Konačno, nakon tri godine, završena je kompletna rasvjeta u kazalištu i sada smo napokon 'svjetlosno' kompletirani. Mogu reći da je zadarsko kazalište, u tehničkom smislu, sada doslovno otišlo 50 godina unaprijed

Na početku nove dramske sezone 2008./ 2009. Hrvatske kazališne kuće Zadar, razgovarali smo s njezinim ravnateljem Renatom Švoronićem.

eZadar: Iako se Zadar već ubraja među hrvatske metropole, njegovo kazalište se i dalje svrstava pod 'mala kazališta'. Hoće li se to promijeniti u skoroj budućnosti?

Treba svakako uzeti u obzir činjenicu da u Zadru kroz četiri desetljeća nije bilo matičnog teatra, što je bio slučaj i sa nekim drugim sredinama. Dakle, kroz čak 40 godina nije bilo vlastite produkcije, već je zadarski teatar služio isključivo za gostujuće predstave. No kroz posljednje dvije godine, otkako smo krenuli s vlastitim dramskim produkcijama, pomalo se vraćamo na tu kartu hrvatskih teatara. Usporedo s time, kod Zadrana se pomalo vraća i navika odlaska u kazalište, kao što je to i u drugim sredinama, gdje je postojala kontinuirana kazališna produkcija kroz desetljeća.

Što se pak 'malih' i 'velikih' kazališta tiče, osnovna je razlika ta što velika kazališta imaju svoju vlastitu 'veliku' produkciju, te, logično, troše i velike novce na tu produkciju. Stoga je teško da HKK Zadar može lako ući s njima u istu ravnopravnu bitku. Ali mislim da to nije ni potrebno. Svatko ima svoj dio kolača i mi idemo nekim svojim zacrtanim pravcima. Mogu samo kazati da je zadarsko kazalište, od svih ovih manjih kazališta, najdalje odmaklo u smislu tranzicije iz kazališnih kuća u prava gradska kazališta. Bitna je stvar to što mi jedini imamo i vlastite glumce u angažmanu, što također pridonosi napretku Hrvatske kazališne kuće Zadar naspram ostalih.

eZadar: Zadarski kazališni ansambl još uvijek broji 4 člana?

Trenutačno ih je četvero - Jasna Ančić, Mirko Šatalić, Duško Modrinić te Žana Bumber koja je na porodiljnom, a mijenjat će je također jedna naša glumica Helena Kalinić. No mi ćemo, kao i do sad, uzimati ljude po projektu, te će se ansambl povremeno i širiti.

eZadar: Na proteklom sastanku ravnatelja malih kazališta s ministrom Biškupićem, ministar je pohvalio vaš pedagoški rad s mladima, misleći pritom na kazališnu radionicu koja je krenula prošle godine?

Tako je, i to nam je izuzetno drago. Mi smo zapravo jedino kazalište u kojem se dramski prvaci bave pedagoškim radom. To traje već dvije godine, a Jasna Ančić i Mirko Šatalić zaista su zdušno prionuli tom poslu. Oni to rade to s ljubavlju, jer za to je potrebna jedino ljubav i strpljenje, ništa drugo. Ponosni smo što je troje od prošlogodišnjih polaznika dramske radionice pristupilo su ispitima na dramskim akademijama, a, koliko čujem, dvoje ih je prošlo. Tako da se zaista pokazalo kako je radionica ipak polučila nekakav uspjeh.

'Vrijeme je za komediju' - predstava polaznika prošlogodišnje kazališne radionice bila je izvrno prihvaćena

eZadar: Koliko će ove godine dramska radionica primati kandidata?

Okvirno od 10 do 12 ljudi, ne više, jer to je maksimum do kojeg se može s ljudima raditi, a poželjno je da kandidati ne budu stariji od 24 godine. Bit će organizirana mala audicija, o čijem ćemo terminu izvijestiti naknadno, a Jasna i Mirko će, na temelju svog iskustva, odabrati kandidate za koje misle da imaju potencijala.

 

 

eZadar: Kakav je trend odlazaka Zadrana u kazalište?

U Zadru postoji profilirana publika koja zna prepoznati dobro djelo od lošega, i to je dobra stvar. Čini mi se da je trend odlaska u kazalište svake godine sve bolji, te se primjećuje nekakav rast. HKK Zadar ima zaista dobru popunjenost, u prosjeku od 75 do 80 % kapaciteta dvorane.

Možda će apsurdno zvučati, ali mišljenja sam da mi imamo zapravo preveliku dovranu. Čak 620 mjesta je u rangu sa Splitskim teatrom i HNK Zagreb. Mi po predstavi, da se tako izrazim, brzo 'potrošimo' publiku, te za jednu našu premijeru imamo svega 3 do 4 izvedbe.

S druge strane, neka kazališta poput Virovitice ili Siska, imaju puno više izvedbi, jer imaju manju kazališnu dvoranu. Činjenica je da s gledalištem od nekih 150-200 sjedišta, oni imaju i 10 do 15 izvedbi.

Kod nas je dakle, moguće realizirati svega 3 do 4 izvedbe, jer se ona populacija koja posjećuje teatar, brzo 'istroši'. Naposlijetku, ne postoji prisila za odlazak u kazalište, ljudi tamo idu dobrovoljno. No ja ne mogu reći da sam nezadovoljan, jer uza svu ponudu druge zabave, postoji dovoljan broj ljudi koji će izabrati kazalište. Kazalište nije samo edukativno, 'kulturološko' uzdizanje, njegov primarni zadatak je zabaviti publiku. To nije banalizacija kazališta, već je to njegova funkcija oduvijek.

'Mambo italiano' najuspješnija je predstava u produkciji HKK Zadar

eZadar: U više ste navrata spomenuli neadekvatnost prostora u kojima se održavaju predstave, posebice one tijekom ljetnih mjeseci. Radi li se nešto na tome?

Ja stalno naglašavam taj problem. Providurova palača, kao ni Trg pet bunara, koji ljeti služe kao otvorene pozornice, nisu dramski prostor.

Moja je želja, a samnom se slažu i mnogi drugi, da prostor nekadašnjeg ljetnog kina u parku Kapetansko, postane ljetna pozornica. Trenutačno se radi na dogovoru između Sveučilišta i Grada, te je vrlo vjerojatno kako će doći do realizacije te ideje. No realno je očekivati kako će projekt biti u funkciji tek možda 2010. ili 2011. godine.

Takvu ljetnu pozornicu, koja bi imala sve potrebne tehničke i logističke sadržaje, ne bi koristila samo Hrvatska kazališna kuća, već i svi organizatori ljetnih događanja. Mislim da bi uređenje tog prostora bilo idealno rješenje po pitanju ljetnih manifestacija u Zadru.

eZadar: Donedavno su se obavljali veći radovi u velikoj dvorani kazališta. Možete li nam reći o čemu je riječ?

Konačno, nakon tri godine, završena je kompletna rasvjeta u kazalištu. Posao je bio zaista obiman, jer nije riječ samo o postavljanju reflektora, već je bila potrebna i velika priprema cjelokupne infrastrukture. No sada zaista mogu reći kako smo napokon 'svjetlosno' kompletirani. Mogu reći da je kazalište u tehničkom smislu sada doslovno otišlo 50 godina unaprijed.

I ove sezone, kao i prošle, imate dvije predstave u domaćoj produkciji?

Riječ je o predstavama 'Željezo' i 'Staklena menažerija', s kojima ćemo, nakon izvedbi u Zadru, zasigurno gostovati i u drugim gradovima. Naša prošlogodišnja predstava 'Mambo italiano', polučila je zaista velik uspjeh kod publike, te smo diljem Hrvatske imali više od 25 izvedbi. Kritika joj, doduše nije bila baš sklona, no opća je činjenica kako se publici uvijek više svidi komedija nego drama, dok je kod kritičara, u većini slučajeva, obrnuto.

Također mogu najaviti kako ćemo i naredno Kazališno ljeto otvoriti s domaćom predstavom, no s naslovom još ne bih izlazio u javnost.

Radi se intenzivno na vlastitim produkcijama i to je ono što nas zaista izdvaja iz kategorije 'malog kazališta', premda mi to još uvijek jesmo.