Možda bi ovaj tjedan naslov kolumne trebao glasiti DVIJE MUHE JEDNIM UDARCEM no pošto sam odlučio u isti tekst spariti dva nespojiva filma ovaj mi se učinio znatno prikladnijim. Dakle, najbolje bi bilo da cijelu priču započnemo onim lakšim naslovom čiju ste napadnu reklamnu kampanju imali navelike prilike vidjeti na raznim tv programima kao i ostalim medijima.

Mission: Impossible
- Ghost Protocol

Režija: Brad Bird

Uloge: Tom Cruise, Jeremy Renner, Simon Pegg, Paula Patton, Michael Nyqvist, Vladimir Mashkov...

Žanr: Akcija, špijunski

Trajanje: 133 min.

Četvrti nastavak ultrapopularnog (ponajprije izvan Amerike) serijala započinje ubojstvom agenta Hanawaya (J. Holloway) na ulicama Budimpešte dok se pokušavao domoći dokumenata kojim će agencija ući u trag zagonetnom Cobaltu. Radnja se potom premješta u Moskvu, gdje agenti Jane Carter (P. Patton) i Benji Dunn (S. Pegg) imaju zadatak izbaviti agenta Ethana Hunta (T. Cruise) iz zatvora. Nakon uspješnog bijega, tim predvođen Huntom dobije zadatak infiltracije u arhiv Kremlja gdje bi trebali pronaći dokumente koji razotkrivaju identitet traženog Cobalta. Prilikom provale u arhiv agente dočekaju prazni dokumenti, nakon čega ih netko razotkrije putem radio veze. Nedugo potom, jaka eksplozija uništi Kremlj za što ruske obaviještajne službe okrive Hunta i njegov tim....

Mada ste i sami kroz puste reklame imali prilike doznati o čemu se tu sve radi, ipak sam bio dužan u tekst ubaciti neki kraći sadržaj filma. Iskreno ću vam priznati da mi je prvotna ideja bila pošteno izblatiti ovaj nazovimo ga "tipični visokobudžetni maloumni poluproizvod", no bilo bi se prilično neukusno odvažiti na takav čin kada već sam naslov filma govori da je ovo nemoguća misija.

Nakon relativnog uspjeha trećeg nastavka iz 2006., bilo je upitno hoće li se serijal uopće nastaviti s obzirom da se američka publika dobrano ohladila od Toma Cruisea, no kako je film doživo duplo bolji odaziv publike (čitaj: zarada) van matičnog tržišta, i dalje je postojala relativna šansa da se to i dogodi. Iako se spomenuti treći nastavak u režiji J.J. Abramsa donekle odmakao od pretjerivanja kojeg nije manjkalo u drugom nastavku, Cruise (također i jedan od producenata filma) je odlučio ovaj puta stisnuti papučicu na ono nemoguće do samog kraja.

Žanrovski gledajući film bi se lako mogao okarakterizirati i kao komedija s elementima fantastike jer je velik dio scena ne samo nemoguć, već i potpuno nerealan i stupidan, no ako prije ulaska u dvoranu mozak ostavite vani, nećete biti uopće razočarani niti eventualno uvrijeđeni hrpom apsurdnih situacija i dijaloga kojih definitivno ne manjka. Ufff... ni nakon najbolje namjere da na ovo ne bacim hrpu kamenja i smeća jednostavno ne mogu kontrolirati porive prisjećajući se samog sadržaja filma. Niti vojska kvalitetnih glumaca poput Rennera (The Hurt Locker, The Town...) ili ovdje nimalo iskorištenog Nyqvista (The Girl With Dragon Tatoo...) ne bi mogla nekog uvjeriti da je ovo ništa drugo doli najobičnija sprdnja, čemu u korist ide i činjenica da je za režiju angažiran redatelj Brad Bird (redatelj briljantnih animiranih filmova The Incredibles i Ratatouille) i popularni britanski komičar Simon Pegg. Možda se ipak varam, pa je ovo dva i nešto sitno satna reklama za iPhone 4, BWV i sve što je u filmu eksponirano do boli. Tko voli, nek' izvoli.

Za one zahtjevnije filmoljupce sa većom dozom perverznosti slijedi kraći osvrt na posljednji biser velikog Pedra Almadóvara.

 

Renomirani plastični kirurg Robert Legard (A.Banderas) obznani svojim kolegama kako je dostignuo vrhunac svoje karijere generirajući umjetnu vrstu kože koja je primjerice otporna na visoke temperature kao i ubode insekata. Opravdavši svoju kreaciju pred moralnim barijerama svojih kolega kao isključivi eksperiment Legard tu istu kožu postepeno presađuje na djevojku Veru Cruz (E.Anaya) koja živi na njegovom imanju skrivena od pogleda i doticaja s ostatkom svijeta...

U želji da vam otkrijem što manje sadržaja koji obiluje briljantnim i podjednako bizarnim idejama, nastojao sam opis svesti na minimum. Kao i većina Almadóvarovih filmova, niti ovaj nije lišen njegovih standardnih opsesija kao što su seksualnost, tjeskoba i sl., no ono što ga razlikuje od ostalih je do sada za njega netipična uporaba elemenata horora i sf-a. 

La Piel Que Habito (2011)

Režija: Pedro Almadóvar

Uloge: Antonio Banderas, Elena Anaya, Marisa Paredes, Jan Cornet, Roberto Álamo....

Žanr: Drama, triler, sci-fi

Trajanje: 117 min.Inspiraciju za film Almadóvar je pronašao u knjizi francuskog pisca Thierrya Jonqueta Tarantula, no scenarij je dodatno začinio u suradnji s bratom Agustínom, detaljima korištenima u filmovima poput onih u kultnom filmu Les yeux sans visage (Eyes Without A Face) (1960) Georgesa Franjua kao i trilerima Fritza Langa. Ideja za film začeta je još 2002.-e kad su glumački dvojac trebali tumačiti Banderas i Penelope Cruz no na kraju je njezinu ulogu dobila odlična Elena Anaya. Nakon puna dva desetljeća (točnije 21 godinu) i filma Átame (1990) (Veži me)

 

Banderas je opet snimio film sa Almadóvarom i podsjetio da je prije odlaska u Hollywood i on bio glumac.

Treba li naglašavati da je osim nominacija u Canneskom festivalu film ovih dana dobio i nominaciju za najbolji strani film na Zlatnim Globusima?

Da nije toliko bizaran, Oscar bi mu se 100% smiješio, ovako ćemo pričekati veljaču da vidimo hoće li tako možda i biti. Kako god bilo, igra u našem kinu, pa ako niste toliko čistunci, svakako ga pogledajte.