Cijela ta priča sa putovanjem kroz vrijeme djelovala mi je na prvi tren sasvim naivno, štoviše, apsurdno... no sve ima svoje kako i zašto

Ponekad mi padne kamen s leđa kad bacim pogled na kinoprogram i ugledam jedno veliko NIŠTA! Škrta ponuda, praznina, vakum, gotovo uvredljivo loši filmovi nerijetko mi izmame osmijeh jer se onda sa zadovoljstvom mogu vratiti onima koje nisam mogao (stigao) popratiti u adekvatno vrijeme.

About Time (2013)

Režija: Richard Curtis

Uloge: Domnhall Gleeson, Rachel McAdams, Bill Nighy, Lydia Wilson, Lindsay Duncan, Richard Cordery...

Žanr: Drama, romantika, fantazija

Trajanje: 123 minPočetkom prosinca protekle godine, u našim kinima se bez neke veće medijske pompe u jako kratkom periodu prikazivala 'još jedna' romantična drama koja vam je vrlo lako (kao i meni samom) mogla 'isčeznuti ispod radara' s obzirom da su je tad pritiskali neki daleko zvučniji naslovi. Sad ispravljam tu nepravdu, skrećem vam pažnju na jedan izuzetno inteligentan i ugodan film koji je siguran sam vrijedan vaše pažnje i vremena.

Tek što je napunio 21 godinu života, Tim (D. Gleeson) od oca (B. Nighy) sazna nevjerojatnu obiteljsku tajnu. Naime, svaki je muškarac u njegovoj obitelji od 21-e godine života sposoban putovati kroz vrijeme. Naravno, za to postoje brojna pravila kao i činjenica da se može putovati samo u prošlost i to u točno zamišljeno vrijeme i situaciju. Tim prihvati te vijesti s nevjericom, no kad se uskoro uvjeri da je to istina, započne mijenjati gotovo sve loše donešene odluke u životu...

Kad pročitate ovakav sinopsis filma onda ćete vjerojatno lagano odmahnuti rukom i reći nešto u stilu 'ma vraga ću gubiti vrijeme na ovakve budalaštine'. Uopće vam ne zamjeram na takvom zaključku jer bi i ja osobono pomislio isto no, vjerujte mi kad kažem da je ovaj film nešto puno više. Krenimo ipak od početka.

Richard Curtis! Čovjek koji je u puna tri desetljeća (!) za sobom ostavio neizbrisive tragove stvorivši bilo likove, bilo scenarije za pazite sad ovo, Crnu Guju, Mr.Beana, Bridget Jones. To mu naravno nije bilo dovoljno pa je još i napisao scenarije za britanske megahitove 'Četiri Vjenčanja i Sprovod' odnosno 'Notting Hill' da bi se 2003-e napokon odlučio i za redateljski debi imena 'Zapravo Ljubav'. 

Hmmm...znam, sladunjava romantika na britanski način. Malo humora, malo drame, puno suza i jedan razvučeni smiješak za kraj. Većina žena obožava taj koktel dok njihovi partneri uglavnom kolutaju očima tražeći one komične trenutke koji su uglavnom rezervirani za sporedne likove.   

Ovaj put je Curtis privukao i moju pažnju. Uz svoje već prepoznatljive (i prije navedene) elemente dodao je za scenaristički 'filter' segment fantazije koji mu je uvelike pomogao u otkrivanju cijele ideje. Priča je nevjerovatno inteligentna i dirljiva, prava dvosatna lekcija iz života.  

Ajmo to prezentirati ovako. Vjerujem da ste svi bili (ili jeste) u situaciji ili točnije rečeno trenutku, periodu života kojeg biste najradije zaboravili, izbrisali, izmjenili? Ta 'blažena' moć dohvati našeg Tima no postavlja se pitanje 'do kad'? Kad čovjek treba početi učiti na greškama i preuzeti kontrolu nad životom? Uživati u svakom  danu i trenutku ma koliko god se u tom momentu učinio teškim i odvratnim...

Neću više, prestajem... Što vam više pišem, manje imam želju za otkrivanjem radnje ovog filma. Pogledajte, nemojte da vas obeshrabri ili zatupi sam početak  koji ne djeluje osobito snažno niti značajno.

Cijela ta priča sa putovanjem kroz vrijeme djelovala mi je na prvi tren sasvim naivno, štoviše, apsurdno no sve ima svoje kako i zašto.  

Glumce vam niti ne želim isticati jer su apsolutno svi svoj posao odradili bezprijekorno odnosno, sproveli su samu ideju na najbolji mogući način. Ovaj put ću se ponajprije nakloniti gospodinu Curtisu na jednoj izrazito toploj i humanoj poduci iz života.

Lagano se zavalite u naslonjač, dozvolite priči da vas vodi. Ono što slijedi su zajamčena puna dva sata smijeha i zabave.