Na početku ovotjednog teksta dugujem vam ispriku za kašnjenje, točnije, ispriku što čitate ovaj tekst sa određenim zakašnjenjem no najbitnije jest da nije još prekasno. Dosta sam se na kraju i sam lomio oko toga da li da pođem u kino i opišem svoje iskustvo gledanja filma o kojem su već ispisani retci, stupci, stranice. Filma kojeg su redom ishvalili kako publika tako i kritika. Nakon odgledanog, mislim da će se ovaj tekst ipak donekle razlikovati od drugih.

Gravity (2013)

 

Režija: Alfonso Cuarón

Uloge: Sandra Bullock, George Clooney, Ed Harris (glas), Paul Sharma (glas)...

 

Žanr: Sf , drama, triler

Trajanje: 91 min.Prilikom završnih popravaka Hubble teleskopa, tim astronauta predvođen veteranom Mattom Kowalskim (G. Clooney) i doktoricom Ryan Stone (S. Bullock) nađe se u životnoj opasnosti kada prema njima doleti hrpa krhotina projektilom razorenog ruskog špijunskog satelita. U strahovitom udesu prežive samo Kowalski i Stone kojima se kao jedino spasonosno rješenje nudi napuštena međunarodna svemirska postaja....   

Prošlo je već četiri godine od premijere najgledanijeg filma svih vremena, Cameronovog 'Avatara'. E sad, zašto u ovom tekstu uopće spominjem taj film? Sjećam se jako dobro da mi je uoči same premijere tog filma kroz glavu prošlo pitanje: - Hoće li će koncept 3D filma još jednom neslavno propasti ili će Cameron napraviti vraški dobar posao koji će uzrokovati epidemiju istih?

Poznavajući Cameronovo umijeće, nisam niti sumnjao u ishod cijele te priče no, premda su kroz iduće četiri godine brojni filmovi snimani u spomenutoj tehnici ostavljali publiku ravnodušnom ili razjapurenih usta u divljenju, niti jedan ali baš niti jedan, nije do sad te iste efekte iskoristio na način kao film o kojem vam sad pišem. Napokon smo dočekali film kojem efekti služe isključivo kao pomoćno (a ujedno i vizualno besprijekorno) sredstvo za pripovjedanje priče.

Otvoreno ću vam priznati da me od ideje odlaska u kino odvraćala i činjenica da glavnu ulogu tumači po mojem skromnom mišljenju osrednja glumica (ne želim ovom prilikom uvrijediti fanove iste) Sandra Bullock no unatoč tome, bio sam izuzetno zaintrigiran samom idejom, a kasnije i hvalospjevima struke što je izuzetna rijetkost u filmskim krugovima.

Izrazito cjenim meksičkog redatelja Alfonsa Cuaróna koji je kroz svoj zapažen opus (Great Expectations, Y Tu Mama También, Children Of Men...) nerijetko povlačio onu emotivnu 'žicu' i zanimalo me kako je taj segment pretočio u scenarij za film sa toliko malo likova, odnosno, na koji način je uspio prikovati pozornost publike u tih sat i pol trajanja fima.

Pa...nakon odgledanog, mogu vam reći da je Cuarón itekako 'igrao' na tu istu emotivnu kartu koja je uz klasično patetičan (ali ne i pretjeran) soundtrack zasigurno izmamila pokoju suzu ili više kod većine publike.

Mene osobno je više iznenadilo njegovo vješto snalaženje u napetim scenama koje je odradio (dakako uz svesrdnu pomoć specijalnih efekata i raspoloženih glumaca) u maniri velikih meštara triler žanra.

Naravno, Alfonso je sa svojim bratom Jonásom složio nešto kompleksniji scenarij koji krije brojne alegorije koje se tiču samog nastanka života, religije i uloge čovjeka u evolucijskom poretku pa se tako može zamjetiti primjerice scena u kojoj se doktorica Stone nakon ulaska u sigurnu prostoriju sa spokojem na licu sklupča u fetus položaj koji simbolizira sigurnost i čistoću.

Svaka od najmoćnijih svjetskih nacija u ovom filmu je odigrala bitnu ulogu za samu priču, što je svojevrsna Cuarónova opaska da se isti igraju sa sudbinama malog čovjeka na nemarne načine, ali da su i isto tako nemoćni i beznačajnji naspram beskonačnom svemiru, planeti i samom životu.

Definitivno se slažem da je ovo jedan od ponajboljih tzv. svemirskih filmova, no na mene osobno nije ostavio toliko snažan dojam kao svojevremeno Kaufmanov 'The Right Stuff' (1983) iliti 'Put u Svemir' kako su ga kod nas preveli, odnosno neizbježna Kubrickova '2001: A Space Odyssey' (1968). Naravno, priče, stilovi pa čak i ideologija svih spomenutih naslova je ipak dosta različita pa mi ih je u neku ruku i teško stavljati u isti koš da se tako izrazim.  

Cuarónov film posjeduje izraženu snagu volje za životom, udara direktno u emocije i istovremeno zadivljuje i užasava gledatelja prizorima hladnog i beskonačnog svemira odnosno toplinom i ljepotom Zemlje kao izvora cijelog života. Bullock? Nominacija za Oscara (a vrlo lako i više od toga) joj ne gine.

Svakako pogledajte, ne, neću reći pogledajte, iskusite ovaj film koji će vas zasigurno dojmiti i natjerati za razmišljanje.