Ostalo / Kolumne

Sedmi pečat

Sve se svodi na ništa

Sve se svodi na ništa

Gilliam se vratio, vratila se i nestrpljivost oko idućih projekata. Čekanju je sad došao kraj!

Sad mi se nekako čini da je tih nepunih 4 godine cijela jedna mala vječnost.

Poziv koji je promjenio sve, ponuda koja se ne odbija, zadovoljština kojoj se nitko nije nadao.

The Zero Theorem (2013)

 

Režija: Terry Gilliam

Uloge: Christoph Waltz, Mélanie Thierry, David Thewlis, Lucas Hedges, Matt Damon, Ben Whishaw, Tilda Swinton, Peter Stormare...

 

 

Žanr: Sf, komedija, drama

Trajanje: 107 min.Bilo mi je tad zadovoljstvo (i još uvijek jest) za svoj prvi kritički iliti točnije rečeno filmofilski osvrt dohvatiti se najnovijeg filma Terrya Gilliama. Trebalo je s nečim isprati gorčinu, šok i nevjericu kojom nas je Gilliam prethodno 'počastio' u svojem neuspjelom štosu zvanom "Braća Grimm".

Imaginacija i artizam preplavili su maleni i u kinima zanemareni no sad već kultni "Imaginarij Dr. Parnassusa" i usklici zadovoljstva su mi sami od sreće iskakali iz usta.

Gilliam se vratio, vratila se i nestrpljivost oko idućih projekata. Čekanju je sad došao kraj! 

Qohen Leth (C.Waltz) je kompjuterski genij koji mimo posla u moćnoj 'Mancom' korporaciji vodi samozatajan, pomalo ekscentričan i usamljen život u derutnoj kapelici krcatoj golubova i štakora. Qohenov šef Joby (D.Thewlis) zapazi njegov predani način radi i talent te ga preporuči 'menadžmentu' (M.Damon) kao kandidata koji bi napokon mogao pronaći tzv. 'nulti teorem'.  

Qohen prihvati ponudu samo kako bi radio kod kuće te tako dočekao dugoočekivani  telefonski poziv koji će mu pružiti odgovor na pitanje svih pitanja: 'Koja je svrha našeg postojanja'?. Menadžment se ipak pobrine da Qohen svoj posao ne obavi tako lako šaljući mu distrakcije u obliku seksipilne Bainsley (M.Thierry) odnosno kompjuterskog wunderkinda Boba (L.Hedges)....

E, sad. Vjerujem da nitko nije u stanju napraviti tako šarenu distopijsku noćnu moru kao Terry Gilliam no postoji mali problemčić u cijeloj toj priči. Htjeli mi to ili ne, usporedbe sa Gilliamovim kultnim "Brazilom" su gotovo neizbježne. Da sam malo drskiji, rekao bi da je ovo modernizirana inačica spomenutog filma no Gilliam je stari lisac koji ima par aseva u rukavu s kojima nas uspijeva odvratiti od te sulude pomisli.

Njegov ćelavi, paranoično mizantropični (anti)junak vodi nemilu borbu sa samim sobom a potom i svima ostalima kako bi dokazao da se sve svodi na jedno veliko NIŠTA. Želja za odgovorom, tim prokletim telefonskim pozivom kojeg je nestrpljivo prekinuo prije mnogo vremena (alegorija na buđenje svijesti), zaključak kojeg je sve to vrijeme nijekao ali na kraju potvrdio i prihvatio, to je ono što ga nosi. 

 Christoph Waltz!

To genijalno Tarantinovo otkriće koje s lakoćom zavodi 'Akademijine' glasače i trpa Oscare u vitrinu kao da je u pitanju obična žetva pšenice. Svaka čast Ewanu McGregoru i Billyu Bobu Thortonu koji su bili prvi izbori u ranoj fazi dogovora o snimanju al' da postoje neke nekonvencionalne nagrade za glumu, Waltz bi ih s ovom 'opičenom' izvedbom pomeo kao neki ljetni tajfun. Kapa do poda! Nitko ne bi bolje skinuo paranoičnog ćelavog mesiju koji se sebi samom obraća u pluralu (množini ako ste zaboravili) od ovog austrijskog kameleona.

U njegovoj egzistencijonalnoj potrazi za smislom sasvim solidnu podršku mu pruža trolist Thierry, Hedges i Thewlis dok su Damon i Swinton uglavnom scenaristički potraćeni.

Priča koju bi jedan Orwell ekspresno napisao u bunilu i mrzovoljnom raspoloženju možete lako pročitati jer sva 'frca' alegorijama na  tehnološki progres koji izjeda moderno društvo i svakog iole drugačijeg čovjeka tjera u izolaciju i duševno truljenje.

Nije ovo loše, dapače, film bi valjalo pogledati al' kako privući mase, nestrpljivu mladež koja nije navikla na ovakav Gilliamov uvrnuti stil?

Teško i nikako. Ovo je film koji će naći svoje sljedbenike, onima koji će se smijati kritici i gluposti ljudskog roda no bojim se da je ovo prije tragedija negoli komedija koja će uvijek ostati izgubljena u onim kult vodama na nekim off programima prestižnih pa čak i onih manje poznatih festivala.

Hoće li s godinama stav promjeniti, teško je znati no vi ne morate čekati. Oboružajte se s strpljenjem i dozvolite da vas Gilliam uvuče u svoj šareni, 'pomaknuti' svijet jer načekat ćete se sličnih projekata. 


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.