Nakon prikaza američke povijesti na fiktivan (Django Unchained) odnosno realan (Lincoln) način, selimo Oscarovske kandidate u sadašnjost gdje se protagonisti bore s modernim bolestima društva i nastoje pronaći najvažniji osjećaj u životu.  

Pat Solitano (B.Cooper) je srednjovječni učitelj koji boluje od bipolarnog poremećaja. Nakon što jednog dana zatekne suprugu Nikki (B.Bee) s ljubavnikom, Pat dobije manični napadaj uslijed kojeg premlati ženina ljubavnika. Pata potom pošalju na liječenje u mentalnu instituciju.

Silver Linings Playbook (2012)

Režija: David O.Russell

Uloge: Bradley Cooper, Jennifer Lawrence, Robert De Niro, Jacki Weaver, Chris Tucker, Anupam Kher, John Ortiz, Julia Stiles, Brea Bee...

Žanr: Komedija, drama, romantika

Trajanje: 122 min.Poslije osmomjesečnog tretmana, Pat dozna da ga je supruga napustila te se vrati roditeljima (R.De Niro i J.Weaver) odlučan da spasi svoj brak. Pat uskoro sretne svog prijatelja Ronniea (J.Ortiz) koji ga pozove na večeru, s obzirom da je Ronnieva supruga Veronica (J.Stiles) prijateljica njegove Nikki, Pat pristane.

Na večeri Pat upozna Veronicinu sestru Tiffany (J.Lawrence) koja odluči pomoći Patu da obnovi brak sa Nikki pod uslovom da pristane biti njezin partner na plesnom natjecanju...  

Za ime Davida O. Russella šira je publika čula ponajprije zahvaljujući akcijskoj komediji 'Three Kings' (1999) u kojoj trojica vojnika tijekom Zaljevskog rata isplaniraju pljačku Saddamova skrivenog blaga. Svoj neprikosnoven talent, O. Russell je pak demonstrirao nekoliko godina ranije komedijama 'Spanking The Monkey' (1994) odnosno 'Flirting With Disaster' (1996) koje su mu priskrbile brojne nagrade (uglavnom nezavisnih festivala) te pritom omogućile rad u produkcijski bogatijim projektima s nekim daleko zvučnijim glumačkim imenima.

Jedno od takvih imena je svakako Mark Wahlberg koji je nakon 'Three Kings' nastavio suradnju sa O. Russellom i na njegovim narednim projektima 'I Heart Huckabees' (2004) i 'The Fighter' (2010) (također i producent). Upravo je posljednje spomenuti naslov okrunio njihovu suradnju brojnim nagradama i priznanjima, dok ćemo se svi ponajprije prisjetiti nezaboravnih rola 'ispijenog' Christiana Balea, odnosno onu manipulativne majke Mellise Leo za koje su oboje primili zlatne kipiće.

Wahlberg je bio u igri za naslovnu rolu i za ovaj film, međutim, morao je odustati zbog razvučene predprodukcije i prijašnjih obaveza. Kada je već riječ o razvučenoj predprodukciji, zanimljivo je da je producentska kompanija braće Weinstein otkupila prava na ekranizaciju istoimenog romana Matthewa Quicka još 2008., prije negoli je knjiga uopće i tiskana.   

Produkcija je bila povjerena legendarnim redateljima i producentima Sidneyu Pollacku i Anthonyu Minghelli, no oboje su nažalost iste godine i preminuli. Ipak, Pollack je uspio prije smrti uručiti knjigu Russellu, znajući da je najbolji izbor za režiju tako kompleksnog materijala koji balansira između emotivnog i duhovitog, odnosno romantičnog. Najvažniji razlog preuzimanja tako zahtjevne zadaće za O. Russella je bio pak taj što njegov vlastiti sin pati od bipolarnog poremećaja, te je taj materijal u jednu ruku bio emotivno sučeljavanje s njemu dobrom znanom bolešću.

O. Russell je dobrih 5 (!) godina prepravljao scenarij, pokušavajući pronaći najbolji način da što emotivnijim, a opet s druge strane komičnijim pristupom široj publici prikaže kompleksnost same priče i njezinih protagonista.

Da bi priča zaživjela na pravi način bio je potreban angažman što boljeg glumačkog ansambla. U početnoj fazi produkcije za glavne uloge su u prvom planu bili Vince Vaughn i Zooey Deschanel, no nezadovoljan samim scenarijem O. Russell se radije dohvatio rada na 'The Fighter-u' tako da su oboje ispali iz te priče.  

Dok je angažman Bradleya Coopera (The Hangover, The A-Team, Limitless...) za O. Russella bio neupitan oko glavne ženske role su se izredala brojna imena (najbliže je bila Anne Hathaway no morala je odbiti zbog rada na 'The Dark Knight'-u) među kojima i ono mlade Jennifer Lawrence (Winter's Bone, The Beaver, X-Men: First Class,The Hunger Games...), no sam O. Russell je bio skeptičan oko njezina angažmana ponajprije zbog njezine mladosti. Srećom, vidjevši tijekom audicije njezin prodoran pogled, O. Russell je zaključio da može odglumiti bilo koju rolu.

Podjednako važne uloge su bile i one Patovih roditelja koje su na kraju pripale veteranima Robertu De Niru (prva nominacija za Oscara nakon davne 1992-e) odnosno fantastičnoj australki Jacki Weaver (nezaboravna u 'Animalu Kingdom'-u koji joj je osigurao prvu Oscarovsku nominaciju).

Treba svakako istaknuti da je ovo nakon davne 1981. i Beattyevog filma 'Reds' da su glumci nominirani u svim glumačkim kategorijama, što dodatno potvrđuje njihov angažman. Iskreno rečeno,  smatram da u filmu Jacki Weaver nije imala toliko zapaženu rolu kojom bi potvrdila svoj talent i nominaciju, no ionako ne vjerujem da će joj kipić naposlijetku i pripasti.

Dok je De Nirovo umijeće svima znano (raduje me njegov angažman nakon stagnacije u sve manje duhovitim komedijama i kojekakvim budalaštinama), najviše me ipak raduje što smo dobili potvrdu talenta sve bolje (i traženije) Jennifer Lawrence, koja je s lakoćom dočarala prilično kompleksan lik mlade udovice koja se sve teže nosi s tom činjenicom i koja se na nekonvencionalne načine (uključujući i nifomaniju) bori kako sa okolinom tako i samom sobom, odnosno Bradleya Coopera koji nam je u svojim dosadašnjim projektima pružio samo mrvice svojeg itekako prisutnog talenta.

 

Cooper možda ovaj put neće napustiti Oscarovsku ceremoniju s najprestižnijom nagradom (nije imao sreće pošto mu se na putu našao genijalni Daniel Day-Lewis), no na njega možemo itekako računati u budućnosti ukoliko ne zaglibi u isključivo nemaštovitim big budget budalaštinama. Lawrence zasad vješto balansira između blockbustera i nezavisnog filma i ne bih se osobito bunio ako tako i ostane.

Vratimo se ipak ka genijalnom O. Russellu koji je nakon odličnog 'The Fighter-a' uspio napraviti još i bolji film koji u potpunosti prenosi emocije disfunkcionalnih mladih (i starih) ljudi, koji unatoč malim izgledima uspijevaju spojiti nespojivo na sasvim romantičan a opet dubok način.

Kad bi povlačili određene paralele s nekim filmovima koji 'pršte' sličnim emocijama na pamet mi prvenstveno pada brilijantni 'American Beauty' što dovoljno govori o kvaliteti ovog malog filma koji bi na kraju lako mogao pokvariti planove daleko razvikanijem 'Argu' iliti 'Zero Dark Thirty-u'. Ne propustiti!