Na svoju sramotu, vidim da su prošle gotovo pune 4 godine otkako sam se pozabavio nekim švedskim filmom no sad kad me kiša i sivilo ne mogu prisiliti na odlazak u kino, bilo je pravo vrijeme da bacim pogled na frišku švedsku kinematografiju. Kad gle čuda!

Hladni šveđani nakon "Milenij" trilogije imaju još jedan hit koji je od prošlog Božića namlatio hrpu milijuna na skandinavskim kinoblagajnama. Podatak koji ipak najviše začuđuje jest taj što se ovaj put ne radi o nikakvim noir krimićima ili tmurnim trilerima već o komediji.

The Hundred Year-Old Man Who Climbed Out Of The Window And Disappeared (2013)

Režija: Felix Herngren
Uloge: Robert Gustafsson, Iwar Wiklander, David Wilberg, Mia Skäringer, Jens Hultén, Alan Ford...

Žanr: Komedija, avantura

Trajanje: 114 min.

Allan Karlsson (R.Gustafsson) je hiperaktivni starčić koji potaknut pirotehničkim nestašlukom jednog dječaka odluči bijegom kroz prozor napustiti umirovljenički dom. Umjesto puhanja u 100-inu svjećica na svojoj rođendanskoj torti, Allan se zaputi prema autobusnom kolodvoru bez ikakve ideje o destinaciji. Spletom ludih okolnosti, Allan se ubrzo nađe u avanturi koja ga podsjeti na rane godine njegova burnog života....

Šveđani i komedija? Hmmm... drame, ma vraga drame, drametine velikog Bergmana koje vam uz osjećaj divljenja stvaraju još i veći osjećaj melankolije i depresije, tmurni i hladni no ujedno i briljantni krimići i trileri, 'švedski akcioni' kako su mnogi sa zločestim smješkom na licu 80-ih oslovljavali porno filmove, to su asocijacije za tu specifičnu kinematografiju. Komedija baš i ne.

Trebalo se desiti neko čudo da se i to promjeni a kud ćeš boljeg od onog u obliku komičnog istoimenog bestselera o vitalnom 100-godišnjem starčiću opsjednutog eksplozivima i sklonog dobroj kapljici alkohola. Kulise su postavljene, valja pronaći njegov filmski, živući pandan.

Izazov je prihvatio komičar Robert Gustafsson i mogu vam reći da je itekako uvjerljiv u portretiranju Karlssona, posebice u njegovom 'gerijatriskom' izdanju, kapa do poda. Priča curi glatko, Karlsson je zanimljiv i duhovit lik, svako malo 'provali' neku repliku o svom mačku, tijekom svoje 'odiseje' nailazi na hrpu čudnih likova te se prisjeća a nas upoznaje sa svojom nevjerovatnom prošlosti. Zvuči prilično interesantno i duhovito, zar ne? Uglavnom i jest no nije sve bez mane.

Koliko god na prvi pogled radnja filma djeluje zanimljivo, gotovo niti jednog trenutka vas ne napušta onaj vražji déjà vu osjećaj. Malo Wesa Andersona, malo Jeuneta, pa malo Forresta Gumpa i filma ceste, jednog slona (točnije, slonicu) i to je to. Nema tu nekih osobitih noviteta.

Istina, film jest šaren, veseo, sa nekim čak začuđujućim crnohumornim momentima no detalji koji bi nas trebali nasmijati ili makar začuditi a pritom prvenstveno mislim na Karlssonove susrete sa nekim od najpoznatijih i najznačajnijih likova 20-og stoljeća nisu niti malo originalni ili duhoviti.

Osobno bih bio zadovoljniji da se priča (redatelj Herngren je također jedan od potpisnika scenarija) više oslanjala na događaje iz sadašnjosti jer bi tad makar nešto duže s divljenjem gledali Gustafssonovu tranformaciju u stogodišnjeg Karlssona, ovako nas nažalost sa svim tim pustim putovanjima u prošlost polako zamara.

Za šveđane jedan sasvim solidan izlet u žanr komedije koji teško da će pokrenuti neki novi globalni boom poput njihovih spomenuth i dalje nedostižnih krimića i trilera.