Krv, znoj i suze

Marko Banić prošle je sezone uvršten u drugu najbolju petorku ACB lige, natjecanja kojeg mnogi poslije NBA lige svrstavaju u sam vrh kvalitete svjetske košarke. Marko je svoj košarkaški put započeo baš tu, u Zadru, na betonu ispred zgrade, i nakon litara i litara prolivenog znoja sa 24 godine već je ostvario više nego što su mnogi ostvarili u cijeloj karijeri.

Marko je sa samo 21 godinom (op.a. 2005. godine) bio najbolji igrač Zadra i velike zasluge za povratak naslova u Jazine nakon 19 godina idu baš njemu. Nakon šampionske sezone u dresu Zadra, Marko se hrabro otisnuo put Pirineja, izborio reprezentativni dres, a sa klubom iz Bilbaa ove je sezone ostvario najveći uspjeh u povijesti kluba. Marko Banić je živući dokaz da su skromnost, poštenje i bespoštedni rad najbolji recept za uspjeh.

Marka smo uhvatili u dvodnevoj pauzi za vrijeme napornih priprema za kvalifikacijski turnir za Olimpijadu koji će se održati u Ateni. Rado se odazvao našem pozivu, a razgovor ugodni zakazali smo kao pravi kauboji - na Narodnom trgu, točno u podne.

Za početak, vratimo se malo na prošlu sezonu, vrlo uspješnu za vas i za vaš klub.

Bilbao je ove sezone ostvario svoj najveći uspjeh u povijesti, završili smo prvenstvo kao šesti, dugo smo bili u samom vrhu i ostvarili smo plasman u Eurokup (ex Uleb kup) što je velika stvar ako uzmemo u obzir da se Bilbao natječe u ACB ligi tek četiri godine.

Izabrani ste u drugu petorku ACB lige, po toj logici vi ste treći ili četvrti centar jedne od najboljih košarkaških liga na svijetu, koliko vam to znači?

Da, to je veliko priznanje za mene, rastao sam zajedno sa tim klubom i usporedno sa uspjesima kluba rasla je i moja karijera i sad je došlo i to priznanje. Zadovoljan sam svojim ovosezonskim igrama, ali želim igrati još bolje i ostaviti traga u Španjolskoj. Već sam nekoliko puta to rekao i ponovit ću opet: Španjolska je moj NBA!

Kao ste doživjeli Bilbao kao grad, Baski znaju biti nezgodni prema strancima ?

Uživam u Bilbau koji je prekrasan grad, ljudi su specifični, ali su me primili kao svoga pa se tamo osjećam kao doma. Uz trenera i još jednog igrača još samo ja imam svoj fan klub osnovan od navijača. Dakle, zavoljeli su oni mene i ja njih.

Reprezentacija, dosad ste uvijek bili jedan mali korak od povratka na veliku scenu, što nedostaje Hrvatskoj da bi ostvarila neki značajniji uspjeh?

Možda nam je dosad nedostajalo iskustva, ali sad s pravom možemo biti optimistični, svi igrači koji su u reprezentaciji imali su dobre sezone, stariji smo godinu dana, iskusniji smo, mislim da u neko skorije vrijeme možemo napraviti nešto veliko. Osobno kad pogledam unatrag, nisam zadovoljan svojim igrama na prošlom Europskom prvenstvu, mislim da sam mogao dati puno više, možda je bilo malo treme, pritiska. Bilo je to moje prvo veliko natjecanje, cijela nacija te gleda, želiš se dokazati, i možda sam onda u svemu tome malo izgorio. Sad sam godinu dana iskusniji, imam puno više jakih utakmica u nogama i vjerujem da će biti bolje.

Kako doživljavate izbornika Repešu?

Mislim da je on najbolji Hrvatski trener, to je čovjek koji zna sve o košarci, osjeća kemiju u momčadi, koji je veliki radnik, veliki borac i veliki karakter prije svega. Sigurno da je dobro imati jednog takvog trenera, to nam puno znači. Igrači imaju ujednačenu minutažu, ritam koji on preferira jednostavno iziskuje puno napora, koncentracije, trošenja u napadu i u obrani i ne možeš odigrati kvalitetno više od 20-25 minuta u tom ritmu.

Kako ocjenjujete protivnike na kvalifikacijskom turniru za Olimpijadu?

Sigurno da je Portoriko opasan, ako im dopustiš u stanju su razmontirati svakoga. Objektivno, mi jesmo kvalitetnija ekipa od njih, ali pristupom i čvrstim ulaskom u utakmicu moramo odmah pokazati tko je 'gazda' i onda pobjeda ne bi trebala doći u pitanje. Ista je situacija i s Kamerunom, jednostavno ih treba razbiti pristupom. Kasnije se križamo s Kanadom ili Slovenijom, sve su to kvalitetne ekipe, sa po nekoliko NBA igrača, i tu će odlučivati nijanse.

Kakva je atmosfera u reprezentaciji, jeste li svi uvjereni u uspjeh?

Mi u reprezentaciji smo svi na istoj valnoj duljini i svi vjerujemo da možemo ostvariti taj cilj, svakome od nas je san zaigrati na Olimpijadi, i svi smo gladni uspjeha. Veliki se pritisak stvorio, dugo smo bez velikih natjecanja i onda je teško igrati opušteno, a poznato je da kad si opušten igraš najbolje. Ja bih bio najsretniji kad bih uspio svoje dobre igre u klubu oplemeniti dobrim igrama u reprezentaciji i kad bi uz sve to došao momčadski uspjeh.

U reprezentaciji su dva Marka iz Zadra, osim vas tu je i Marko Popović.

Pope je ovih nekoliko utakmica odigrao stvarno fascinantno, on je naš glavni igrač, to se zna. On je pravi vođa na terenu, i njemu ide zadnja lopta. Čovjek je od povjerenja i način na koji je odigrao ove daje nam dodatno samopouzdanje pred Atenu.

Zadru je sljedeća sezona ključna u borbi za Euroligu, već su dovedena neka pojačanja, kakav je vaš dojam?

Drago mi je da se Tocko (op.a. Tomislav Ružić) vratio. Ivanov mi se jako sviđa, borac je, mislim da će se on dobro uklopiti, i da će igrati još bolje nego u Splitu prošle godine. Znam pregovaraju sa Marcelinhom Machadom, on je igrao sa Popovićem u Žalgirisu i Marko kaže da je odličan igrač.

Jeste li pratili igre Zadra prošle sezone?

Ma, non stop sam ja na internetu, putem vašeg portala pratim sve što se događa u klubu, slušam pressice i gledam fotogalerije sa utakmica. Puno mi to znači, navijam, ipak sam tu postao igrač.

Imate li želju vratiti se u Zadar pred kraj karijere?

Sigurno, razmišljam ja o povratku, ali trenutno su moje ambicije usmjerene drugačije, htio bih napraviti nešto u Europi, pogotovo u Španjolskoj, ali sigurno ću se jednoga dana vratiti, pa makar na jednu sezonu.

Kada ste osvojili prvenstvo sa Zadrom sigurno vam je to bilo ostvarenje jednog dječačkog sna. O čemu danas sanjate?

Je, kada smo osvojili taj naslov, osjećao sam se kao da sam na vrhu svijeta. Sad mi je ambicija napraviti što više u Španjolskoj, želio bi se okušati u Euroligi, i dok to ne ostvarim neću stati.

Biste li se voljeli okušati u NBA ligi?

Volio bih se okušati, ali ja sam svjestan svojih mogućnosti i svojih limita, i igrači većih fizičkih predispozicija od mojih nisu tamo uspijevali, ali svakako da bi volio zaviriti u taj svijet, da vidim kako to tamo funkcionira i na terenu i van terena.

Sve rjeđe Hrvatska izbacuje nekog ekstra talenta, zašto je to tako?

Sve je manje djece na igralištima. Recimo kad bih ja završio s treningom, vježbao bih doma u sobi, radio sam, visio na igralištu. Premalo je danas momaka koji su spremni na takvu žrtvu. Neki su drugi prioriteti, a jedini recept za uspjeh u sportu je samo rad, rad i rad.

Vaš mlađi brat, Emilio je talentiran košarkaš, kakvu mu budućnost proričete?

Zbilja je talentiran, igra šutera, nisam ga dugo gledao, ali često razgovaram sa ocem o njemu i izgleda da se stvarno razvija u pravog igrača. Za razliku od mene koji sam više samozatajan, on je pravi vođa na terenu, karakteran je igrač i bude li se nastavio ovako razvijati vjerujem da će jednog dana i on postati prvotimac Zadra, i biti bolji od brata.

Vaša djevojka Ivana je s vama u Bilbau još od prve sezone.

Da, Ivana mi je velika podrška, cijelo je vrijeme sa mnom tamo i odlično se privikla. Da se nju pita vjerojatno bismo stalno ostali u Bilbau, ali ja sam ipak nostalgičan i ne mogu bez Zadra. Patim za Zadrom, vaš portal mi je spas, stalno pratim što se događa, slušam i radio preko interneta, a na zaslonu kompjutera mi je uvijek slika Zadra.