Hardyeva mala škola glume, učlanite se i vi! Mogao bi se i tako reklamirati ovaj film

Ima ovakvih godina, godina kad se 'velika' filmska imena odluče na egotripove koji će im il' izvući rumenilo na obraze zbog 'preveliko zagriženih komada kolača' il' zacementirati njihove polubožanske statuse. Primjer broj 1.

Roman Polanski je nakon izvanredno režiranih "Bračnih Svađa" u kojima smo gledali savršenu interakciju samo četvero glumaca (Foster, Waltz, Winslet i C.Rilley) odlučio potvrditi svoju redateljsku veličinu jako dobrom "Venerom u Krznu" gdje je broj glumaca sveo samo na dvoje (Emmanuelle Seigner i Mathieu Amalric). Kazališni ugođaj na velikom ekranu nikad nije bio bolji, bravo Polanski! 

Kako pak u cijeloj toj egotrip priči stoje glumci? Bilo je zaista dosta onih koji su pokušali i na kraju relativno dobro odradili svoj posao. Neki od uspjelijih i donekle 'svježijih' primjera takvog tipa filmova su trileri "Telefonska Govornica" odnosno "Živ Zakopan" no, ne bih te filmove ni u kojem slučaju uspoređivao sa ovotjednim naslovom. Zašto?  

Locke (2013)

Režija: Steven Knight

Uloge: Tom Hardy, Olivia Colman, Ruth Wilson, Andrew Scott, Ben Daniels, Tom Holland...

Žanr: Drama

Trajanje: 85 minHmmm..ovaj put nema nikakvih jeftinih trikova (npr. zmija u "Živ Zakopan" ili manijakalni ubojica s druge strane telefonske žice u "Telefonskoj Govornici") kojima će se razbuditi gledatelji,  pažnja je usmjerena isključivo u samog glumca i njegovu mimiku. Dosadno? Ne kad je u pitanju faca jednog od ponajboljih glumaca nove generacije, fantastičnog Toma Hardya.

Uoči najznačajnijeg događaja njegove poslovne karijere, iskusni voditelj gradilišta Ivan Locke (T. Hardy) dobije telefonski poziv koji će mu u potpunosti promjeniti inače skladan i pristojan život. Napustivši gradilište, umjesto da krene kući, Locke se autocestom uputi ka Londonu i pritom u vožnji odluči telefonski razrješiti sve nastale probleme...

 

To je to! Nema više. Nema niti smisla otkrivati gdje, što i kako jer sam u suprotnom otkrio sve. Reći ću vam samo da ono što slijedi ili u potpunosti okupira vašu pažnju ili vas tjera da posegnete za daljinskim upravljačem i ugasite film. Ovo je jedan od onih ili...ili... filmova.   

Treba imati znanja i muda ovako vješto balansirati između mainstreama i arta načinom kojim to Hardy čini. Mnogi, daleko lošiji glumci nisu to znali, nestali su, upali su u tzv. ŽNJ kategoriju filmova. Loši menadžeri, privatni problemi, alkohol, droga? Koga briga' Nisu znali.  

Hardy je te faze prošao u samom startu karijere dok se gubio u uglavnom nezapaženim epizodama kojekakvih britanskih TV serija i filmova. Stao je s piz.......a, zatražio pomoć i krenuo od početka. Prekretnica u karijeri se desila sa "Bronsonom".

Sva ta energija i talent prštali su ekranom, valjalo je to ukrotiti, srećom, kapetan tog 'broda' bio je podjednako lud genijalac Nicolas Winding Refn. Uslijedili su dobri dani za Hardya i mic po mic, stigli smo do vraški zahtjevne uloge supernegativca Banea u završnom nastavku Batman trilogije. Kako je to ispalo, znate i sami.

Čekao se Hardyev novi potez. Ponude su prštale na sve strane. Prije prihvaćanja uloge antologijskog lika Pobješnjelog Maxa, Hardy se malo odlučio kaliti, istrenirati, provjeriti da li je u tim hollywoodskim vodama izgubio 'ono nešto'. Adekvatan izazov mu je pružio prekaljeni britanski scenarist i povremeni redatelj Steven Knight, čovjek zaslužan za scenarije Cronenbergovih "Ruskih Obećanja" ili Frearsovih "Dirty Pretty Things". 

Knight je ovaj put složio jedan zanimljiv, hrabar scenarij, dostojan sudbine bilo kojeg malog čovjeka koji je napravio jednu veliku, za njega neubičajenu pogrešku. Smjestio je tu donekle tragičnu figuru za volan automobila i odvezao ga u noć. Vješto kruženje kamere koja hvata Hardyeve zabrinute crte lica u retrovizorima i gro planovima isprekidano je brojnim  telefonskim pozivima (sav gore nabrojan casting zaslužan je isključivo za glasove) i bljeskovima cestovne rasvjete i jurećih automobila.  

Glazba Dickona Hinchliffea (nekadašnji član indie benda Tindersticks) diktira tempo, Hardyeva mimika savršeno prati emocije koje se prelijevaju njegovim licem. Prostora za improvizaciju ima i više nego dovoljno, interakcija sa ostalim glumcima putem telefona je izuzetno iskrena i stvarna. Nevjerovatno zvuči da je dovoljno toliko malo kako bi vaša pažnja bila maksimalna. Budžet? Niti 2 milijuna dolara. Zahtjevnost snimanja? Hmmm..da...trebalo je tu i tamo stati i promjeniti memorijske kartice u kameri. Tako jednostavno a tako dobro, ha?

Hardyeva mala škola glume, učlanite se i vi! Mogao bi se i tako reklamirati ovaj film, dakako, Knight i ostatak ekipe mu je maksimalno pomogao no ovo je film koji će zacementirati (u filmu se bogami dosta toga vrti oko cementa) Hardyev glumački status. Televizija u gluho doba noći ili pakleno vruće popodne, sami birajte, ovo je film vrijedan vaše pažnje.