Nije baš tajna kako Crkva i ja nismo na ti. Ne zato što sam ja heretik ili me vjera nije ispunila, već iz jednostavnog razloga što me institucija Crkve razočarala. Uzela je sve ono svjetovno što joj je odgovaralo, a ono duhovno izgurala u prašnjave kantune.

Vrijeme je poslije Korizme, vrijeme je krštenja, pričesti i krizmi. Vrijeme velikih sakramenata, dokaza čistoće jedne vjere. A sakramenti su se pretvorili u sve i svašta, samo ne u čistoću vjere. Znam da znate o čemu govorim. Svaki blagdan, državni praznik ili pak obiteljsko slavlje povezujemo s hranom.

Ali, nije hrana problem, problem je pretjerivanje ili po kršćanskom uvjerenju neumjerenost u jelu i piću, kao smrtnom grijehu. Hoćete li gorjeti u paklu ako se poslije primanja sakramenata prežderete i oblejete kao svinja? Ne znam, nitko mi se još ni iz raja ni iz pakla nije javio. Ako je tako, u raju će biti mjesta na pretek. Kako smo mi Hrvati, od stoljeća sedmog na istoj stini svete Crkve katoličke, došli do toga da sakramente blagoslivljamo janjetinom?

Nemojte se praviti blesavi, znam ja koliko Hrvati vole slavlja i fešte. Jesmo li prodali dušu vragu za kilo janjetine i bocu dobrog vina?  Uzmimo u obzir kako su došla vremena kad novac i nije nešto čime se razbacujemo. Pa opet, za dobru spizu na kojoj će zavidjeti cijelo selo, novaca se mora naći. O, kako smo samo zabrljali taj duhovni dio.

Gledam ja te curice kako paradiraju u tim prekratkim suknjicama, s golim leđima i poprsjem na gotovs na oltaru kao da su u noćnom izlasku. Nisu ni dječaci ništa bolji. Ne krivim ja djecu, društvo je negdje gadno pogriješilo. Pomiješali su nam se lončići istinskih vrijednosti. Nije li vjera nešto posve čisto? Nisu li sakramenti dokaz vjere kojom se toliko ponosimo?

Dakle, podrazumijeva se ako si Hrvat, onda si i vjernik. I to ne bilo kakav, katolik pod normalno. Jesmo li se previše odali svjetovnom i zaboravili na kršćanske vrijednosti koje su nam probali usaditi? Mislim da odgovor nije potreban. Ako ćemo se busati u hrabra junačka hrvatska prsa jednom i jedinom katoličkom vjerom, onda je trebamo i živiti. Pod svaku cijenu i ne samo kad nam odgovara. Tu nastaje razlaz.

Nije li kršćanski opraštati i poštivati različitosti? Kršćanski je vjerovati kako smo pred Bogom isti. Nije kršćanski nekome na hladno staviti nož pod vrat jer se Dalmatinci i purgeri ne vole baš nešto. Nije kršćanski spominjati majke, životinje i dijelove tijela u istoj rečenici susjedu jer je digao kat pa vi više ne vidite trećem susjedu u vrt. Nije kršćanski vrijeđati i dijeliti se. Nismo li mi isti narod? Nemojte mi samo prodavati spike kako smo ujedinjeni samo kad reprezentacija igra ili kad netko od ove naše patničke estrade ode na Eurosong.

Vjerujte, to onom koji se ikada našao napadnut jer je tovar u Zagrebu ili purger na moru, tog trenutka ne znači ama baš ništa. I srami se tih čistih hrvatskih krvnih zrnaca koji su doveli do te netrpeljivosti. Ako se već hvalite kako ste vi Hrvat i katolik, ponašajte se tako. Ne vrijeđajte zdrav razum. I ja sam Hrvatica i katolkinja. Moja je vjera samo moja. Ne mislim je dijeliti s nikim.

Nisam sigurna gdje je to točno pošlo po zlu. Kad su se krstitke, pričesti i krizme pretvorile i vatrogasne zabave u kojima je bitno jedino koliko ima piti i gdje se janje kupilo. Da ne zaboravim darove. O darovi, svugdje samo darovi. Ne bi li kum trebao biti svjedok i prenositelj jedne vjere? A ne. Bitno je samo koliko je love kum keširao ili koji je mobitel kupio. Nekad je sve bilo drugačije. Čini mi se da se i ta vjera drugačije živila.

Danas? A što reći. Ako krstite dijete, onda to činite jer želite da dijete primi vjeru u kojoj ste i vi odrasli, a ne zato da se cijela rodbina i svi prijatelji dobro nažderu, napiju i poslije do zore lumpaju. Nije krizma razlog da se kupi dobra haljina, obuju vrtoglavo visoke potpetice i da se izađe vanka. Ako je, ja sam totalno promašila temu.

Ako ste došli do toga da ste u stanju nekom od bližnjih zagorčati život i poslije toga mirno staviti hostiju u usta, zapitajte se zašto je to tako. I prestanite se kititi perjem čiste vjere. Ono vam neće pomoći. I ne, jaganjac Božji nije lička janjetina.