Biti mladi umjetnik/ica u Zadru 20 godina nakon zadnjeg Salona mladih - blagoslov ili prokletstvo? O brojnim temama razgovarali smo s Albom Miočev, jednom od zadarskih umjetnica koja izlaže u Kneževoj palači

Kako ti se čini postav, je li te iznenadilo koliko smo bogati radovima i razliciti u pristupima?

Nije me iznenadilo, u kontaktu sam sa puno prijatelja s akademije i ŠPUD-a i jako mi je drago da smo se svi mogli sastati u Zadru i imati skupnu izložbu. Osvježavajuće je izlagati u Zadru i mislim da je ovo bila prilika da se probudi želja za daljnjim planovima.

Što nam možeš reći o radovima koje si izložila?

Izložila sam dvije slike, ulje na platnu te kombiniranu tehniku na platnu. Dio su manje serije slika izloženih na izložbi 'Erste Fragmenti 20' u MSU u Zagrebu, u kojima na platnu spajam tkanje vunom i pamukom sa tehnikom ulja. Sve ih spaja motiv brda ili krajolika u kojemu se nalazimo u "međuprostoru" odnosno u stanju putovanja, u ideji da ne znamo odakle idemo ni gdje ćemo doći.

Proces slikanja je sličan tome, u ideji znam što radim, ali nikad ne znam na koji način ću točno to izvesti, pa su tako nastale i slike sa tkanjem, o čemu nisam znala ništa prije nego što sam ih počela raditi.

Biti mladi umjetnik/ica u Zadru 20 godina nakon zadnjeg Salona mladih - blagoslov ili prokletstvo? Kako uopće izgleda neka tvoja tjedna rutina? U kojim se temama pronalaziš trenutno, i da li ti je umjetnost važna poput osnovnih potreba - mnogi umjetnici kažu da im je to poput hrane i put prema mentalnom balansu.

Prokleti blagoslov!

Radim svaki dan i volim to što radim, ponekad se radni dan sastoji samo od skiciranja, nekada od slikanja, nekada treba kombinirati par stvari, od prijava do obavljanja samo tehničkih stvari.

Čudno je zapravo reći 'radni dan' jer je u ovom "poslu" dosta mutna granica između radnog i neradnog, želim skupiti sve oko sebe što mogu gdje god da idem i to me zabavlja, volim promatrati i kasnije to bilježiti. 

Teme kojima se bavim su uvijek slične, tj. crpim energiju iz sličnih točaka, bez obzira na način na koji to izvodim.

Zanimljiva mi je ideja međuprostora, prolaznosti vremena i načina na koji primamo informacije.

Ne želim slikati nešto samo zato što znam da to mogu naslikati, trenutno mi je bitnije znati odabrati na koji način prenijeti ono što sam zamislila bez da se držim strogih pravila u tehnici.

Teško je pustiti nešto naučeno, odnosno ne prikazati to na najjasniji način na platnu, možda mi je to čak teže od učenja same tehnike, jer uključuje donošenje odluka u trenutku, a tu sam ja jedina koja odlučuje i zna radim li ono što želim ili lažem.

Vidiš li se u Zadru i u Hrvatskoj općenito za...pet, deset godina? Ili ne voliš toliko unaprijed planirati?

Bilo bi idealno raditi gdje god mislim da će se ta ideja moći najbolje realizirati. Ne zamišljam neku posebnu lokaciju kao neki konačni savršeni cilj... 

Je li AI najkontroverzniji umjetnik našeg doba?

Meh! Ne vjerujem. 

Preporuka za neku knjigu ili film/seriju koji te oduševljava u posljednje vrijeme?

Pogledala sam A Complete Unknown (Bob Dylan) i svidio mi se, iako više radi toga što mi je vratio osnovno-srednjoškolsko ludilo istraživanja kulture 60ih i 70ih i želju za stvaranjem, pa bi za knjigu preporučila memoar Joan Baez 'And a voice to sing with' i dokumentarni film "I Am a Noise'.