'Pankot ne e mrtov' je dokaz da se uz malu i toplu priču može snimiti jedan vrlo zanimljiv i duhovit film bez neke veće doze pretencioznosti koja osakaćuje većinu naših 'nazovi to' komedija

Kako smo se posljednjih mjesec dana bavili filmovima uglavnom težih tematika, vrijeme je za malo razbibrige stoga bih ovaj put predstavio jedan film iz posljednjih par desetljeća nama poprilično egzotične filmske zemlje. Jeste li u posljednjih 20-ak godina čuli za neki makedonski film a da iza njega ne stoji svima poznati Milčo Mančevski (Prije Kiše, Dust, Sjene, Majki..)? Pretpostavljam da malo tko jest, pa ne bi bilo zgorega da malo zavirimo u susjedstvo i pogledamo kako makedonci na jednostavan način mogu snimiti vrlo solidnu komediju s nekoliko nezaboravnih scena.

 

Mirsa (J. Simonov) je 40-godišnji punker iz Skopja koji 17 godina nakon raspada svog benda sanja o okupljanju stare ekipe i još jednoj zajedničkoj svirci. Prilika se Mirsi ukaže mu kada mu diler Gzima (Dž. Jasari) pronađe gažu kojom bi Gzimi mogao vratiti dugove, a usput ponešto i zaraditi. Mirsa sa bivšom djevojkom Ninom (K. Točinovski) i najboljim prijateljom Ljakom (T. Mihajolski) kreće u potragu za bivšim članovima benda koji su se raštrkali po zemljama ex-Yu....

Siguran sam da među vama postoji veliki broj onih koji nisu osobito skloni punk glazbi, no to nije neki osobiti razlog zbog kojega bi trebali propustiti ovaj film. Mada su punk kultura i glazba značajan faktor ovog filma isto tako nisu i jedini. Redatelj i scenarist filma Vladimir Blaževski (Hi-Fi, Bulevar Revolucije...) pripadnik je starije garde makedonskih redatelja koji u svojoj 30 i nešto godina dugoj karijeri nije snimio veliki broj filmova (3 dokumentarna i 3 igrana), no upravo je ovim filmom dao značajan pečat uglavnom zapostavljenoj makedonskoj kinematografiji.

'Pankot ne e mrtov' (iliti Punk nije mrtav) se u poleđini same punk kulture dotiče poprilično delikatne političke pozadine odnosno etničkog sukoba makedonaca i albanaca. Na određen način Blaževski pokušava široj publici ukazati na problem koji desetljećima ne jenjava i koji poput etničkih sukoba u susjednoj BIH ili primjerice Kosovu ne donosi nikakvo mirno riješenje za sukobljene strane, unatoč najboljim namjerama (u filmu je to slučaj sa koncertom).

Glumački ansambl je pak s druge strane pružio izvanredne izvedbe (posebice J. Simonov, K. Točinovski i T. Mihajolski) koje su dočarale sav punkerski revolt i bijes koji je ujedno komičan zbog već poodmakle dobi naših antijunaka.

Pankot ne e mrtov (2011)

Režija: Vladimir Blaževski

Uloge: Jordan Simonov, Kamka Točinovski, Toni Mihajolski, Jordanco Cevreski, Dževdet Jasari, Kiril Pop Hristov...

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 104 min.

U određenim segmentima (ponajprije Mirsinoj naraciji) film pobuđuje dozu nostalgije kakvu je kod nas na najbolji način demonstrirao Igor Mirković u svojem izvrstnom dokumentarcu 'Sretno Dijete'.

Osim prezentacije punk kulture, političkih previranja i nostalgije 'Pankot ne e mrtov' je u dobroj mjeri i standardni film ceste koji je obilježen nekim nezaboravnim scenama u kojima je glavni protagonist žabac (!).

Valja spomenuti i nezaboravne scene grilanja kobasica na rešetkama kolica iz šoping centra, sukoba sa navijačima N.K. Vardara i sl. 

Što se same glazbe u filmu tiče, ili je volite ili ne, no svakako treba spomenuti pjesmu koju su članovi benda bili prisiljeni ispjevati albancima na njihovom jeziku. Sve u svemu, 'Pankot ne e mrtov' je dokaz da se uz malu i toplu priču može snimiti jedan vrlo zanimljiv i duhovit film bez neke veće doze pretencioznosti koja osakaćuje većinu naših 'nazovi to' komedija.

Gledateljima van naše regije neki segmenti priče možda i neće biti jasni i bliski, no unatoč tome, ideja filma je u cjelini univerzalna.