Nakon sjajnog koncerta u Zadru, koncert "Tomislav Ivčić 30 godina nakon" bit će održan 2. studenog u dvorani Vatroslava Lisinskog. Uoči koncerta, u "Diskografskoj spajalici" donosimo razgovor s Izabelom Vrtar, te izjave nekih od sudionika koncerta.

U jednom od razgovora o tati Tomislavu, rekli ste mi kako je bio dug vremenski period u kojem niste slušali pjesme svoga oca. Zanima me kako sada s odmakom gledate na tatine pjesme? Kako ste se osjećali kada ste vidjeli više od 10.000 ljudi ispred crkve sv. Donata? Te večeri rijeka ljudi došla je na Forum kako bi ponovo čuli i pjevali pjesme Vašeg oca.

- Osjećala sam se ponosno. Vi i ja smo pričali o tome i to je bio dan prije koncerta. Kada smo nas dvoje tada razgovarali, još sam bila pod nekim uzbuđenjem i neznanjem što će se točno dogoditi baš na sam dan koncerta. Shvatila sam što se dogodilo tek nakon koncerta kada sam vidjela snimke i fotografije i taj Zadar, toliko lijep, elegantan, onakav kakav bi ga moj tata htio vidjeti. Ta cijela kulisa njegovih pjesama u novom predivnom ruhu Saše Miočića. To je bilo kao da neke od tih pjesama čujem prvi put. Kao da sam na Sanremu i slušam pjesme koje su napravljena danas za danas i rekla sam: "Ponos". Ponos, jer takav opus je nešto što ja cijelo vrijeme dok nisam slušala tatine pjesme nisam čak niti sebi priznavala, a kamoli njemu. Zapravo mi je drago da je on u fokusu, a ne moje emocije, emocije mame, sestre, brata nego samo on. On i samo on i to se sve slilo u taj 17.8. u Zadru.

Teško je opisati činjenicu da kada nestane osoba koju toliko voliš, koja ti je tata, a ti imaš 12 godina i svaki radio koji se upali nakon par minuta čuješ njegov glas, a on nije tu i više nikad neće doći. Nije ovaj put otišao na turneju dva- tri mjeseca, nego se više nikada neće vratiti (suze) i onda barem pokušaš sam izbjeći to ponovno vraćanje traumi koja je dugo, dugo trajala. Osim toga pjesme mog oca često su imale u sebi, užasno, rekla bih proročke stihove. "Lipi moj grade, uvik te se sitin. I pismu ovu poklanjam ti ja, nek je mladost zapiva s tobon kad već ne mogu ja…" ili recimo stihovi pjesme  "Tamo gdje sam rođen", … "A moja dobra majka i moja braća još me čekaju".

U pjesmi 'Zapivajmo noćas u konobi' moj otac je napisao: "I onda kada ne bude nas bilo, pivat će se pisme naše"… To je splet svih tih tema zbog kojih je meni to bilo užasno teško slušati. Nije mi ni sada svejedno. Rasplakala sam se slušajući naknadno Vašu emisiju iz Zadra u kojoj sam gostovala. Plakala sam od početka do kraja emisije. Ovaj put više zbog ljepote nego zbog tuge i boli. Plakala sam zbog svih lijepih riječi glazbenika koji su u Vašoj emisiji oni uputili mome ocu. (suze)
 
Naziv koncerta koji će biti održan u KD Vatroslava Lisinskog je "Tomislav Ivčić 30 godina nakon". No, sve te godine pjesme Vašeg oca postale su važan dio života mnogih ljudi. Neke od pjesama koje je napisao Vaš otac često se pjevaju u posebnim - značajnim prilikama i naravno na feštama. 
 
- Nekako u tom silnom tatinom opusu naravno da se istaknulo par pjesama, kao i većine autora i kantautora, koji su rjeđa vrsta u Hrvatskoj. Sve ove godine da su i htjeli glazbenici nisu mogli ne pjevati 'Večeras je naša fešta' na feštama od Istre do Dubrovnika. 'Zapjevajmo noćas u konobi', 'Tuđi čovik nikad neće znati što to veže'... Postoje ti neki stihovi koji se nisu samo pjevali, nego su dio gradskih murala.

Na otok kad se iskrcaš na zidovima piše: 'Tamo gdje sam rođen' i slično, ali mi je drago da su i neke druge pjesme pogotovo nakon koncerta, ali i prije toga i dalje ostale u žiži, kao što je recimo: 'Najljepša si' za koju mi mnogi izvođači govore da je danas pjevaju jer je publika traži. I dalje vlada potreba za tom pjesmom. Pa, recimo 'Gorka rijeka' koja je imala svoje zlatno vrijeme tada, sada u novom ruhu zvuči potpuno drugačije. Pjesme su ostale. Da li mi to iznenadilo? Je, ja sam jako skromno ušla u pripreme za taj koncert sa željom napraviti nešto lijepo za tatu i Zadar.

Za jednu suradnju, odnosno gostovanje na zadarskom koncertu bilo je dosta upita. Zašto na koncertu na kojem se izvode pjesme Tomislava Ivčića nastupaju Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac. Malo ljudi zna da su Ivana i Marija kao djevojčice pjevale prateće vokale tati Tomislavu. 
 
- Je, ja se njih sjećam kao dijete. Sjećam se njih i kolegice tada iz Zvjezdica. Već tada su imale prekrasne glasove i nevjerojatni talent. Meni je iznimno drago da su njih dvije izvele 'Stop the War in Croatia' i donijele taj jedan poseban izričaj koji pjesmi nije naškodio, nego ju je tako moćno predstavio. Mislim da bi moj otac, ako bi ičime bio zadovoljan, s novim aranžmanima koje smo napravili bio jako zadovoljan. Novim aranžmanima njegovih pjesama pokazali smo koliko su njegove pjesme široke, za koji širok dijapazon autora su, koliko se aranžer može s njima poigrati i doraditi ih da zvuče, evo danas kao da su napisane 2023. iako su napisane prije 50 godina.

Moj otac je uvijek davao priliku mladima. On je bio taj koji je sam svoje pjesme aranžirao nanovo nakon nekoliko godina kako bi bile više u duhu vremena. Tako da smo birajući izvođače, birajući pjesme i aranžmane išli tim njegovim putem, vizionarskim, kakav je on zapravo i sam bio. Sjećam se bili smo u Istri kod prijatelja, a tata je rekao: "Upalite Dnevnik". To je bilo ljeto. Mislim da je bio osmi mjesec ili kraj sedmoga. Odjednom se u Dnevniku pojavila pjesma "Stop The War in Croatia", pjesma za koju mi nismo imali pojma, i taj emotivni spot. I dan danas kad ju čujem (suza)… to je jedna od pjesama na koju ne mogu ostati imuna. Mi smo gledajući Dnevnik bili šokirani. To je za nas bilo veliko iznenađenje. Tata je to valjda dan prije napisao, brzo su to snimili u Mimari. I evo poslije toga smo to gledali na CNN-u, BBC-ju. 

Proširilo se. Taj glas koji je bio glas ranjene Hrvatske.

Glas koji je poslan svijetu. Ogromna količina glazbenika, tadašnjih sportaša su se priključili inicijativi "Stop the War in Croatia". Danas mi se čini to nemoguće napraviti uz svu silinu društvenih mreža. Tada iz Hrvatske zahvaljujući tatinoj pjesmi i poruci o istini svi su znali što se kod nas događa. Stvarno sam ponosna na to. 
 
Vaš otac radio je na glazbenom projektu "The World is Blind" u koji su trebali biti uključeni Placido Domingo, Tina Turner i Goran Ivanišević. Koliko znam. snimio je i album, glazbeni materijal pod nazivom "Duo Pegla – drugi dio" i to nikada nije objavljeno. Što je s tim snimkama? Hoće li one biti objavljene?
 
- Imamo snimku 'The World is Blind' koju su snimili moj tata i Goran Ivanišević u to vrijeme mladi i perspektivni tenisač. 'Duo Pegla' je jedan od najuspješnijih albuma moga tate. To je bila parodija meksičkih pjesama i narodnjaka. Potpuno van njegovog stila, ali on je bio veliki zafrkant u privatnom životu, ma i u javnom i te pjesme su tako i rađene i inspirirane punicom, prijateljima … U tim druženjima u nekim noćima se dogodila i pjesma 'Mi imamos mnogos problemos'.

U pravu ste, postoji drugi dio njihovog albuma i podjednako je zabavan kao i prvi. Dajete mi za razmišljanje, jer sad je sve i jednostavnije postoje streaminzi, postoje načini na koji možda te snimke jednostavnije mogu doći do publike. Znam da tata nije zaslužio da ja to čuvam u ladici.

Pa evo, sad ste me javno prozvali. Vidjet ću što ćemo napraviti s tatinim neobjavljenim snimkama.