‘The Angel’s Share’ klasičan je primjer gorko-slatke komedije s velikim naglaskom na sociološku stranu priče

Nakon podosta vremena, odlučio sam  posvetiti nešto prostora ne-američkom filmskom naslovu, unatoč činjenici da su se na redovnom kinoprogramu pojavili posljednji redateljsko-glumački projekti Woody Allena (To Rome With Love) odnosno Bena Afflecka (Argo).

The Angel's Share (2012)

Režija: Ken Loach

Uloge: Paul Brannigan, John Henshaw, Gary Maitland, Jasmin Riggins, William Ruane, Roger Allam, Siobhan Reilly...

Žanr: Komedija, drama

Trajanje: 101 min.Zbog nekih svojih tvrdoglavih principa jednostavno nemam želju pogledati pa tako ni preporučiti novi primjer američkog licemjerja pod nazivom 'Argo'. Već mi je iskreno puna kapa američkog filmskog (a kamoli onih ostalih) uplitanja u Blisko Istočne sukobe, bili oni bazirani na stvarnim ili fiktivnim događajima. 

Nije potrebno neko posebno znanje o političkoj situaciji na Bliskom Istoku da čovjek ne poveže vječito američko spletkarenje pod krinkom demokracije. Nakon što tisuće izgube živote zbog njihovih interesa, oni povrh svega snime i film koji će im osigurati još pokoji milijunčić u kinima, a ne ginu im niti nagrade poput lobističkog Oscara. 

No, da više ne tresem nepotrebnu gorčinu i trošim svoje i vaše vrijeme na beskonačni uvod, vratit ću se na naš film.    

 

Problematični mladić i novopečeni otac Robbie (P. Brannigan) milošću sudaca umjesto zatvorske, dobije kaznu društvenog rada, uz upozorenje o mogućoj zatvorskoj kazni ukoliko učestvuje u bilo kakvom nedjelu. Želeći okrenuti stranicu u svom životu, Robbie čvrsto odluči izbjegavati nevolje, iako mu okolnosti to ne dopuštaju. Radnu skupinu u kojoj se uz Robbiea među ostalima nalaze i nepopravljivi alkoholičari Albert (G. Maitland) i Rhino (W. Ruane), odnosno kleptomanka Mo (J. Riggins), predvodi dobroćudni socijalni radnik Harry (J. Henshaw). Zapazivši Robbievu želju za boljom adaptacijom u normalan život kao i njegovo zalaganje, Harry ga za nagradu odluči odvesti u posjet poznatoj destileriji whiskeya. Ostatak skupine im se na početno Harryevo nezadovoljstvo pridruži...

Nakon uglavnom nezapažene akcijske drame ‘Route Irish' (2010), brilijantni britanski redatelj  Ken Loach (Kes, Land And Freedom, Carla's Song, My Name Is Joe, The Wind That Shakes The Barley...) vratio se problemima malih ljudi koje je začinio umjerenom dozom sočnog britanskog humora. 

 

Loach se tijekom svoje impozantne karijere najčešće osvrtao na sudbine disfunkcionalnih ljudi, a takav je slučaj i sa ovim filmom koji je fokusiran na mladog škota Robbiea (jako dobra debitantska rola Paula Brannigana) kojega život nikad nije osobito ‘mazio,' no koji pod svaku cijenu želi biti uz svojeg novorođenog sina, neovisno o problemima koji ga pritišću.

Kako Robbiev put do boljeg življenja ne bi bio obojen samo sivim tonovima, Loach je vješto ubacio toliko nužne doze humora i napetosti u kojoj se naši protagonisti nađu na sasvim neočekivan način. S druge strane, Loach je na ekran detaljno prebacio svoju očiglednu strast naspram whiskeyu a uz to je ubacio i određene scene tipične za ‘film ceste'.

Treba svakako naglasiti i to da su glumaci poput Paula Brannigana većinom debitanti, što se ni na koji način ne primjećuje pošto su svi odradili jako dobar posao. Kroz karijeru Loach se sa svojim filmovima često našao na brojnim prestižnim filmskim festivalima, a sa ovim filmom se okitio među ostalima i s nagradom žirija festivala u Cannesu.

Inače, sam naziv filma ‘The Angel's Share' izraz je količine alkohola destiliranog u posebnim drvenim bačvama u kojima se nastanila i istoimena gljivica.  Na kraju bi naglasio da je ‘The Angel's Share' klasičan primjer gorko-slatke komedije s velikim naglaskom na sociološku stranu priče i da ne očekujete neke salve humora tipične za britanske komedije.

Onima koji se pak s druge strane ipak odluče na odlazak u kino, preporučam Allenovu komediju koja, iako nije u rangu njegovog prošlogodišnjeg hita ‘Midnight In Paris', neće toliko razočarati njegove fanove.