Jedna od zapaženih mladih umjetnica iz Zadra s nama je podijelila brojne detalje o svojim radovima, a njih svakako morate vidjeti uživo u Kneževoj palači na izložbi Zadarski salon mladih. Zvonimira Karavida voli igru svjetla i teksture

Što nam možeš reći o svojim radovima na Salonu?

- Na Salonu sam izložila "Staklene periske", seriju skulptura inspiriranih monumentalnošću i krhkom ravnotežom ovih endemskih školjki. Instalacija se sastoji od sedam periski postavljenih na kamena postolja, pri čemu se tri bezbojne skulpture poigravaju sa svjetlom i teksturom, dok četiri tamne stvaraju dubinu i kontrast.

Koristeći tehniku staklene fuzije, oblikovala sam forme u kojima se reflektira dinamika mora, pozivajući promatrača na osobnu interpretaciju i povezanost. Svaka periska je jedinstvena, stvorena intuitivnim postupkom "crtanja" teksture po staklu.

Ovaj rad istražuje odnos prirode, svjetlosti i promatrača, ali i dublje teme poput krhkosti i otpornosti, ne samo periski kao vitalnog dijela morskog ekosustava, već i osobnih dualnosti koje proživljavam u vlastitom stvaralačkom procesu i osobnom životu. Kroz ovu instalaciju želim potaknuti promišljanje o povezanosti svih oblika života i našoj odgovornosti za očuvanje prirodne ravnoteže.

Iako su skulpture statične, one oživljavaju kroz interakciju sa svjetlom i promatračem, evocirajući sjećanja i osobna značenja.

Zadovoljna sam postavom svojih radova jer prostor savršeno odgovara mom minimalističkom izrazu.

Iako su skulpture statične, one oživljavaju kroz interakciju sa svjetlom i promatračem, evocirajući sjećanja i osobna značenja. Baš zato smo ih smjestili ispred prozora kako bi ih dnevno svjetlo osvjetljavalo tijekom dana, stvarajući stalne promjene u njihovom izgledu. Taj suptilni ritam i dinamika čine ih vizualno promjenjivima, a kako se promatrač kreće oko njih, one se neprestano transformiraju u odnosu na svjetlo i prostor.

Kako ti se čini postav; je li te iznenadilo bogatstvo naše umjetničke scene?

- Postav mi se jako svidio, osjetila se velika raznolikost izraza i pristupa, što pokazuje koliko je zadarska umjetnička scena živa i dinamična. Nije me previše iznenadilo to bogatstvo jer znam koliko talentiranih umjetnika djeluje u Hrvatskoj, ali je svakako bilo inspirativno vidjeti kako svaki od nas promišlja vlastiti medij i kontekst u kojem stvara.

Ovakve izložbe su iznimno važne jer daju platformu mladim autorima i omogućuju dijalog među umjetnicima i publikom.

Posebno mi je bilo drago na otvorenju susresti se s kolegama iz Zadra, ali i onima koji su iz ovog grada, a sada djeluju drugdje.

Ovaj Salon pokazao je da nas ima mnogo i možda otvorio neka važna pitanja, poput nedostatka prostora za stvaranje. Vjerujem da bi se neki od umjetnika koji su izlagali, a ne žive u Zadru, rado vratili u svoj rodni grad kada bi im osnovni uvjeti za rad bili olakšani.

Ovakva okupljanja pokazuju da postoji snažna scena koja zaslužuje podršku, i nadam se da će i grad prepoznati potrebu da uloži napore u njezino njegovanje.

Biti mlada umjetnica u Zadru 20 godina nakon posljednjeg Salona mladih – Kako izgleda dnevna rutina jedne umjetnice i vidiš li se u Zadru i za pet godina?

- Biti mlada umjetnica (iako sam to samo još jednu godinu haha) u Zadru znači stalno balansirati između kreativnog rada i praktičnih izazova koji dolaze s ovim pozivom.

Moja dnevna rutina je nepredvidiva, neki dani su posvećeni radu u ateljeu, eksperimentiranju s materijalima i tehnikama, dok su drugi ispunjeni administrativnim obavezama i umrežavanjem.

Zadar mi je važan jer je dio mog identiteta i inspiracije, ali je istovremeno izazov raditi i stvarati u sredini koja nema toliko prilika kao veći gradovi.

A... za pet godina?

Voljela bih ostati povezana sa Zadrom, ali i ostvariti suradnje izvan granica grada.

Mislim da je današnji umjetnički svijet jako fluidan, pa se ne ograničavam, vidim se tamo gdje će moj rad imati prostor za rast.