova banda nikad nebi nadao. Unatoč glazbenom i autorskom talentu ostatka banda a pritom prvenstveno mislim na klavijaturista Raya Manzareka i gitaristu i autora najpoznatije pjesme The Doorsa 'Light My Fire' Robbya Kriegera malo tko bi ikad čuo za band da nije bilo Jima Morrisona koji je svojstvenom pojavom i osjećajem za animiranjem publike izvukao band iz cijele gomile tada iznimno talentiranih muzičara i doveo ih na sam tron popularnosti i slave koja im dan danas donosi milijune zarade od prodanih CD-a, ploča i raznih memorabilija.

Režiju filma potpisuje Tom DiCamillo (Living In Oblivion, Box Of  Moon Light, The Real Blonde...) kojem je ovo prvi dokumentarni film u sada već 20-godišnjoj redateljskoj karijeri koja je posljednjih godina obilježena prvenstveno radom na renomiranim Tv serijama kao što je to npr. Law & Order: Criminal Intent.  

Premijerno prikazan 2009-e na Sundance Film Festivalu, film je dobio mlaku reakciju publike i kritike, koja je najviše zamjerki uputila naraciji redatelju filma Tomu DiCamillu, koji svojim ozbiljnim tonom glasa nije adekvatno pogodio samu bit filma. Uvidjevši svoju pogrešku, DiCamillo je angažirao slavnog Johnny Deppa kako bi nanovo sinhronizirao materijal te je to ovaj put bio pun pogodak jer je Depp svojim ležernim pristupom savršeno vodio protagoniste filma kroz tijek radnje i pritom sa iznimnim poštovanjem odao i svoju počast istima.  

Spojivši dokumentarne snimke bilo koncerata, bilo nikad prije viđenih studijskih i kućnih snimki članova banda sa dijelovima eksperimentalnog filma samog Jima Morrisona HWY: An American Pastoral, DiCamillo je kreirao vrhunski dokumentarac kojeg su nahvalili i sami članovi banda - inače nisu bili osobito zadovoljni do tad nizom snimljenih dokumentaraca o bandu i Morrisonu, a osobito ne sa inače hvaljenim biografskim filmom slavnog Olivera Stonea 'The Doors' (1991).

Ako kojim slučajem i niste neki osobit ljubitelj glazbe The Doorsa, ipak pogledajte ovaj odličan dokumentarac koji će, ako ništa drugo, u vama pobuditi nostalgiju za nekim boljim minulim vremenima, u kojima su se mladi ljudi svojim miroljubivim buntom suprostavili državnoj politici koja je kao i danas vodila ratove isključivo zbog nekih svojih interesa.