Kako uživati u hrani bez grižnje savjesti? Koji su najpopularniji mitovi o prehrani i što je stvarno istina? Nita Šarić, zadarska nutricionistica, kazala nam je kako je moguće izaći iz začaranog kruga dijeta, te se prestati boriti s hranom i izgraditi zdrav, prijateljski odnos s njom

Imate osjećaj da je hrana neprijatelj i da se stalno "borite" protiv nje? Godinama se mučite sa strogim dijetama, iz faza restrikcije u faze prejedanja, a sve to prati osjećaj krivnje nakon gotovo svakog obroka? Onda je radionica "Prehrana bez grižnje savjesti" pravo mjesto za vas. Voditeljica radionice zadarska je nutricionistica, Nita Šarić, s kojom smo odlučili porazgovarati o brojnim temama. 

Na radionicu se možete prijaviti na mail sarichnita@gmail.com Ili preko FB ili IG profila @nita.saric)

Po tvojem osobnom iskustvu, koliko su ljudi uopće upoznati s pojmom intuitivne
prehrane?

- Po mom osobnom iskustvu, rekla bih da ljudi nisu dovoljno upoznati s pojmom “intuitivna prehrana”, ali svi su ljudi nekoć bili intuitivni u hranjenju - samo su to zaboravili pod utjecajem okoline, medija, dijetne kulture... Na primjer, kao tek rođene bebe, plakali bismo kad bismo osjetili glad i prestali kad bismo se zasitili. Nadalje, ako promatrate djecu, vidjet ćete da oni vrlo često stanu jesti kad im je dovoljno, iako je na tanjuru ostalo još hrane - makar to bio još jedan zalogaj.

Međutim, tada se umješaju odrasli i počnu tjerati djecu da pojedu sve s tanjura jer inače neće moći ići vani igrati se i slično. Obično to bude iz neke dobre namjere odraslih, jer žele da su im djeca zdrava i snažna, ali zapravo, s vremenom djeca počnu više slušati druge, a sve manje svoje tijelo i svoje potrebe. Uz to, vrlo često hrana počne služiti kao nagrada i kazna, pa se još k tome upletu društvene mreže i dijetna kultura, koji utječu na sliku o vlastitom tijelu, ali i na odnos prema hrani.

Razne dijete, pravila i dezinformacije o (pre)hrani - sve to utječe na narušavanje prijateljskog odnosa s hranom i vlastitim tijelom. Zbog toga me ne čudi što se jako malo ljudi hrani intuitivno, opušteno, bez grižnje savjesti i straha od hrane. Često, kad kažem da sam certificirani savjetnik za intuitivno hranjenje, dobijem komentare poput: “To je nemoguće!” ili “Ja to ne bih mogla!”. Ja vjerujem da je moguće, samo se treba prisjetiti i ponovno povezati sa svojim tijelom!Mnogi od nas pronašli su se u tzv. LCHF prehrani, odnosno, povećali unos zdravih masti i proteina, a smanjili šećere, osobito rafinirane. Kakva su tvoja iskustva s ovim modelom prehrane, jednostavno, mislim da se ne radi o dijeti, iako pokazalo se kako dosta dobro djeluje na regulaciju tjelesne težine.

- Za mene je LCHF prehrana samo još jedna dijeta u nizu brojnih dijeta. Kad god postoje restrikcije, pravila i isključivanje određenih namirnica iz prehrane, ili ako se prehrana provodi u svrhu regulacije tjelesne težine, tada je riječ o dijeti.

Nemam ništa protiv toga da u prehrani bude zastupljeno dovoljno masti i proteina, a da se smanji udio rafiniranih tj. jednostavnih šećera. Međutim, u LCHF prehrani potiče se izbacivanje namirnica poput žitarica, mahunarki, krumpira i određenih vrsta voća, što osobno ne podržavam.

Nepotrebno izbacivanje takvih namirnica utječe na smanjenje unosa vlakana, vitamina i određenih fitokemikalija koji pozitivno utječu na zdravlje organizma. S druge strane, takva prehrana povećava unos zasićenih masnih kiselina, što može dovesti do povećanja razine kolesterola i, posljedično, povećati rizik od razvoja srčanih bolesti.
Iako se o tome govori kao o nekakvom životnim stilu, ja to vidim kao još jednu dijetu kojom se narušava odnos prema hrani, a također može dovesti do određenih zdravstvenih rizika.

Sjećam se da sam i ja davnih dana pokušala biti na LCHF prehrani, dok sam još bila pod utjecajem dijetne kulture, ali sam zaključila da je takav način prehrane neodrživ.

Što misliš o kavi kao jednoj od najčešćih tema za polemiku? Možemo li je smatrati važnim dijelom dana i zdravim stimulansom i trebamo li je uopće?

- Smatram da je kava jedan vrlo važan napitak u ljudskom životu haha. :)
Što se tiče njenog sastava, ona sadrži različite biološki aktivne spojeve, poput polifenola, nadalje sadrži nešto lipida, aminokiselina, minerala itd. Međutim, definitivno najvažniji od svih spojeva jest kofein. Taj prirodni stimulans glavni je razlog zašto većina ljudi poseže za kavom, jer pobuđuje središnji živčani sustav, djeluje na rad srca, te povećava pažnju i budnost.

Uz to, zbog svog sastava i utjecaja na organizam, kava se povezuje s nekim pozitivnim učincima na zdravlje, kao što su smanjenje rizika od razvoja dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, pomaže kod depresije itd.

Možda nam kava nije nužna i mogli bismo živjeti bez nje, ali rekla bih da je ona ipak važan dio rutine onih koji je konzumiraju. Uspostavljanje rutine također je važno za mentalno zdravlje, smanjenje stresa, produktivnost i osjećaj sigurnosti. Samim tim, lakše ti je suočiti se s nekim novim izazovima u životu. Stoga, preporučujem onima kojima kava ne smeta da je nastave konzumirati, ali naravno, u umjerenim količinama.

Unos do 400 mg kofeina na dan (otprilike 4 šalice kave) smatra
se “sigurnim” dnevnim unosom kofeina koji ne bi trebao uzrokovati negativne posljedice kod zdravih osoba.

Što bi bile ''prve tri stvari'' koje bi preporučila osobama koje se bore s tzv. emocionalnim prejedanjem?

- Emocionalno prejedanje vrlo je kompleksna tema i svaka osoba zahtijeva individualan pristup ka otkrivanju zašto dolazi do toga. Smatram da je prva stvar svakako osvijestiti prisutnost emocionalnog prejedanja i pokušati uočiti kada i zašto se ono javlja. Osvijestiti je li do toga dolazi jer je osoba tužna, ljuta, jer joj je dosadno, jer u životu postoje neki problemi koje odbija ili ne zna kako razriješiti itd., zbog čega se okreće hrani kao načinu da se, barem na trenutak, oraspoloži i utješi.

Osvještavanje je zapravo prvi korak ka promjeni. Druga stvar bila bi pronaći način kako se nositi s neugodnim emocijama, a da se rješenje ne pronalazi u hrani. Možda je rješenje odlazak u šetnju, na psihoterapiju, čitanje knjige kad ti je dosadno ili neki drugi hobi, razgovor s prijateljem, zagrljaj itd.
Treća stvar bila bi uvođenje više svjesnosti u život. Odnosno, svjesno se hraniti, jesti polako, osluškivati svoje tijelo (npr. koja je razina gladi i sitosti prije, tijekom i poslije obroka), posvetiti pažnju okusima, mirisima i teksturi hrane. Na taj način više ćemo uživati u hrani i bolje možemo čuti što nam tijelom poručuje.

Koje sezonske namirnice nam sada ''igraju''? Što bi u rano proljeće bilo dobro uvrstiti u prehranu?
U današnje vrijeme teško je govoriti o sezonskim namirnicama, kada su nam gotovo sve namirnice dostupne u dućanima tijekom cijele godine. No, u rano proljeće više nam je zastupljeno povrće poput mladog luka, rotkvice, artičoka, raznih kupusnjača i salata. Što se tiče voća, toplije vrijeme nam uskoro donosi jagode, a sigurna sam da se mnogi tome vesele. Međutim, ono što bih posebno istaknula u ovom periodu svakako su šparoge. Izvrstan način da unesemo više povrća u prehranu, a time i više vlakana, vitamina i minerala.

Pritom u pripremi možete biti kreativni i od njih napraviti rižoto, juhu, dodati ih na pizzu ili u kajganu, a meni najjednostavniji i najdraži način jest pripremiti ih s kuhanim jajima. Osim toga, branje šparoga može biti izvrstan spoj zabave i tjelesne aktivnosti, a ja to iz zafrkancije nazivam“šparoterapija”. Gibaš se, pustiš malo mozak na pašu i razbistriš misli, a onda dođeš kući i spremiš si ručak ili večeru od onoga što si ubrao.