Nakon dvije godine Hladno Pivo održalo je koncert u Zadru, pune Jazine odzvanjale su od zvukova gitara, a frontman benda Mile Kekin svojim je raznovrsnim vokalnim dionicama doslovno bacao ekipu u trans. Malo manje od dva sata energične svirke gotovo nikoga nije ostavilo ravnodušnim, Pivo na pozornici i pivo u ruci još uvijek su najbolji recept za zabavu

Par sati prije koncerta i nakon par sati čekanja ispred dvorane dočekali smo veselu ekipu iz Hladnog Piva. Naime, dečkima se na putu za Zadar pokvario uredno servisirani kombi, pa su malo zakasnili (op.a. ako je 2 i po sata malo?) Na sreću, problem su nekako uspjeli otkloniti pa svirka nije došla u pitanje, kao ni već ranije ugovoreni intervju. Mile je veselo doskakutao do nas, objasnio nam što se dogodilo i ugodni razgovor je započeo.

Dobro došli u Zadar, nakon dvije godine ste ponovno tu, kako se osjećate, je li vam drago što ponovo svirate pred zadarskom publikom?

Pa je, pratio me osjećaj da smo ljudima ostali dužni jedan pravi koncert i promociju ''Knjige žalbe''. Nekako se dogodilo da na prošlogodišnjoj turneji nismo uspjeli uklopiti Zadar i zbog toga mi je bilo jako žao. Razlog tome je što ovdje sviramo u sportskoj dvorani pa je teško bilo pronaći neki odgovarajući datum, tako da dolazimo sa zakašnjenjem.

Dvadeset godina sviranja je iza vas, odakle izvlačite motiv za izlazak pred publiku?

Mi u principu imamo ideju svirati puno dok god imamo novih pjesama, smisao benda je predstavljanje novih pjesama. Naravno, uvijek ćemo svirati i stare stvari za one fanove koji nas duže prate, ali radimo pjesme za novu ekipu, za novu publiku, želimo privući i druge ljude, ne želimo se ponavljati sa starim hitovima.

Nagrađeni ste sa tri ''Zlatne koogle'', i nominirani ste za tri ''Porina'', koliko vam to znači?

Pa znaš šta, ja uvijek kažem da ako već postoji neka nagrada onda je lijepo da je dobijemo mi (smijeh). Iskreno rečeno sumnjam da nam to može donijeti nešto posebno, osim nekakvog marketinškog promicanja. Drago mi je da smo nominirani za Porina i da je konkurencija jaka, TBF je prošle godine izdao odličan album, Jinxi su također napravili super album, i neće mi biti žao ako nagradu uzme netko drugi.

Vidite li veliki koncert na Jarunu, najavljen za 20. rujna, kao krunu svoje dvadesetogodišnje karijere?

Na neki način da, jer smo jednu od svojih prvih svirki, prije dvadeset godina trebali imati na Jarunu. Sjećam se da smo išli tramvajem, dogovor je bio da mi donesemo pojačalo, a da nas instrumenti tamo čekaju. Sjećam se da nam bubnjar te grupe s kojom smo imali ''deal'' na kraju nije htio posudit bubanj pa je sve propalo i da smo se onako tužni i razočarani vukli nazad u kvart. S tim će se koncertom na neki način zatvoriti taj krug, evo nas opet na Jarunu, dolazimo sa kompletnom svojom opremom i nadam se da će biti jako dobar party. Najavilo se puno ljudi koji nisu iz Zagreba i bit će možda čak i organizirani prijevoz na koncert iz drugih gradova.

Vaš zvuk i izričaj je dosta evoluirao kroz godine, nerijetko pjesme imaju socijalnu tematiku, s čime ste konkretno nezadovoljni u Hrvatskoj, što bi ste promijenili?

Mislim da je situacija sada, koliko se god mi svi volimo žaliti, puno bolja nego onda kada smo mi kretali sa bendom. Promijenio bih jedino stav mladih ljudi prema politici, mislim da mladi nisu ni svjesni koliku moć imaju i koliko mogu toga promijeniti ako se pokrenu. Ne sviđa mi se ta apolitičnost, sa više angažmana bi se puno toga dalo promijeniti u Hrvatskoj. Mislim da su to najbolje pokazali učenici i studenti , koji su se konačno digli na noge i nadam se da sad vide da se stvari mogu promijeniti.

Pogled unaprijed, dosta granica ste već probili za jedan punk bend, što još možemo očekivati od Vas?

Mi uvijek pokušavamo napravit dobar album, i onda se sve ostalo vezuje uz to, dođe samo po sebi. Nama su ljudi davno već nametnuli neke granice, kao ''vi nikad nećete moći svirati u velikoj dvorani, vi niste takav bend.. tralala'' mi samo radimo pjesme najbolje što znamo, a te nametnuite barijere same padaju. Ne znam, možda za pet godina budemo klapski bend, bez gitara, ne znam kamo idemo niti što se tiče muzike niti nivoa popularnosti.

Donedavno ste svi radili neke druge poslove, sad isključivo svirate, možete li živjeti od toga?

Pa da, poslije ''Šamara'' smo se odlučili posvetiti glazbi i zasad to dobro ide, ali to ne mora značiti da za par godina opet nećemo morati nazad na posao, zasada, da se pohvalim, funkcioniram i živim od glazbe. Bez obzira na to, još uvijek smo nezahvalni za banke, neće da nas kreditiraju jer nemamo stalne prihode.

Kako vidite rock scenu u Hrvatskoj danas?

Mislim da se pojavilo nekoliko mladih bendova koji su osvježili scenu npr. Stillness, Gatuzo itd. Sad smo treba vidjet koliko među njima ima strpljivih i ustrajnih , postoji niz faktora zbog kojih se teško probiti u Hrvatskoj, od izdavača do malih tiraža pa sve do manjka klubova i dalje da ne nabrajam, al' kažem, ako si uporan i strpljiv možeš uspjeti.

Morate malo pohvaliti i zadarsku ''Alergiju''...

Super bend, prijatelji smo, drago mi je da večeras sviraju sa nama, sa Stipom Bujasom se znamo već dugi niz godina, uvijek nam pomaže kad smo u Zadru. Nadam se da će uspjeti napraviti pomak, i da će se za njih čuti i šire, na globalnom planu.

Svirali ste po cijelom Balkanu, u Srbiji, Bosni, Makedoniji, Sloveniji, vole li vas ljudi i tamo kao u Hrvatskoj?

Odlično smo prihvaćeni i tamo, kao i bilo gdje drugdje, u principu nemamo nigdje problema sa fanovima, svi pjevaju od početka do kraja, svi znaju sve pjesme. Tome je dosta kumovao i internet koji je probio medijske granice, što je za nas jako dobro. Imamo jako puno fanova izvan Hrvatske, dužni smo napraviti koncert u Beogradu i ispromovirati ''Knjigu žalbe''. U Sloveniji sviramo jako često, nešto se priča da bi na jesen mogli otići i u Njemačku i vidjeti da li tamo ima dovoljno fanova za par koncerata.

Za kraj, vaša glumačka karijera? Jeste li zadovoljni ulogom u ''Bitangama i princezama'' ili imate veće ambicije?

(Smijeh) Mislim da sam zadovoljio očekivanja redatelja, barem mi je tako rekao, a sad za nešto drugo ne znam, vidjet ćemo. Uskoro ću se pojaviti u novom filmu Vinka Brešana ''Žena bez tijela'', ne znam kuda će me to odvesti, nemam još nekih konkretnih poziva, ali evo, ovim se putem nudim redateljima.

---

 

Samo desetak minuta razgovora sa Milom dovoljno je da se čovjek razvedri, jednostavan je i simpatičan, razgovorljiv i susretljiv. Mile Kekin ničim ne odaje da je jedna od obožavanijih rock zvijezda u Hrvatskoj. Rekli bismo u žargonu - skuliran tip.