Pjevačica dugogodišnje karijere i iznimnog glasa stiže nam u klub Arsenal u Zadru u subotu, 7. ožujka. Bit će to večer za pamćenje. Ne propustite koncert povratka u najljepše vrijeme i divna sjećanja koja je najlakše probuditi uz jedinstvenu Jasnu Zlokić!

Stotine tisuća prodanih ploča i držanje vrhunske kvalitete do današnjeg vremena dokaz su bezvremenske popularnosti Jasne Zlokić. Večer će biti rezervirana za romantične pjesme i bezvremenske hitove poput: „Skitnica“, „Ja sam ti jedini drug“, „Ne znam koji vjetar puše“ i mnoge druge.

Gospođo Jasna, dolazite nam baš pred Dan žena! Koliko su vaše pjesme odraz ženskog glasa, koliko u njima ima onih najdubljih, ogoljenih emocija?

- Moje su pjesme romantične, a boja glasa im vjerojatno daje jednu posebnu sjetu, melankoliju. No, pjevam i pjesme buntovničkog tona. Nekako mi se čini da sam uspjela izbjeći neku patetiku - znate ono: volim te, ljubim te, čekam te.

Jednom ste izjavili da uopće niste planirali karijeru, ona se dogodila.

- Zato što mi je bila suđena! Bila sam udana, imala sam dijete, rodila sam s 22 godine, mlada, okolnosti su se posložile... Nikad nisam bila preambiciozna, u smislu da sve podredim karijeri, da nešto baš jako moram. Mislim da je uvijek bolje živjeti bez pritiska, čekati i nadati se da će se sve lijepo razviti. Suprug Boris u poslu mi je dugo bio ''menadžer'' i desna ruka što je, priznajem, imalo i svoje prednosti i mane.

Meni jedna od najdražih vaših pjesama je ona koja vas je na neki način ''lansirala'', a to je nezaboravna Nina nana.

- To je pjesma koja baš svih raznježi, pjesma Zdenka Runjića i Jakše Fjamenga iz osamdesetih. Divna pjesma, koju svi doživljavaju kao uspavanku, a u stvari je i ona buntovna pjesma. Svojevrsna priča djetetu o tome kakav je svijet, što ga čeka. Mislim da sam je otpjevala baš kako treba. 

Kada danas gledate na početak svoje karijere, smatrate li da je prošlo vrijeme zlatnih hitova, jer se sve nekako ubrzalo i kao da se samo ''štanca''?

- Osamdesete su bile zlatne godine, svakako. Velik broj skladbi ušao je, kako se to kaže, u antologiju. No, postoje albumi u kojima nećete imati hit do hita. Nažalost, danas se sve gleda kroz prizmu hitova. Hiperprodukcija ne daje dovoljno prostora za sve pjesme i sve izvođače i u ovoj maloj državi kao što je naša. Gužva je u ''kaznenom prostoru'' i nije se lako prezentirati. Ali vrijedi pokušati.

Surađivali ste sa zaista velikim autorima.

- Tako je, uvijek volim naglasiti koliko su nam važni legendarni autori. Jedan Zdenko Runjić, Đorđe Nonković, Rajko Dujmić, sve su to neponovljivi ljudi. Ne vidim traga jednom takvom autorskom kapacitetu u današnjem vremenu. Oni su stvorili velika djela u zabavnoj glazbi. Zahvalna sam što sam pripadala generaciji koja je imala čast surađivati s tim autorima. A danas? Način konzumacije glazbe se promijenio. Novi je to pristup životu uopće. Onda se u to uklapa i glazba, to ide ruku pod ruku.

Predizvođač ispred 50 centa - ma kako ste samo to proživjeli, vjerujem da vam je to bio jedan od posebnijih nastupa? I to uz jedan tako pomaknut nadimak - J Zlo!

- To je bio meni jedan od najboljih nastupa u životu, vjerujte (smijeh). Bila je samo jedna pjesma, ali ta mlada publika, ta energija, tu nema glume - mladi su bez kompromisa, mogla sam biti izviždana, ali nisam, upravo suprotno. Nered i ja smo to odradili jako dobro. Netipični nastup i sjajna reakcija. To bi svakome poželila tko se bavi ovim poslom. Divno iskustvo. 

Prije dvije godine u Arsenalu bila je večer za pamćenje. Ljudi su uživali, ali dalo se primjetiti kako i vi uživate na pozornici. Možda je to ona formula dugotrajne karijere?

- Bez toga nema ničega. To je prožimanje emocija, kontakt koji se ostvaruje na specifičan način. Ako vi kao glazbenik ne dajete sebe u potpunosti, ljudi će to itekako osjetiti. Gradite povjerenje, cjelinu. Nisam animator poput nekih izvođača, želim opustiti publiku i donijeti im jedan trajan doživljaj. Eto, možda je to dobra pozivnica. Vidimo se u Arsenalu !

ULAZNICE za koncert možete kupiti i online ovdje.