Šime Fantela, zajedno sa svojim kolegom jedriličarem Igorom Marenićem, jedan je od najboljih i najuspješnijih zadarskih sportaša, a ima tek 21 godinu. On i Igor u kontinuitetu na svjetskim regatama postižu fantastične rezultate, ove su godine ispunili olimpijsku normu za Peking te osvojili svoje posljednje juniorsko zlato.

Pošto je Igor u Zagrebu gdje marljivo polaže ispite na geodeziji, novinar eZadra razgovarao je sa Šimom i njegovim ocem i trenerom Edom Fantelom koji je u većini slučajeva s momcima po regatama, o rezultatima, uspjesima i problemima zadarskog dvojca iz kluba Sv. Krševan.

eZadar: Šime, reci nam kako je sve počelo, otkuda zanimanje za jedrenje?

Šime: Imao sam 6 ili 7 godina, u vrijeme dok sam se s rođacima često igrao na Uskoku, kad sam vidio drugu djecu u klasi Optimist kako jedre, te sam odlučio probati i svidjelo mi se. Prva regata na kojoj sam jedrio održala se 1996. godine u Splitu i od tada je zapravo sve počelo. Jedrio sam u klasi Optimist do 2001., a onda sam prešao u ovu klasu u kojoj sam i sad, klasu 470.

Otac i sin Fantela većinu godine provode na regatama po svijetu /foto: Mladen Malik

eZadar: Zašto baš u klasu 470?

Šime: U inozemstvu se obično događa da se iz klase Optimist odlazi u klasu 420 kao nekakvu prijelaznu klasu za dvojac, ali Igor i ja smo odlučili odmah prijeći u 470 jer smo mislili da imamo priliku već tada otići na Olimpijske igre u Ateni.

eZadar: Bili ste jako blizu odlasku na Olimpijske igre, ali tada niste uspjeli...

Šime: Ostvarili smo čak i normu za svoju zemlju, ali bili smo druga posada u državi i tako nismo otišli u Atenu. Šteta jer nam je nedostajalo nešto sitno bodova.

eZadar: Zato ste sad u ovom novom olimpijskom ciklusu sve to obilato naplatili i ostvarili normu početkom srpnja u Portugalu...

Šime: U Portugalu smo znali da možemo biti u prvih deset, ali svejedno smo osjećali lagani presing jer smo trebali ući samo u Zlatnu skupinu među 35 jedrilica. Iako uvjeti nisu bili idealni u kvalifikacijama ipak smo uspjeli, pa smo u nastavku natjecanja bili rasterećeni nekakvog pritiska i na kraju smo završili na šestom mjestu.

eZadar: Kako je nastala ta dobitna kombinacija Fantela - Marenić?

Šime: Igor i ja se znamo još od vremena kad smo jedrili u klasi Optimist, jedrili smo u reprezentaciji zadnje četiri godine, od '98. do '01. Bili smo zajedno na četiri svjetska prvenstva i već tad smo postali jako dobri prijatelji, pa kad je došlo vrijeme biranja klase odabrali smo klasu 470. On se tad preselio sa Cresa u Zadar, završili smo zajedno gimnaziju Vladimir Nazor u Zadru i praktički smo stalno zajedno, tijekom godine ga vidim više nego vlastitu obitelj. Igor i ja smo kao braća.

eZadar: U bugarskom Burgasu na Svjetskom juniorskom prvenstvu klase 470 osvojili ste svoju osmu juniorsku medalju...

Šime: Neko vrijeme smo se mislili hoćemo li uopće ići u Bugarsku, ali pošto nam je to bilo zadnje juniorsko prvenstvo odlučili smo otići u stilu i sve se super završilo, osvojili smo zlatnu medalju. Međutim, bila mi je to jedna od težih regata jer smo imali malo vremena za odmor poslije portugalskog Cascaisa gdje smo izborili olimpijsku normu. Bilo se jako teško motivirati i odraditi tu regatu do kraja.

eZadar: Jedrenje je generalno engleski sport, koliko često nailazite na čudne odluke sudaca i favoriziranje engleskih posada?

Edo: Englezi su u jedrenju svugdje prisutni , imaju cijelu svoju strukturu i u sudačkoj organizaciji i u rukovodstvu...tako se često događa da mi dođemo na regatu gdje nama hrvatskih sudaca ni voditelja regate, i onda je normalno da imate status "indijanca". Ali na to smo već navikli.

eZadar: Novinu u jedrenju prestavlja Medal race...

Edo: Da, to je uvedeno prvenstveno radi Olimijskih igara jer je jedrenje problematičan sport za prikazivati na televiziji. Pošto u prosjeku regata traje 5 do 10 dana trebaju se zbrajati svi ti rezultat, pa je gledatelju često komplicirano pratiti poredak. Zato su iz federacije napravili da u zadnju utrku tzv. Medal race starta najboljih 10 posada koje su tada praktično izjednačene da samo natjecanje bude još uzbudljivije za gledanje.

eZadar: Umoriš li se od stalnog putovanja po svijetu? Ove ste godine imali jako malo slobodnog vremena...

Šime: Pa koji put bude naporno putovati, ali uglavnom je zanimljivo vidjeti nove zemlje. Da mi nije zanimljivo ne bi se time bavio.

eZadar: Tko financira odlaske na putovanja i sve troškove tijekom regate?

Edo: Glavna dva financijera su Grad Zadar, čija sredstva nisu velika, ali su značajna i redovita što nam je jako važno, te Hrvatski olimpijski odbor koji plaća one veće regate. Tu i tamo uleti i koji sponzor, a i mi smo sveli troškove na minimum.

eZadar: Koji su planovi za do kraja godine?

Edo: Do 15. listopada momci će rješavatiti svoje fakultetske obaveze, a onda ćemo tu u Zadru održati jednomjesečne pripreme i za državno prvenstvo koje će se jedriti u Splitu krajem listopada. Nakon toga odlazimo na pripreme u Portugal zato jer su tamo uvjeti dosta slični onima u Australiji gdje će se održati sljedeće svjetsko prvenstvo. U Zadru imamo problem s manjkom vjetra, tj.nema žestokog vjetra, velikog vala i jake struje, a to su uvjeti koji nas očekuju u Melbourneu.

eZadar: Šime, studiraš na ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kako stigneš uskladiti fakultetske obveze i jedrenje?

Šime: Očistio sam drugu godinu i lani upisao treću, nisam bio baš puno po predavanjima jer je ova godina bila podređena ulasku na Olimpijadu, ali se nadam da ću sad u rujnu dati koji ispit. Igor i ja živimo u domu na Savi kad smo u Zagrebu, ministar Primorac nam je odobrio da kao sportaši prve kategorije imamo mjesto u domu "Stjepan Radić", pa mu se zahvaljujem i ovim putem. Što se tiče profesora, oni uglavnom imaju razumijevanja za nas sportaše i znaju nam često izaći u susret na ispitima.(smijeh)

eZadar: Imaš li curu i kako ta veza funkcionira na daljinu?

Šime: Imam curu, nije baš bajno ovako na daljinu, ali ne možemo to promijeniti. Uglavnom se dopisujemo preko skypa, hvala Bogu na tome!