Po tko zna koji put, snađite se dragi moji jer ovo je film koji se mora pogledati

Prije nekih mjesec i pol, prilikom osvrta na film 'A Dangerous Method' naglasio sam da je Michael Fassbender pružio brilijantnu rolu tumačeći Carla Junga. Nakon gledanja njegovog posljednjeg uratka mogu vam slobodno reći da je ovaj put ljestvicu podigao još i više te je pružio nezaboravnu rolu koja će se prepričavati (barem u onih koji pogledaju film) još dugo vremena.

O filmu u kojem je Fassbender potvrdio svoju glumačku veličinu kao i o nekim podjednako 'osjetljivim' naslovima pročitajte u nastavku ovotjednog teksta.

Shame (2011)

Režija: Steve McQueen

Uloge: Michael Fassbender, Carey Mulligan, Nicole Beharie, James Badge Dale...

Žanr: Drama

Trajanje: 101 min.

Brandon (M. Fassbender) uspješan je poslovni čovjek koji slobodno vrijeme provodi lutajući New Yorkom u potrazi za jednokratnim seksualnim avanturama. Njegove kolege s posla, uključujući i šefa Davida (J. Badge Dale) nisu svjesni da se Brandon bori s teškom seksualnom ovisnošću. Brandonov život dodatno naruši dolazak autodestruktivne sestre Sissy (C. Mulligan)...  

 

Prošlo je dugih 40 godina otkako je veliki talijanski redatelj Bernardo Bertolucci snimio jedan od najkontroverznijih (još uvijek) filmova u povijesti sedme umjetnosti, a to je naravno nezaboravni Posljednji Tango U Parizu (Ultimo Tango A Parigi) s legendarnim Marlonom Brandom i Mariom Schneider u naslovnim ulogama. Seksualne interakcije glavnih protagonista tog filma i dan-danas izazivaju razne polemike mada bi mlađim generacijama ogrezlima na scene seksa i nasilja to sve skupa danas djelovalo mlako i nevino. 

Puno više bure podigao je kultni talijanski redatelj (najpoznatiji po erotskim dramama i mekim pornićima) Tinto Brass koji je 1979. angažirao impresivnu glumačku ekipu (Malcolm McDowell, Peter O'Toole, John Gielgud, Helen Mirren...) za najskuplji pornić ikad snimljen. Treba li reći o kojem je filmu riječ? Caligula je svojevremeno zadala velike glavobolje cenzorima i distributerima, te je do dana današnjeg na tržištu bezbroj redateljskih, producentskih, cenzuriranih, necenzuriranih i kojekakvih verzija filma, no, kako bilo, ostao je zabilježen kao jedini porno film u kojem su skupljena tako jaka glumačka imena (doduše nisu svi bili aktivni u scenama eksplicitnog seksa).

Mada se nakon spomenutih naslova pojavio još bezbroj 'škakljivih' filmova poput: Nine ½ Weeks (1986), Wild Orchid (1989), Basic Instinct (1992) ili The Dreamers (2003) niti jedan od njih osim eventualno Irréversible (2002) (ponajprije zbog mučne scena silovanja Monice Belllucci) odnosno ekstremno šokantnog Antichrista (2009) Larsa Von Triera nije dotakao neke tabue načinom na koji je to učinio Shame.

Nekima je poznato da je suradnja redatelja Steve McQueena (nema apsolutne veze sa istoimenom glumačkom legendom) i Michaela Fassbendera započeta 2008. izvrstnom dramom Hunger (o štrajku glađu IRA-inih članova u zatvoru Maze) koja je obojicu (prvenstveno Fassbendera) lansirala u filmsku elitu. Iako je Fassbender karijeru započeo još 2001., njegove su uloge bile uglavnom epizodne (npr. u filmu 300), odnosno u mnogobrojnim TV serijama (Band Of Brothers, među ostalima) i TV filmovima. Upravo je Hunger rapidno ubrzao Fassbenderov glumački uzlet te ga je već godinu dana kasnije Quentin Tarantino angažirao za svoje Inglorious Basterdse. Minula 2011. je definitivno bila u njegovom znaku jer je obilježena briljantnim ulogama u filmovima: Jane Eyre, X-Men: First Class, A Dangerous Method, Haywire (manja rola) te naposlijetku u Shame-u. 

Do sad nisam zapazio niti jedan film koji se na tako impresivan način dotakao ovog tipa ovisnosti koja se uvijek gura u neki drugi plan kao da nije podjednako osjetljiva i teška poput onih o drogama ili alkoholu. Jedini bolji primjer (no nažalost više okrenut humoru) koji se direktno, a i indirektno bavi ovom problematikom jest onaj u hvaljenoj seriji Californication. 

Steve McQueen je redatelj istančane vizije koji ne snima često (ovo mu je uz Hunger jedini dugometražni film do sad) no kada to radi, problematiku koju prezentira, direktno vam usađuje u svijest bez ikakvog filmskog uljepšavanja. Većim dijelom filma imate dojam da poput nekog Big Brothera zadirete u intimu likova koji se pojavljuju na ekranu te zbog takvog osjećaja i sami osjećate njihove probleme.

Već u uvodnom dijelu filma McQueen vam daje pljusku u lice šećući svog (anti)junaka kao od majke rođenog po stanu dok obavlja svoje svakodnevne rituale (mokrenje, tuširanje, masturbacija). Još od Greenwayovog 'The Pillow Book-a' (1996) kad je Ewan McGregor paradirao gol većim dijelom filma ne pamtim nekog glumca koji je se tako hrabro i drsko odvažio izlagati svoje tijelo.   

No, nije golotinja toliko hrabra i drska koliko ustoličenje Brandonova lika, i tu je Fassbender naprosto oduševio svojom glumačkom transformacijom. Brandon je emotivno hladna osoba koja u svojim seksualnim igrarijama ne nalazi nikakav užitak osim ljute potrebe. Ljudi kojima je okružen za njega kao da ne postoje, služe mu samo kao krinka nekog normalnog življenja.  

Sissy (odlična C.Mulligan) je s druge strane mlada i izgubljena djevojka koja nije sposobna dovesti svoj život u red već se na posesivan način veže za bilo kojeg muškarca s kojim ima vezu (makar i jednokratnu) a na isti takav način stvara pritisak i na brata Brandona.

Shame je film koji nije namjenjen masama i to je vidljivo po hrpi delikatnih scena koje će kod većeg broja gledatelja izazvati osjećaj, pa... recimo gađenja, no upravo takve scene uvlače gledatelja u bolesni svijet našeg lika koji unatoč pokušajima samoizlječenja još više tone u svojem poroku.  

Prava je sramota što konzervativni glasači Akademije nisu imali hrabrosti barem nominirati ovaj brilijantan film, no davno smo prestali komentirati tko je a tko nije zaslužio Oscara.

Ne trebam također ni posebno spominjati da naši distributeri podjednako donose krive izbore filmova koje će naša publika gledati odnosno neće. Po tko zna koji put, snađite se dragi moji jer ovo je film koji se mora pogledati.