Socijalizacija
Vic
Kada vam je zadnji put netko ispričao vic? Vjerojatno imate kolegu na poslu ili kakvoga prijatelja što vam ispriča vic koji ste čuli negdje oko trećeg osnovne. Ali ne mislim na to. Mislim na ono da ste se od srca nasmijali na novi, genijalni, možda mrvicu bezobrazan vic.
Humor je sastavni dio svakoga društva i, baš poput društva, sklon je mijenjanju. Nekoć je humor bio naslonjen na društvene norme ili političku situaciju. Svi znamo nekoliko onih što započinju: Sretne Mujo milicajca... Ja se baš ne sjećam do detalja života u „Jugi", ali ako je vjerovati pričama, s milicajcima nije bilo zafrkancije. Nije bilo zafrkancije, ali je bilo viceva.
Pričali su se potajno vicevi o Titu, Tuđmanu i ostalim dominantnim figurama ne pretjerano fleksibilnih političkih uređenja. Ono što je bitno, pričali su se. Kao što rekoh, društvo se mijenja, a mijenjaju se i stvari koje društvo prihvaća kao norme ili, jednostavnije rečeno, normalne.
Prije dvadeset godina je bilo normalno vidjeti nekakvoga činovnika da puši u svome uredu dok će danas takvo što biti izraz nevjerojatne neciviliziranosti. Stvari se mijenjaju, neke nabolje, mnoge nagore, pogotovo ako ste pesimist pa ih tako interpretirate. Kultura pričanja viceva je lagano na izdisaju i ovo možda zvuči pomalo tragično, neki će reći i preuveličano, no moje mišljenje je da je stvarno tako.
Nije ovdje odgovornost na djeci, nego i na odraslima koji su ovladali suvremenom tehnologijom koja od nas čini sisavce koji će kao vrsta imati problema s vratnim kralješcima. Problem vrata kod ljudi, kažu znanstvenici, uzrokovan je hodanjem cestom i buljenjem u ekran mobitela. Ta nezgodna poza, često i opasna direktno u prometu, valjda stavlja naš vrat u potpuno neprirodan položaj.
Tehnologija je omogućila neke stvari, poput plaćanja parkinga bez da hodate dodatnih pet metara, slikanja i slanja slike u hodu i pregledavanja videa ljudi koji padaju u raznoraznim situacijama. Ovo poslijednje ima opaku konkurenciju i u videima mačaka. No kratke smiješne video snimke („meme" ili „gif", kako ih se često naziva) uzrok su umiranja vica kao forme zabave u društvu.
Postali smo toliko ovisni o svome mobitelu da više ni smijeh nije moguć ako je baterija pri kraju. Koliko puta ste umjesto: „Znaš onaj kad Mujo kupi frižider...", čuli: „Ej, ovo moraš pogledati..." pa lagani bris po ekranu i pravac jubito. Eto, stvari se mijenjaju. Neke stvari su prije bile normalne, sada više nisu. Moja generacija je uredno ustajala starijima da sjednu ako se voze u busu ili čekaju red na katastru. Evo jedan...
Pita baka srednjoškolku je l' mjesto pored nje slobodno, a cura odgovara: „Ne, čuvam za prijateljicu." Nije nešto smiješan, zar ne? Zato što nije vic, nego nešto čemu sam nedavno svjedočio. Neke stvari su sad normalne, a neke nisu. Poratna generacija roditelja je očito negdje promašila u odgoju jer se i humor kao društvena specifičnost na neki način prenosi s generacije na generaciju.
Prenosi se i običaj da se ustanete starijima, ponesete susjedi spizu ili kažete dobar dan. Koliko puta ste vidjeli ekipu u kafiću koja sjedi za stolom, a svatko od njih je na svom mobitelu? To je sad normalno, jednostavno je došlo vrijeme da tako stvari stoje. Stariji ljudi se možda malo teže privikavaju, ali s vremenom svako čuđenje pregazi dovoljan broj ponavljanja. Humor je često pokazatelj stanja u društvu, a kako stvari sad stoje, bojim se da lagano gubimo identitet kao društvo.
Mobitel nije samo smiješan video, već je postao i moćan medij reklamiranja, promotor određenoga životnog stila. Društvena događanja su se rastegla između trgovačkih centara i virtualnih društvenih mreža. Čudno je zbilja kad pogledate što su sve ljudi spremni napraviti za lajkove ili klikove, jer tu se gradi društveni ugled i utjecaj.
Mukotrpno ganjanje najboljeg trenutka za selfie, pa još mukotrpnija obrada istog u Photoshopu, glupiranje sa životinjama ili penjanje po dizalicama i zgradama. Ljudi su spremni na sve. Pet videa ljudi koji se polijevaju kantom hladne vode po glavi brzo postaje „viralni" hit, no isto tako brzo postaje i dosada koju će zamijeniti neka nova fora jednakoga ili kraćeg roka trajanja.
Ipak, jedan najnoviji trend je nadmašio besmislenost i glupost svih nedavnih trendova. Vjerojatno ste pročitali najnoviji biser koji se raširio svijetom i internetom, a sastoji se od ne baš pretjerano duhovitih individualaca koji se oblače u klaunove i morbidno plaše, prestravljuju i maltretiraju ljude. Nekoliko takvih slučajeva u početku je dobilo medijsku pažnju i, naravno, postalo novi hit koji se širi tolikom brzinom da je već i u našem gradu.
Možete zamisliti u kojoj krizi se nalazi humor i koliko zabrinjavajuće to mora biti. Klaun je nekoć predstavljao komediju, poprilično jednostavnu i primitivnu, točno takvu da je djeca do osme godine savršeno shvaćaju. Moderna horor scena je od klauna napravila psihopata s neurotičnim smijehom, naoružanoga krvavim nožem ili sjekirom.
Ono što je Hollywood napravio od klaunova nekako se vraća nama s onime što smo mi napravili od humora. Humor je zanemaren, zaboravljen, pa se stoga nemojte čuditi ako vas u parku „zaskoči" nekakva spodoba s jeftinom perikom, lošom šminkom i još gorim poimanjem onoga što je smiješno. Možemo se zapitati gdje je nestao humor.
Jesmo li previše popustili amerkanizaciji ili gledali hrvatske „humoristične" serije. Jesmo li previše gledali, a premalo pričali? Poimanje onoga što je smiješno je podložno promjenama i u tome nema ništa loše, ali infarkt ili klaun na hitnoj? Prepušteni smo na nemilost sadržaju koji nam se servira, gutamo megabajte i tapkamo skip, dok ne naletimo na nešto što je još gore, nenormalnije od onoga što je već odavno preraslo granice ukusa.
Onog trenutka kad se potroši i onih zadnjih 1 % baterije, bacimo još pogled na sebe u crnom ogledalu ugašenoga ekrana, duboki uzdah i čežnja za punjačem. Za sve to vrijeme, tko zna, da smo podigli pogled, možda ne bismo propustili baš onaj trenutak kada smo mogli uslikati penzića kako mu samo noge vire dok kopa po kontejneru ili nesretnog sredovječnog muškarca kako kupi izmet svog maltezera. Možda kako susjedi ispadaju mandarine iz prepunih vrećica ili baku kako žica da je se pusti da sjedne. Upload i urnebes!
Vezane vijesti
-
Zbog izvođenja građevinskih radova tvrtke Ceste Zadarske županije d.o.o., dana 2. svibnja (četvrtak), u vremenu od 08:00 pa do 12:00 biti će privremeno obustavljena opskrba vodom u mjestu Crno, Ulica Crno, od kućnog broja 5 pa do kućnog broja 36.
-
U četvrtak, 2. svibnja 2024. godine s početkom u 13 sati veleposlanik Japana Njegova Ekscelencija Iso Masato posjetit će Znanstvenu knjižnicu Sveučilišta u Zadru te će tom prigodom uručiti vrijednu donaciju knjiga u sklopu projekta Read Japan Project kojim se promiče razumijevanje Japana u inozemstvu.
-
Iz zadarske Elektre stiže obavijest o privremenom prekidu u opskrbi električnom energijom zbog radova prema sljedećem rasporedu
-
Za pripremu i samo održavanje utrke na snazi će biti i posebna regulacija prometa u mirovanju koja se odnosi na javna parkirališna mjesta na Liburnskoj obali:
Izdvojeno
-
Košarkaši Zadra opravdali su ulogu favorita u prvoj utakmici četvrtfinala doigravanja prvenstva Hrvatske. U Krešinom domu svladali su Dubravu sa 78-61 (20-6, 20-21, 21-19, 17-15),
-
U Splitsko-dalmatinskoj županiji u četvrtak je predstavljen pola milijuna eura vrijedan Projekt konzervacije i prezentacije kulturno-povijesne baštine lokaliteta Manastirine, Salona u kojem je među ostalim saniran grob sv. Dujma i 15 sarkofaga.
-
Poljakinja Iga Šwiatek, najbolja svjetska tenisačica, vrlo lako je izborila plasman u finale zemljanog WTA Masters 1000 turnira kojem je domaćin Madrid.
-
Napokon nam je stiglo vrijeme kad možemo neprestano uživati u ledenoj kavi, no zašto ovaj put ledenu kavu ne biste pripremili na nešto drukčiji način?
Dodavanje novih komentara je onemogućeno.