Pride je proglašen ''uspješnim''. Da, Pride možemo smatrati uspješno realiziranim. No, izvan kaveza u koji su ga smjestili, stvari su ostale sasvim jednake kao prošlo ljeto...

Grad Split ovih je dana ponovo u centru pažnje, Split je, kako su to prenijeli neki mediji, izložen testu demokracije i tolerancije. Težak je to test, kada se oglase geni, geni kameni, toliko težak za Splićane i one koji se Splićanima nazivaju, a ne mogu, kao nedavno maturanti, u pomoć pozvati ministra.

Još gore, ministri su se sami pozvali na drugi splitski Pride koji je ove godine održan pod iznimno jakim mjerama osiguranja. Bila su tamo dva vozila s vodenim topovima. Čak 900 policajaca bilo je spremno reagirati i na najmanji znak nasilja, toliki broj statista nema ni na snimanjima masovnih scena u najimpresivnijim visokobudžetnim filmovima.

Sasvim je jasno da su propusti od prošle godine itekako ostali u sjećanju nadležnih, a slike razjarenih Splićana spremnih na kamenovanje šarene povorke obišle su cijeli svijet.

Uoči Pridea brojni dušebrižnici izrazili su svoju sablazan, sazivali press konferencije, oglasili su se i svećenici, gradska vlast građanima je preporučila da za vrijeme Pridea ostane kod kuće, baš kao kada je pao snijeg, ljudi, ostanite kod kuće, neka vam djeca ili susjedi donesu ono što vam je potrebno, ne izlažite se riziku. Pederluk je zarazan?

Veleposlanstvo SAD-a oglasilo se s priopćenjem kako je najbolje izbjegavati Prideove u Hrvatskoj. Podigla se tolika buka, da se ništa nije moglo prepustiti slučaju, pa je nad gradom poletio i jedan helikopter.

Sam Pride nije počeo obećavajuće, s obzirom da se satnica početka mijenjala. Postavljene su barikade, ogradio se ponos. Riva je bila prazna, na stolu nije bilo čaša, pepeljara, vaza, nikakvih predmeta koji bi mogli poletjeti u zrak. Sve su to zabilježili i novinari poljske Gazete i francuskog Pressa koji su došli u Split vjerojatno zbog određene priče, a dočekala ih je jedna sasvim druga priča.

Prema procjenama, jednog sudionika Povorke ponosa čuvalo je po tri policajca. Dakle, Split je bio miran, koliko je to god bilo moguće.

Šarena povorka, ograđena i ''izdvojena'' kao pingvini u zoološkom vrtu, na taj je način mogla slobodno izraziti sve ono zbog čega je i došla ''paradirati'', a sami ministri ogradili su se od ''teških izjava'', prepuštajući to vruće, sparno poslijepodne sudionicima Pridea. Oni su tu, kako su rekli, samo zbog podrške ljudskih prava i prava na različitosti. Možemo im vjerovati, zar ne?

Tako su slatki, posebno Pusićka s napomenom: Ja idem na svaki Pride ili Ostojić koji je svoj izbor crne majice s Garfieldom podijelio s twitterašima. Ovi ministri su dovoljno novi da ih na Prideu bude čak pet.

I tako se šarena povorka sjajno zabavila, zapjevala, zaplesala, čista pozitiva. Sve to pomno su zabilježili mediji, neki i uz live stream.

No, je li Split doista ''pao''?

Pride je proglašen ''uspješnim''. Da, Pride možemo smatrati uspješno realiziranim. No, izvan kaveza u koji su ga smjestili, stvari su ostale sasvim jednake kao prošlo ljeto. To je sasvim jasno.

Što je pokazao ovaj Pride osim one dobre stare ''sve se može kad se hoće''? Trebalo se dobro opeći prvu godinu da bi stvari funkcionirale kako treba.

Splićani su pokazali da parada nije dobrodošla u grad, poručio je splitski gradonačelnik Željko Kerum, i tako najbolje opisao stav svih onih koji su Pride ignorirali, kad ga već ne mogu sabotirati. Gledam izjavu jednog mladog Splićanina, novinarka ga pita: ''Bi li gađao povorku da možeš?'', a on bez razmišljanja prasne - ''Naravno''! Kerumovo čeljade, nema što.