Moram priznati da me već dugo neki film nije toliko uznemirio i natjerao na razmišljanje kao Melancholia.

Prošlog tjedna su nas prvo dobro isprepadali viješću o ogromnom asteroidu koji prolazi tik pokraj naše 'ljubljene' planete kao da nam nije dosta jada i bijede koju smo si sami zakuhali, da bi se uoči 11. 11.-og javili opet ti neizostavni zloguki proroci sa svojim smakom svijeta. Nekim čudom smo i dalje tu, dok netko opet ne spomene novi dan kada će nas manje-više sve vrag odniti. Do tog 'pravog' datuma mi ćemo se udobno smjestiti u svoje foteljice i pogledati na koji način nam filmski vizionari predviđaju kraj. 

Većina vas je čula za ovogodišnjeg favorita Canneskog festivala koji je zahvaljujući ishitrenim izjavama o židovima i nacistima redatelja Larsa von Triera automatski izgubio izglede da na kraju pobere lovorike. Riječ je naravno o filmu Melancholia.

 

 

 

 

Melancholia (2011)

Režija: Lars von Trier

 

Uloge: Kirsten Dunst, Charlotte Gainsbourg, Kiefer Sutherland, Alexandar Skarsgård, Cameron Spurr, Charlotte Rampling, John Hurt, Jesper Christensen, Stellan Skarsgård, Udo Kier...

 

Žanr: Drama, Sci-Fi

Trajanje: 136 min

 U prvom dijelu filma novopečeni bračni par Justine (K. Dunst) i Michael (A. Skarsgård) upute se limuzinom brodovitim puteljkom premaimanju Justineine sestre Claire (C. Gainsbourg) i njezina supruga Johna (K. Sutherland), gdje su im organizirali svadbenu zabavu. Nakon više neuspjelih pokušaja svladavanja uskog puteljka, mladenci se uz poprilično kašnjenje pješice upute prema zabavi. Claire i John ih dočekaju ispred dvorca. Nakon nazdravljanja i najave unaprijeđenja, Justinein šef Jack (S.Skarsgård) govor prepusti Justineinom ocu Dexteru (J.Hurt), koji, vidno pijan i dobro raspložen, ne propušta priliku baciti opasku bivšoj supruzi i Justineinoj majci Gaby (C.Rampling). Gaby, isprovocirana Dexterovom izjavom, izdeprimira Justine, koja se, kako zabava odmiče, sve više distancira od Michaela i tone u depresiju. Odbijen, Michael odluči napustiti Justine prije nego što zabava završi.

U drugom dijelu filma Claire nagovori Justine da im se pridruži na imanju kako bi joj pomogla u borbi protiv sve intezivnije depresije. Uskoro doznajemo da se Zemlji približava planet Melancholia koji je bio skriven iza sunca. Claire uhvati panika, no John je uvjeri da će Melancholia proći pokraj Zemlje, te da će sve biti u redu. Justine počne uvjeravati Claire u suprotno... 

Moram priznati da me već dugo neki film nije toliko uznemirio i natjerao na razmišljanje kao Melancholia. Iako nije ni približno provokativan i napadan kao većina filmova osebujnog redatelja Larsa von Triera (Breaking The Waves, Riget, Dancer In The Dark, Dogville, Antichrist...) Melancholia stvara sasvim nelagodan, a istodobno i zadivljujuć osjećaj što ga svrstava u sam vrh ponajboljiih ostvarenja ove godine. 

Već u samom prologu filma (briljantno montiran spoj audio vizualnih sekvenci), von Trier odaje kataklizmičan svršetak filma, kako ne bi previše skretao pažnju gledatelja ka apokaliptičnom ishodu, već je koncentraciju usmjerio na ljudski aspekt i odnos dvaju sestara Justine i Claire. 

Von Trier je ideju za film dobio prilikom vlastitog liječenja depresije kada ga je liječnik uvjerio da su depresivne osobe odlučnije i trezvenije reagiraju u određenim stresnim situacijama jer ionako već očekuju najgore. Kasnije je tu teoriju spojio s apokaliptičnim scenarijem sudara dvaju planeta, dok mu je veliku pomoć u karakterizaciji likova sestara pružila Penélope Cru,z koja je prvotno trebala glumiti Justine, ali je morala odustati od uloge zbog prije dogovorenih poslova. 

 

Kao i u svojim prijašnjim filmovima, von Trier je okupio impresivnu glumačku ekipu u kojoj definitivno briljiraju Kirsten Dunst (zaslužena Zlatna Palma u Cannesu za najbolju žensku ulogu) kao i Charlotte Gainsburg (kći slavnih roditelja Sergea Gainsburga i Jane Birkin), koja nastavlja uspješnu suradnju sa von Trierom nakon šokantnog Antichrista (2009), dok su upečatljive epizode imali muški protagonisti Kiefer Sutherland i Alexandar Skarsgård.

Film otvara puno teških tema, von Trier nudi svoje odgovore na njih, a na vam je da donesete svoje zaključke. Osobno se nadam da će skoro dočekati svoje redovnu kinodistribuciju, jer kvalitetom nije zaslužio da ga potiskuju kojekakvi popcorn proizvodi koji se kriju iza naziva film.