Sa svim manama i vrlinama, ovo je jedan od do sad najboljih 'Marvelovih' filmova i to morate respektirati. Nastavci? O da. Mogu biti samo još bolji i luđi...

Htjeli mi to ili ne, prošla su tek 3 (!) mjeseca od posljednje promenade 'super tajica' u kinima (op.a. DC-ev ''Suicide Squad'') kadli, eto ti vraga!

Ekspresno nam stiže novi Marvelov 'čudni' odgovor. Premda gotovo svaki put promrljam sebi u bradu (a nerijetko i naglas) kako mi je više puna kapa tih djetinjarija, (pre)brzo si pregizem jezik i dozvolim djetetu u sebi da me uzme za ruku, isključi mozak, nabije iritantne 3D naočale na oči i odvede u mrak ekstremno bučne kino dvorane.

Da bi se već mogao polako brinuti zbog tog svojeg unutarnjeg djeteta u korist govori i činjenica kako sam ovaj put iz nestrpljenja u kinu bio već u 16h (!).

Doctor Strange (2016)

Režija: Scott DerricksonUloge: Benedict Cumberbatch, Chiwetel Ejiofor, Rachel McAdams, Tilda Swinton, Mads Mikkelsen, Benedict Wong, Michael Stuhlbarg..Žanr: SF,akcija, avantura Kad sam došao tamo, za utjehu sam si pogledom pronašao par (doslovce) ljudi koji se također neuspješno bore sa svojim 'malešnim demonima' skrivajući se iza tamnih naočala, ufff... hvala Bogu da nisam jedini.

Pomislih u sebi, kvragu, pa ova glumačka ekipa je je*eno opaka da bi je ignorirao, a tu si i ti neodoljivi psihodelični specijalni efekti, odnosno spoznaja kako o ovom strip junaku nemam apsolutnog pojma. Spreman sam.

Nek' show započne!

 

Doktor Stephen Strange (B.Cumberbatch) je brilijantni, al' prilično arogantni i samodopadni neurokirurg koji jednog sudbonosnog dana u strašnoj automobilskoj nesreći ozlijedi svoje spasonosne ruke. Ne mogavši se pomiriti sa svojom sudbinom i nepovratno uništenom karijerom, Strange sav svoj novac potroši na uzaludne kirurške zahvate, no to mu ipak ne pomogne u oporavku. Premda mu od samog početka pruži bezuvjetnu podršku, ljubav i pažnju, Strange sa svojim arogantnim ponašanjem na kraju od sebe otjera i jedinu ljubav koju je imao, kirurginju Christine (R. McAdams). 

Tijekom jedne od brojnih uzaludnih terapija, Strange od bolničara sazna kako se jedan njihov pacijent čudesno oporavio nakon puta u daleki Katmandu. Taj isti pacijent Strangeu otkrije kako mu je u oporavku pomogla misterizona Drevna (T.Swinton), no da bi se uspio na isti način izliječiti, mora zaboraviti na sve u što vjeruje ili zna. Strange se uz određenu dozu skepse ipak uputi u Katmandu... 

No...sad dosta.

Neću vam više otkriti niti trunčicu zapleta (a kamoli raspleta), već ćemo ubrzati do onih bitnih pitanja poput: -Tko je Doktor Strange?-, -Kako je prošao njegov grandiozni filmski debi? (op.a. istini za volju, postoji već i jedan očajni i srećom, zaboravljeni istoimeni TV film iz 1978.) - i -Što očekivati od nadolazećih nastavaka?-. Dakle, krenimo ispočetka.

Doktor Stephen Strange AKA Doktor Strange stvoren je sad već davne 1963. iz pera proslavljenih strip autora Stevea Ditkoa i Stana Leea (a kog drugog), no ja vam ovom prilikom neću pripovjedati o njegovim stripovskima avanturama, ulozi u ekipi 'Avengersa' i sl. peripetijama, već ću uz navedeno spomenuti kako je on moćni i misteriozni čarobnjak koji u pomoć uskače onog trenutka kad naše, dobro poznate 'superjunačine' ne mogu izaći na kraj sa mračnim silama iz alternativnih svjetova i dimenzija. Malo jasnije sad, ha?  

Uglavnom, naš doktor Strange vješto koketira s misticizmom, mračnim (i svjetlim?) magijama, okultnim, poznatim i nepoznatim svjetovima i dimenzijama i kao takav je odavno primamljiv lukavim producentima. Štoviše, toliko im je zanimljiv da se o prvom snimanju filma prvi put počelo šuškati još prije 30 (!) godina, no tad su šuškanja 'misteriozno' i prestala. 

Od tad naovamo, pričalo se o ovim i onim scenaristima, redateljima i glumcima, no tek sa pravim bumom stripa adaptacija se počelo ozbiljno razgovarati o doktoru Strangeu. Jedan dobar period, ulozi je najbliže bio vrsni kakakterni glumac Joaquin Phoenix (i to bi bogami bilo zanimljivo za gledati), no on je na kraju dignuo sidro i nakon pustih pregovora s ovim i onim, ulogu je u konačnici (na radost mnogih) prihvatio popularni i posljednjih godina sveprisutni Benedict Cumberbatch. Njemu su se kasnije pridružila i ostala provjerena i redom, vrsna glumačka imena, a novu redateljsku šansu je dobio i do sad osrednji redatelj, Scott Derrickson (''The Exorcism of Emily Rose'', ''The Day the Earth Stood Still, ''Sinister''...). 

I uz sve rečeno, dolazimo do najbitnijeg dijela priče. Dal' je ovo film koji se po bilo čemu izdvaja iz sad već bogate galerije superjunačkih adaptacija? Po mojem skromnom mišljenju, i da i ne. Prvo ću pokušati razjasniti ono 'ne'.

Htjeli mi to priznati ili ne, 'Marvelovi' filmovi konstrukcijski manje-više svi izgledaju jednako. Za primjer (a i lagani spojler) ću spomenuti već toliko puta viđenu rupetinu na nebu iz koje dolazi sve i svašta (toliko o khmmm... originalnosti 'Marvelovih' strip predložaka). Drugo, humor im je uz rijetke trenutke uglavnom očajno djetinjast i loš (iznimke su 'Guardiansi' i 'odbjegli' sin 'Deadpool'). I pod treće, negativac. Spomenite mi (a da ne pitam, imenujte) bilo kojeg negativca (izuzev nedodirljivog Lokija) iz 'Marvelovih' filmova vrijednog spomena? Ne ide? Hmmm...  

No, po stranu s negativnim aspektima, ne samo ovog, već većine 'Marvelovih' filmova, ''Doktor Strange'' je film kojeg svakako trebate pogledati u kinima (i to u omraženom 3D-u, da, dobro ste priočitali). Zašto? Prije svega zbog nevjerovatnih specijalnih efekata i maštovitosti, glazbenih sekvenci za naježiti se (šifra. psihodelična numera 'Interstellar Overdrive' neponovljivih Floyda) i glumačkog ansambla koji s takvom lakoćom proždire ovakav šablonski scenarij i uzdiže kvalitetu samog filma na neku 'magičnu' razinu.  

Sa svim manama i vrlinama, ovo je jedan od do sad najboljih 'Marvelovih' filmova i to morate respektirati. Nastavci? O da. Mogu biti samo još bolji i luđi. 'Avengersi'? Već kucaju na vrata mudrog doktora u potrazi za savjetima (p.s. ostanite na sjedilma do samog kraja odjavne špice). Sve to tako lijepo izgleda da brzo ostavite logiku i zrelost po strani, ispupčite oči kao najznatiželjnije dijete i počnete slinite u nekom katatoničnom zadovoljstvu.

Fuck it!

Ionako nas previše zatrpavaju s dnevnom količinom sr*nja i jada da nam ovakvi djetinjasti i skupocjeni izleti već terapijski trebaju. Svi u kino po svoju dozu!