Stegnulo je ipak malo u srcu kad se na kalendaru napokon ukazao toliko očekivani 22.kolovoza. Za neke samo jedan običan ljetni dan ispunjen turističkim šušurom, grajom i galamom, a za druge pak melem za dušu.

Svašta se izdešavalo u ovom našem malom gradu ovo ljeto, no kad si toliko zaluđen pokretnim sličicama, sve se svodi na jedan poseban tjedan u godini. Počela je 6. filmska Avvantura. Nebo je ove godine bilo milostivo i početna ceremonija se na radost organizatora i gledatelja vratila na najatraktivniju i najljepšu lokaciju u gradu, drevni Forum.

Crveni tepih je prostrt, reflektori blješte, a nestrpljiva publika polako ispunjava nikad dovoljno veliko gledalište. Svi nekako potiho šapuću o Mikiju (op.a Milan Manojlović). Kad će doći, jel' ga tko vidio? Došao je Miki i donio je veselje.

Gledalište se dupkom ispunilo, a nakon kratke najave na scenu je stupio ansambl "A.K.A. Crescendo". Uhu ugodan miks filmskih klasika i domaće glazbe, O.K., idemo dalje. Predstavljen je žiri, a onda je na scenu uz gromoglasan pljesak stupila legenda ex-Yu kinematografije, Milan 'Miki' Manojlović.

Šok, nervoza, nabijene emocije ili kombinacija svega navedenog, teško su izvlačile riječi iz Mikija. Zamuckivao je, bio dirnut priznanjem koje nosi ime neponovljivog genija, lako ću se usudit reći, svjetske kinematografije, Tomislava Pintera.

U svoj toj zbunjenosti, isprepleli su se loši hrvatsko-engleski prijevodi (za strane goste) vidno nervozne voditeljice Martine Thomas, no Miki je šarmom i humorom spasio stvar. Smijeh se prolomio iz publike i svima je bilo lakše. Miki nas je podsjetio na Pinterov nezamjenjiv doprinos kinematografiji i bilo mu je iznimno drago mislima se vratiti u vremena kad je surađivao s njim.

Drugi počasni gost (Emir Hadžihafisbegović) se nažalost nije pojavio, no nagradu je u njegovo ime pokupio nekadašnji kapetan K.K. Zadra i dobar prijatelj, Hrvoje Perinčić. Izrečene su potom i standardne zahvale direktora festivala Sergeja Stanojkovskog što gradu, H.A.V.C.-u, sponzorima i raznim fondacijama, pa sve tako i do predsjednice. Uslijedio je povratak ansamabla "A.K.A. Crescendo", kratki film "Wrapped" da bi vrhunac stigao s vizualnim spektaklom "The Assassin" u Cannesu nagradom 'friško' ovjenčanog tajvanskog redatelja Hsiaoa-hsien Houa.

Hsaio-hsien Hou je iznenadio mnoge kad je najavio svoj prvi 'izlet' iz dramskog žanra u onaj borilačkog filma poznatog i kao 'wuxia', no ako ćemo šablonski pričati o atraktivnim 'pentranjima' po bambusovom drveću, hrpetini scena borilačkih akrobacija, ovo nije takav film. "The Assassin" nam pripovjeda priču o ubojici rastraganoj između lojalnosti ka klanu i svojoj dugogodišnjoj ljubavi, al' ispada kako našoj publici prilično spor, gotovo meditativan ritam nažalost nije bio ukusu pa su mnogi debelo prije završetka napustili projekciju. Osobno mogu reći kako je snimljen izvanredno i obiluje predivnom fotografijom, no da sam vidio i bolje u žanru, jesam.

Nakon projekcije, filmaši i gosti festivala su nastavili provod i druženje po gradskim lokalima, a bogat i iznimno kvalitetan program se nastavlja projekcijama na Forumu, Sv. Dominiku, Sv. Krševanu, te u "Kraljevskim Vinogradima". Za nedjelju vam preporučam dva iznimno hvaljena i u Cannesu tj. Veneciji nagrađena filma, "The Lobster" Yorgosa Lanthimosa, odnosno, "The Postman's White Nights" Andreya Konchalivskiya.