Njezin glazbeni put počeo je kada je imala osam godina i upisala klavir u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u klasi prof. Mirjane Šteko. Od tada do danas mnogo se toga dogodilo u životu mlade Zadranke Marte Musap čiji vas glas ne može ostaviti ravnodušnim. U ožujku 2013. diplomirala solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Martine Gojčete - Silić. Na Sveučilištu u Zadru Marta je nastupila u ponedjeljak navečer, uz pratnju Darijana Ivezića, a mi smo iskoristili priliku za razgovor...

Kako se dogodio onaj ''klik'' - kada si shvatila: da, to je to, glazba je ono čime se želim baviti u životu, želim biti operna pjevačica?

Nisam nikad mislila da ću biti operna pjevačica, nije mi bilo ni na kraj pameti - to se dogodilo sasvim slučajno. Do 17. sam bila isključivo klavirist, no igrom slučaja, neki moji profesori kojima sam danas beskrajno zahvalna, motivirali su me da pokušam i odem na audiciju za solo pjevanje.

Kad sam se upoznala s opernim pjevanjem, to me strašno privuklo.   Odustala sam od klavira i posvetila se pjevanju - danas vidim da je to bio dobar izbor. Teško je bilo ići i u klasičnu gimnaziju, na klavir, na pjevanje, morala sam izabrati čime ću se baviti.

Jesi li bila ''raspjevano dijete'' koje je uvijek bilo glavna atrakcija na rođendanima? Imaš li ''glazbene gene''? 

Moji roditelji ne bave se glazbom, ali bez njih ne bi bilo svega ovoga, bili su mi velika podrška i to su i danas. Mama me svaki dan vozila u glazbenu školu, dočekivala, ali nikad me nisu prisiljavali na ništa, sve je to bila moja želja.Kad sam upisivala faks, nisam znala da će to biti Muzička akademija.

Sve do drugog polugodišta 4. razreda mislila sam da ću upisati pravo. Bila sam i na prijemnom. Položila sam prijemni i na Muzičkoj akademiji. Na dan upisa imala sam u ruci dva indeksa!

Mučilo me što će biti ako se odlučim za glazbu, kad idete za onim što volite svjesni ste da vam to kasnije neće nužno osigurati egzistenciju... Velika je stvar bila odvagnuti! Jedan trenutak određuje cijeli život. Ipak, odlučila sam se izboriti za to što volim, bez obzira na sve i nije mi žao. Dapače, svaki dan sam sigurnija da je to prava odluka.

Koje nastupe pamtiš?

Bilo je mnogo koncerata tijekom petogodišnjeg studija. Ne biste vjerovali koliko vam znači potpora kolega. Svi ste skupa u tome i lijepo je kad se možete osloniti na nekoga, jer ima tu i zavisti i ljubomore, nije lako. Spomenut ću svoju prvu debitanstku ulogu Mercedes u operi Carmen. To je bilo na 4. godini studija u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Predivno iskustvo!

Maestro Mladen Tarbuk bio je prvi dirigent pred kojeg sam stala i to je nešto posebno - nemate percepciju prostora, vremena. Tad sam upoznala Darijana Ivezića s kojim nastupam u Zadru. Počela je naša suradnja. Jako drag skladatelj mi je Josip Magdić, on me čuo na jednoj produkciji i pozvao me da otpjevam jedno njegovo djelo, "Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu" u Mimari, s gudačkim kvartetom. Drugačije je stati pred publiku sam ili s ansamblom.

Imaš li neke posebne rituale ili načine kako se oslobađaš treme prije nastupa?

Nema recepta, meni je najdraže duboko disanje - prepustiti se glazbi. Najteže je tek stati pred publiku, to je adrenalin koji trese, ali kad počnem pjevati, sve prođe! (smijeh)

Predrasuda je da klasičari slušaju samo klasiku, zar ne?

Ne slušam puno klasiku, volim dobru rock glazbu, čak sam nastupala sa zadarskim bendom Missing link. Privlači me dobra glazba, mogu se naći u svim žanrovima.

Jesi li sklona eksperimentima - bila si dio projekta "Decipula" na Zadru snova?

"Decipula" se dogodila sasvim slučajno kad sam upoznala Vjeru Vidov. Zanimljivo je bilo, jedno novo iskustvo.

Planovi za budućnost?

U Zadru nažalost nemam što raditi. Od koncerta do koncerta... u Zagrebu imate opernu kuću, angažmane, audicije, natjecanja... najveće stvari ipak se događaju u inozemstvu i mladi glazbenici trebaju se pripremiti na to da što više idu vani i predstave se publici. Nažalost, sve je puno razvijenije vani.

Ne smije se čekati na priliku. Svaki dan je rad na sebi i samo vas taj rad motivira da se prijavljujete na audicije. Sreća je biti na pravome mjestu u pravo vrijeme, može se dogoditi da u publici sjedi netko bitan tko će vas pozvati, tako to ide. No, treba biti optimist. Dati sve od sebe i vjerovati da će se nešto važno dogoditi.

I za kraj - što trebamo obavezno poslušati prije spavanja (smijeh)?

Prije spavanja? Mene glazba razbudi, nemogu zaspati uz niti jednu vrstu glazbe. Možda jazz..? Teško, preemotivno to doživljavam.