Naš model „Zadar GT" je u odnosu na verziju iz kraja 80-tih doživio niz preinaka: prebojan metalik nano-tec lakom, novom aerodinamikom, ovjesom, naplatcima od karbonskih vlakana, vrhunskim prijanjajućim pneumaticima,  novim strojem sa trostruko više kW.

U tu limuzinu sportskog srca je ugrađeno dodatnih 8 sjedala iznimne udobnosti tako da umjesto 5 prima 13 putnika, klimatiziran je, uredno na cesti izaziva uzdahe i pretječe mnoge sudionike utrke finih sportskih limuzina. No, još ne postiže prolazno vrijeme modela s kraja 80-tih unatoč boljoj stazi sa dužim ravnim dijelovima i blažim zavojima, češće je u boxu, troši puno više, stereo mu je lošiji...

Nisam baš previše upućen u mehaniku, no oko sterea znam ponešto. Posljednjih dana su najglasnije polemike oko tog sterea i izbora glazbe na njemu. Istina, među glazbenicima i srodnim djelatnicima i djelatnostima u Zadru se čuju napadački i optužujući glasovi upućeni na adresu TZ grada Zadra. No, upućeno je i dosta afirmativnih pitanja, konstruktivnih i objektivnih kritika na koje nema jasnih odgovora, a javnost zanimaju jasni odgovori jer to traže od javne ustanove koja je obavezna transparentno informirati javnost.

Tu istu javnost možda i ne bi bilo toliko briga da je još uvijek kraj 80-tih i da im je turizam sekundarni izvor prihoda, no danas je u Zadru najvažnija djelatnost (skup djelatnosti) upravo turizam, u koji su se mnogi izravno ili neizravno upustili uloživši vlastita sredstva. Upravo oni se pitaju koje su njihove koristi od turizma i kako se mogu povećati. Velik dio rezultata porasta dolazaka i noćenja leži na radu gradskih i županijskih turističkih zajednica, kao i na turističkim zajednicama i uredima manjih gradova, no dosta leži i na pojačanom trudu, kao i investicijama pravnih i fizičkih subjekata uključenih u turizam, te krovne HTZ, diplomacije, sportaša...

U posljednje vrijeme, mnoga mišljenja, analize i kritike nisu usmjerene na trenutne brojke, već na akcije ili izostanak akcija koje bi mogle uzrokovati stagnaciju i pad tih vrijednosti a samim time i pad cijena, kao i na izostanak jasnih dugoročnih ciljeva i strategija koje su turističke zajednice Zakonskim aktima i statutom obavezne izrađivati i provoditi. Najglasniji su „u eteru" glazbenici, koji se pozivaju na nejednakost prilikom odabira izvođača od strane TZ grada Zadra.

Razumljivo. Uložili su vlastito obrazovanje, instrumente, opremu, razglase, puno i naporno vježbaju, te očekuju podršku Grada i TZ (Članak 32. točka 11. Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma) i s pravom se pitaju kako to da su jedni uključeni relativno često, neki rijetko a neki nikad ? Prema kojim kriterijima ?

Razvijanjem/nerazvijanjem vlastite baze autora i izvođača izravno utječemo na turističku ponudu. Tako nas je nekad Europi i svijetu predstavio pop sastav „Riva", lokalni bend koji je Zadar stavio na kartu Europe 1990. godine i doveo Eurosong u Jazine.

Danas, najgledaniji video u kojem se promovira Zadar je rad srpsko-crnogorskog boy-dance-turbo-nešto sastava „Elitni Odredi", sa gotovo 27.000.000 pregleda na Youtube-u. Govori li vam to nešto ? Osim slijeganja ramenima i univerzalnog naklapanja o trendovima i sl., potrebno je ulagati i zasukati rukave na „poticanju i organiziranju kulturnih, zabavnih, umjetničkih, sportskih i drugih manifestacija koje pridonose obogaćivanju turističke ponude".

Jasno je da je lakše pitati vrijednog Anđela što stranci hoće. I on kaže ono što misli: „Koktele i House." I tu TZ zaključi da treba otpiliti feštice jer to ne ide na jednoj terasi u Varoši. I onda krene EDM i House groznica, gdje na svakih par koraka nikne mini-Zrće. Vrlo izgledno jer je već počelo. A što je s turistima „pivo i rock", „vino i jazz", „bevanda i klape", „kokteli i salsa", „sve i disco"...?

Je li Zadar samo jedan lokalitet ? Obzirom da su najglasnija i najpotenciranija mjesta za izlaske ona sa elektronskom glazbom, mnogi ugostitelji se pitaju što je s njima koji ne gaje takve izričaje ? Olako izrečena izjava da su to „afiniteti pojedinaca" zapravo ne stoji jer su to i afiniteti mnogih turista. Također, nejasne su i odluke o razinama buke, pa ispada da je 80dB rocka u 23.30 sati glasnije od 115dB EDM-a u 3 sata.

Gajenje i potenciranje „vlastitih snaga" od strane institucija je u gradu Brightonu (UK) iznjedrilo Normana Cooka (Fatboy Slim), koji je pronio glas o gradu sa svoja 3 golema party-a na plaži između dva mula sa više stotina tisuća posjetitelja na svakoj zabavi, zavidnim brojem prodanih live albuma i dvd-a s tih večeri, brojnim pregledima slika i videa na društvenim mrežama. Košulja koju je nosio na prvom i slipmat s gramofona se nalaze u Brighton Museum & Art Gallery.

Što naš muzej grada ima izloženo a da je vezano uz grupu „Riva" ? Zar je trebalo 10 godina priznavanja van Zadra, bitke za Porin, izdavanja albuma, izrade video-spotova... i da tek sad Postolar Tripper i SMF postanu prihvatljivi ?

A sad najzanimljivije: Brighton&Hove nisu house meka. Dapače, nevjerojatno je koliko gaje i održavaju različite glazbene i ostale umjetničke izričaje, različitost u gastronomskoj ponudi, kulturi, provođenju zakona, javnom redu i s koliko se ponosa čvrsto drže tradicije.

Nije slučajno da je jedno od najjačih promocijskih središta The Garden Bar-a i The Garden Festivala (kao i drugih festivala u Tisnom) baš tamo. I da, uopće nema „rastućeg trenda pizza cut objekata" tamo, kao ni u Portsladeu, Arundelu, Londonu, Stockholmu, Malmou, Goteborgu, Landskroni, Sigtuni, Amsterdamu... Već se ulaže velik novac i trud da bi se dobio velik novac. Uz velik trud.  

A mi idemo brandirati zalazak sunca. Kao najljepši na svijetu. Ideja je romantična, zanesenjačka i nema velikih ulaganja jer je zalazak uvijek i zauvijek tu. Osim kad je oblačno. Jedno od najvažnijih pravila marketinga i brandiranja je govoriti istinu, ne navoditi na krivi zaključak, paziti na moral i osjećaje ciljanog kupca/korisnika.

Bilo bi stvarno čudo kad bi to postigli, jer prema današnjim navikama, kad čovjek ukuca „most beautiful sunset in the world" u tražilicu dobije slike Jave, Australije, Havaja, Sejšela, Himalaja, Kanade, Islanda... i tu će već početi sumnjati u našu „iskrenost". A i teško je povjerovati da će im redatelj koji je volio „bumbiti", za kojeg tvrde da je bio sadist i seksualni predator, majstor horora biti autoritet za lijepo.

Pogotovo generaciji „Matrixa", „Jackass"-a, obožavateljima Michael Jacksona, Michael Jordana, Iron Maidena, „Ratova Zvijezda", Tolkiena, Elvis Presleya, Blues Brothersa, „Pulp Fiction"-a, ...

Mada, valja sanjati i biti uporan. Sretno !