O glazbi, posvećenosti karijeri, prijateljstvu sa Šabanom Šaulićem - uoči večerašnjeg nastupa u klubu Arsenal razgovaramo sa Halidom Bešlićem!

U Zadru ste uvijek rado viđen gost i vaši su koncerti i više nego odlično posjećeni. Što ovog puta spremate zadarskoj publici?

Zadar je poseban grad i zato mi je posebno drago da imam svoju publiku tu u tolikom broju. Spremam im najbolje od Halida. 70 posto istih pjesama sviram u svakom gradu a 30 posto prilagodim jer neke moje pjesme ljudi više vole u nekom kraju nego drugdje.  

Iza vas je dugogodišnje glazbeno iskustvo i za pretpostaviti je da se na pozornici osjećate kao doma. Imate li kakvu posebnu rutinu uoči svakog koncerta?

Nemam nešto posebno, pazim malo što jedem i pijem taj dan, zbog glasa. Ja sam stara škola, nemam neke posebne pripreme i performanse, uzmem mikrofon i pjevam. Mene ljudi ne gledaju, već slušaju (smijeh).

Što je, po vašem mišljenju, ključno da „kliknete“ s publikom?

Svaki put pjevaš pred drugim ljudima i bitno je uspostaviti taj kontakt s njima. Ljude jednom možeš prevariti možda, ali ako hoćeš ponovno doći u neki grad pjevati taj tvoj odnos prema publici mora biti iskren. Publika sama pravi atmosferu, bez njih je sve smiješno.

Već duže vrijeme imate prateći bend u istoj postavi. Možete li ih kratko predstaviti?

Moj bend je sa mnom već 17 godina. Muški dio benda je iz Kaknja, a cure, koje su inače profesorice glazbenog, su iz Zenice. Moja desna ruka je Samir Kadirić, koji svira harmoniku, producent je svih mojih pjesama i već 25 godina smo zajedno.

Nedavno nas je pogodila tužna vijest o smrti Šabana Šaulića, s kojim ste bili bliski. Kakve vas uspomene vežu na njega? (možda neka anegdota)

Šaban je bio stariji od mene 2 godine a desetak godina duže pjeva od mene jer je počeo pjevati još kao dijete. Ja kad sam počeo pjevati on je već bio zvijezda. Znali smo se lijepo družiti, posebno u mlađim danima. Bio je gospodin za stolom, piće, lagana pjesma i druženje. Otišao je jedan čovjek koji je glazbeno zadužio ove prostore u smislu prave narodne glazbe.  

Kakvi su vam planovi za budućnost? Bilo je riječi o tome da selite u Njemačku, gdje ćete uživati u zasluženoj penziji. Hoćete li i dalje nastupati? Što će vam najviše nedostajati?

To je krivo interpretirano u medijima. Moj sin Dino je sa suprugom i djecom preselio u Njemačku a ja sam rekao da ću češće ići u Njemačku sad kad su oni gore. Ja sam napunio 65 godina i po "službenoj dužnosti" odlazim u penziju ove godine, ali neću prestati pjevati jer ne znam drukčije živjeti, pjevati ću dok budem mogao.