Kada se sigurnost proglasi najvišom vrednotom tada je na sceni potiskivanje slobode

Prema scenariju dirigiranog kaosa čovjeku današnjice se nudi sigurnost iznad ideala slobode. Građani diljem svijeta se nalaze pred  nametnutim (lažnim) ''izborom" između slobode i sigurnosti.

Opasnosti ograničavanja sloboda za sigurnost građana/ki svakim danom su sve uočljivija. Zastrašivanjem građana opasnostima od internacionalnog terorizma, korupcije ili kriminala je matrica ideološke indoktrinacije, gdje se u ime građanske sigurnosti suptilnom strategijom ograničavaju različiti aspekti ljudske slobode. Hrvatskim se građanima manipulira sa sigurnošću života pristupanjem u EU.  U ovom tekstu se neću osvrtati na tu činjenicu, jer sam o tom ranije pisao na ovom portalu.

 

Dokumenti u kojima je sigurnost iznad osobnih sloboda

Građani Europske unije ''uživaju slobodu" putovanja unutar EU, kako bi iskoristili pogodnosti i bili „zaštićeni od međunarodnog kriminala i terorizma". (Vidjeti link Europska komisija- Sloboda, sigurnost i pravda). Sloboda se svodi na nesmetano putovanje izvan nacionalnih granica. Povelja EU tretira sigurnost građana kao ''polog" slobodi. U Povelji se sloboda tretira  kao ''pravo na slobodno kretanje iz jedne zemlje u drugu", istovremeno ograničavajući prava kretanja onih koji pokušavaju ući u Uniju kako bi pobjegli od rata, progona ili prirodnih katastrofa.

Unutarnja sloboda kretanja moguća je, tvrdi se u Povelji, ''jedino ako postoje efektive i učinkovite kontrole na svim točkama ulaska u EU".  I tu je borba protiv kriminala samo paravan za sigurnost, a osobito kod ograničavanja sloboda s različitim vidovima suptilne represije. Kada se sigurnost proglasi najvišom vrednotom tada ju je lako žrtvovati za slobodu/e građana/ki. Navodim jedan aktualni primjer, gdje se sigurnost građana nudi kao alternativa slobodi.

Ispitivanje javnog mnijenja u Bugarskoj objavljenih sredinom srpnja 2012. je pokazalo da dvije trećine upitanih smatra kako je za dobrobit nacije najvažnija sigurnost, a koja uključuje policijsko prisluškivanje.

Naime, od 2012 godine vlada Bojka Borisova u Bugarskoj se odlučila za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, a zapravo vratiti starom, staljinističkom metodom masovnog prisluškivanja i odavanja građana koji se bave ''sumnjivim poslovima". To je tipično u koncepciji dirigiranog kaosa: ''Stvori problem - ponudi riješenje". Po tom scenariju danas većina Bugara nema ništa protiv da ih vodi "čvrsta ruka". Spremni su se odreći mnogih slobodâ (pravne države), ako im bude obećana "sigurnost". Ta sklonost ide toliko daleko da većina upitanih nema ništa protiv snažnijeg policijskog nadzora njihovih života.

Bugarski sociolog Andrei Raičev smatra kako se iza takvih mišljenja otkriva strah građana od egzisencijalne nesigurnosti. Raičev smatra da će uskoro i u drugim zemljama Europe građani početi tražiti da ih vodi "čvrsta ruka". U takvim vremenima se širi lažna nada kako se problemi mogu prije riješiti većim mjerama sigurnosti nego većim slobodama. Zaključujuje: "Kriza obrće uvjerenja i vrijednosti". (14. kolovoza 2012. prenosi Deutsće Welle).

 

Primjer iz SAD-a

Od kada je u SAD-a  izvršen teroristički napad na nebodere Svjetskog trgovinskog centra  raste želja građana za sigurnošću i pojačanom kontrolom državnog aparata.

Vlasti lako pronalaze ''dežurnog krivca",  u pravilu druge rase ili državljanstva i onda u njima nalaze neprijatelja. Strah od terorista se u SAD-u pretvorio u strah od svih muslimana.

Sigurnost" je došla na vrh preferiranih vrednota i u SAD-a te potisnula slobodu kao vrednotu. Od tada se predsjednici SAD-a i  vodeći političari obraćaju svojim biračima nudeći im privid sigurnosti. Žrtve tog terorističkog čina, od prije jedanaest godina, se dandanas koriste kao paravan u gubljenju prava na rad, zdravstvenog osiguranja ili oslobađanja dužničkog ropstva.

I tamo su ljudi u strahu jer im je neizvjesna osobna i nacionalna budućnost. U kreiranoj neizvjesnosti lako se manipulira sa slobodom. Sigurnost se nameće kao alternativa, a ne pretpostavka slobodi. U ime sigurnosti stvara se sve veći jaz među građanima i onih koji tu sigurnost osiguravaju.

Nametnutim strah od terorizma i kriminala se pretvara u opću nesigurnost, a potom željom za većom represijom i/ili prihvaćanjem bezbrojnih zakona koji ograničavaju slobode građana.

Razvijeni svijet je ''spaljen" iznutra sa strategijom dirigiranog kaosa. Suvremeni čovjek živeći u  pod diktatom dirigiranog kaosa zapravo živi na periferiji života, a trebao bi stalno pred očima imati pitanje: Koja je cijena gubljenja slobodâ na račun (lažne) sigurnosti?