Najpoznatiji dramatičar, romanopisac, pripovjedač, pisac za mlade Miro Gavran, suvremeni je hrvatski dramatičar čija su djela prevedena na više od 30 jezika, a njegova djela se igraju u teatrima širom svijeta.

Povod našeg razgovora je taj što je Miri Gavranu u Splitu, 21. travnja uručena 3. nagrada na "Marulićevim danima" za dramsko djelo "Najluđa predstava na svijetu".

eZadar: Gospodine Gavran, dobitnik ste zaista jedne vrijedne nagrade. Jeste li iznenađeni zbog toga?

Miro Gavran: Pa ne mogu reći da sam baš iznenađen, ali da sam zaista sretan zbog toga, to jesam. To nije prvi put da sam primio nagradu na "Marulićevim danima". Inače u posljednjih 14 godina na "Marulićevim danima" do sada sam primio četiri nagrade.

eZadar: Planira li se "Najluđa predstava na svijetu" uskoro izvesti u nekom od kazališta?

Miro Gavran: Na jesen je počinjemo raditi u kazalištu "Gavran" u Zagrebu. Naslovnu ulogu bi igrala moja supruga Mladena. Premijera se predviđa na jesen.

eZadar: Za Vaše književne večeri uvijek se traži stolica "više". Kakvi su Vam utisci i dojmovi...?

Miro Gavran: Iznimno sam sretan kada vidim da je na ulazu toliko ljudi i da se traži "stolica više". To je najbolji dokaz da ima jako puno čitatelja kojima je stalo do književnosti, za dobrim djelom i do kazališta jer svim svojim sam bićem kako kazališni, tako i prozni pisac. Uvijek je to prilika da svojim čitateljima približim neke "svoje svjetove", i da kažem što sam u proteklih 25 godina prošao kao pisac. Inače mene mnogi percipiraju prvenstveno kao kazališnog pisca.

eZadar: Počeli ste pisati vrlo rano, sa nekih 16 - 17 godina?

Miro Gavran: Da. Sa svojih 16 godina, u mjesec dana napisao sam nekih 5-6 kratkih priča. Pisao sam i pjesme. Od tada kada sam krenuo do danas nisam stao. Jako sam zadovoljan jer je to za mene najljepši posao na svijetu.

eZadar: Kako Vi kao pisac gledate na taj posao, odnosno kako pristupate poslu?

Miro Gavran: Nikada nisam pristupio radnom stolu, a da nisam imao nekakvu ideju za pisanje. Nikada na taj posao nisam gledao formalistički, nego je to uvijek bio neki zanos, neka, mogu slobodno reći "strast" i uvijek sam mislio ako da ja podarim svom tekstu emocije, te emocije će prepoznati i čitatelji ili gledatelji, ako je u pitanju kazališni tekst.

eZadar: Vi ste dijete prosvjetnih djelatnika?

Miro Gavran: Upravo tako. Imao sam tu sreću da su moji roditelji bili seoski učitelji i samim tim ja sam se "rodio u školi". Moja starija sestra je bila profesorica književnosti, a četiri godine stariji brat je također jako puno čitao. U tom okruženju to je bila idealna prilika za razvoj "budućeg" pisca. Prijavio sam se na prijemni na "AKFU" u Zagrebu , te sam upisao dramaturgiju i taj trenutak je bio izuzetno važan za mene jer sam se preko noći našao u okruženju ljudi koji se bave kazalištem i umjetnošću. Imao sam sjajne profesore i samim tim imao sam sreću da mi je sve nekako "pošlo za rukom".

eZadar: Vrlo rano ste debitirali?

Miro Gavran: Pa da. Imao sam tu sreću da sam sa 22 godine debitirao sa predstavom "Kreontova Antigona" gdje sam ušao na "velika vrata" u svijet kazališta i umjetnosti. Već iduće 1984.godine, objavljena je moja prva knjiga drama i samim tim sva kazališta počela su igrati moja djela.

eZadar: Nema kazališta u Hrvatskoj koje nije odigralo barem jedan Vaš naslov?

Miro Gavran: Neki čitaju samo moje knjige, a neki igraju samo moje predstave. Gotovo sva kazališta u Hrvatskoj su igrala neki moj tekst osim (nisam siguran) Splita.

eZadar: Koliko nam je poznato niste pisali samo prozu, već ste pisali i poeziju. Imate li na tu temu nešto novo u pripremi?

Miro Gavran: Pa imam nekoliko ciklusa i već duže vrijeme razmišljam da ih "saberem" u jednu knjigu. Shvatio sam da to mogu učiniti tek onda kada napišem još jedan ciklus, pa ću tek onda moći objaviti knjigu poezije.

eZadar: Mogu li kod nas u Hrvatskoj pisci i književnici mogu biti zadovoljni?

Miro Gavran: Načelno rečeno kod nas i nije toliko loša situacija i ne bismo trebali biti nezadovoljni kada je u pitanju proza i poezija. Imamo zaista dobrih pisaca i čitatelji mogu birati. Ne možemo očekivati da jedna mala Hrvatska ima toliko svjetski poznate pisce, kao recimo jedna Njemačka ili Francuska koje su mnogoljudne zemlje.

eZadar: Tako je u Hrvatskoj, a kako je u svijetu?

Miro Gavran: Reći ću vam. Na primjer čak u nekim zemljama poput SAD - a, nemate ministarstvo kulture. Čovjek se sam snalazi sam kao zna i umije. Pisci ostaju na "dobroj volji" financijera ili kako se netko sam uspije probiti.. Često znam spominjati primjer Španjolske. Oni zaista ulažu "u" i "za" kulturu, a to je prije svega "dobitak" za turizam.. Danas vi turistima ne možete nuditi samo more i hotele, već im morate nuditi i kulturne sadržaje.

eZadar: Na što konkretno mislite?

Miro Gavran: Mislim na filmove. Španjolci su u tom pogledu jaki.

eZadar: Vas percipiraju najviše kao dramskog odnosno kazališnog pisca. Jeste li vi radili scenarije za filmove?

Miro Gavran: Drame kao "Zaboravi Hollywood", "Ljubavi Georgea Washingtona" i "Teško je reći zbogom", rađene su u opciji kao televizijske drame. Mogu reći da je bilo ponuda od filmskih redatelja iz Hrvatske, ali bilo je i ponuda od nekih ostalih producenata iz inozemstva, no međutim nije došlo do suradnje.

eZadar: Zašto?

Miro Gavran: Zašto je to tako ne znam. Biti ću iskren. Možda je krivnja u njima, a možda i u meni. Znate, drugi je sistem rada za film. Glupo mi je pisati za "nekoga", po nečijoj "tuđoj" ideji i zamisli. Sigurno je da ostajem otvoren za suradnju. Između ostalog morate priznati da vi sa filmskim scenarijem nikada niste sigurni hoće li se on ikada realizirati, a ovako kada ja napišem neku dramu i kada je netko od kazališta uzme, tada će je i realizirati.

eZadar: Je li  za "dobar" scenario potrebno uložiti dosta vremena?

Miro Gavran: Vi morate posvetiti gotovo godinu dana rada, a za nešto u što niste sigurni hoće li se ostvariti ili neće. Producenti vas jednostavno pozivaju u "neku avanturu" u koju ni oni sami nisu sigurni kako će završiti.

eZadar: Pregovarate li s kime?

Miro Gavran: Imam jednu ozbiljnu ponudu s jednim doista ozbiljnim producentom i trebao bi uskoro počeo pisati jedan scenario za film. Ne znam još... vidjeti ćemo.

eZadar: Znači kazalište ipak ostaje u prvom planu?

Miro Gavran: Najviše ozbiljnih partnera imam u kazalištu i u izdavaštvu, a za film ne, ali opet kažem otvoren sam za suradnju i nikad se ne zna.

eZadar: Što je s televizijama i televizijskim scenarijima?

Miro Gavran: Naša televizija najmanje plaća scenarija, što je zaista jedinstveni slučaj u svijetu. Druge televizije u inozemstvu "kupe" pisca scenarija i tako realiziraju svoje programe. Scenaristi su izuzetno dobro plaćeni i oni ponude ne odbijaju tako lako.

eZadar: A sada ono najvažnije. Vi ste se na neki način proslavili u Slovačkoj sa "Gavranfestom". Kako je sve krenulo?

Miro Gavran: Prije šest godina, šest je slovačkih kazališta igralo moje tekstove, odnosno predstave. Bio sam jedan od najigranijih autora, odnosno stranih pisaca. Djela njihovih domaćih pisaca nisu bila toliko igrana kao moja. Uprava teatra "Jana Palarika" iz Bratislave, odlučila je napraviti jednu malu smotru mojih predstava koje su se igrale po kazalištima u Slovačkoj. Pozvali su me da ja vidim kako su ih napravili. Odazvao sam se pozivu i pogledao sam predstave, i moram zaključiti da su bile izvrsno napravljene. Oni su naredne godine organizirali 2. fest koji je bio međunarodni i pozvali su kazališta iz Pariza, Krakowa,... Slovenije, Hrvatske... to se pokazalo vrlo uspješnim, pa su zatim napravili 3. fest i tako redom pa je sve tako počelo.

eZadar: Ove je godine održan 4. fest, i koliko je poznato teatar "Gavran" je sudjelovao s jednom predstavom?

Miro Gavran: Da. U veljači ove godine održan je 4. fest gdje su sudjelovali: Slovaci, Poljaci, Česi, Austrijanci, a teatar "Gavran"iz Hrvatske bio je sa predstavom "Papučari".

eZadar: Znači festival je postao tradicionalan?

Miro Gavran: To je sada postala tradicija, a samim tim sudjeluje sve više kazališta i iz drugih zemalja. Festival se održava svake druge godine.

eZadar: Vi ste tako postali jedini živući pisac koji ima svoj festival van matične zemlje?

Miro Gavran: U razgovoru sa teatrolozima, rekli su mi da sam ja jedini živući pisac koji ima svoj festival izvan svoje matične zemlje a koji djeluje kontinuirano, što znači da se nije samo jednom dogodio i nikada više, već djeluje kontinuirano.

eZadar: Kakvi su odjeci festivala?

Miro Gavran: Sve skupa je zaista naišlo da jedan dobar odjek što govori podatak da se moja djela igraju u dosta zemalja i da godišnje ima oko 12 premijernih izvođenja, znači svaki se mjesec dogodi jedna premijera. Ono što napišem, očigledno je da nosi jednu univerzalnu poruku i da je to zanimljivo ljudima u različitim kulturnim sredinama. Teatri to "konzumiraju".

eZadar: Koje je vaše djelo imalo najviše prijevoda i dali je to djelo najviše igrano?

Miro Gavran: Najviše prijevoda je imao roman "Judita" sa 12 izdanja, a od drama najviše je igrano djelo "Ljubavi Georgia Washingtona", zatim slijede: "Sve o ženama", "Noć bogova" i "Antigona".

eZadar: Je li Vam poznato, koliko se trenutno vaših predstava igra u Hrvatskoj i inozemstvu?

Miro Gavran: Trenutno u Hrvatskoj se igra u teatrima "Gavran" i "Histrionima", a u inozemstvu ( koliko mi je poznato) igra se u Poljskoj, Slovačkoj ( premijerno je izvedeno moje djelo "Tajna Grete Garbo", a u naslovnoj ulozi igra sjajna Anna Siskova, koja je prvakinja drame Nacionalnog teatra iz Bratislave) kao i u Sloveniji, u Ljubljani.

eZadar: Vaša su djela uglavnom sa povijesnom tematikom?

Miro Gavran: Da, to je točno. Dosta sam se bazirao na nekim povijesnim temama. To nisu povijesne teme, nego su to predstave pisane u "povijesnom okviru". U zadnje vrijeme okrenuo sam se "suvremenosti" tako da su sada najigranija moja djela "Sve o ženama" i "Sve o muškarcima", kao i neke komedije poput "Hotela Babilon", "Papučari", "Zabranjeno smijanje" i t.d. To su komedije koje su vezane za našu stvarnost i za naše vrijeme.

eZadar: Što trenutačno radite?

Miro Gavran: Pa eto odmah nakon Splita putujem u inozemstvo (povlačim se u osamu ha..ha..ha) gdje ću biti do šestog mjeseca ove godine, a radim na pripremi jednog novog romana. Napravio sam nacrt teksta i pripremam se za pisanje prve verzije. Njegovo izlaženje pripremam za jesen.